Uvođenje eura umjesto stare, dobre kune uvelo je pravu pomutnju u naše redove – više se ne zna koliko što košta, koliko 'manče' ostaviti, kolike su nam plaće,... Neke stvari su ipak jasnije, kad se recimo uspoređuju cijene proizvoda u velikim trgovačkim lancima, u Hrvatskoj i ostalim zemljama EU, tako da sada ne treba puno preračunavati kako bi se vidjelo koliko su neki proizvodi skuplji ovdje. Malo ih je jeftinijih, sa žaljenjem moramo konstatirati, a nakon pričice o (ne)vraćanju kusura od jednog centa u jednoj splitskoj trgovini, donosimo štoriju s drugog kraja 'duge', nesretnu priču vlasnika 'Bin Ladena'. Takav zloslutan nadimak zaradila je novčanice od 500 eura, najveći apoen u opticaju, jer je navodno zanimljiva peračima novca i teroristima...
Međutim, novčanicu koriste i ostali građani, ako im to naime dopuste veletrgovci koji su u ovoj zemlji praktički moćniji od službenih institucija. To je zaključak koji se nameće nakon provjere slučaja kod svih nadležnih instanci, slučaja koji u dvije crte glasi: kupac, građanin, došao na benzinsku postaju Lukoila te naumio platiti račun goriva od 50-ak eura upravo rečenom novčanicom od 500 eura. Uzalud, na pultu izuzetno prometne benzinske postaje u samom gradu koja brat-bratu ne ostvaruje promet ispod 30-ak tisuća eura dnevno, kočoperi se naljepnica s prekriženom najvećom novčanicom eura uz poruku kako tu ne primaju 500 eura. Nema nekog pojašnjenja ili pozivanja na neki pravni presedan, ne, jednostavno im se tako prohtjelo.
"Novčanicu od 500 eura ne primaju niti u Njemačkoj"
Posebno je iritantno ponašanje šefice koja se postavila poput poreznog inspektora te klijenta ispituje o porijeklu imovine, odnosno odakle mu novčanica od 500 eura?! Nije bila najsretnija odgovorom kako je novčanica stigla direktno s bankovnog šaltera, pri isplati ušteđevine, makar je i ta informacija puno više od onoga što je trebala znati. Oduševljava ipak stav šefice smjene, koja se nije dala zbuniti pravnim formalnostima već je klijentu sasula hrpu laži – kako novčanica od 500 eura više nije u opticaju te uopće ne vrijedi, kako je ne primaju niti u Njemačkoj, redom dakle notorne neistine. Što kupac u tom trenutku može napraviti te je li doista šefica smjene u Lukoilovoj benzinskoj crpki bila u pravu provodeći zabranu prihvaćanja apoena od 500 eura, raspitali smo se kod mjerodavnih.
Što nije ispalo baš najjednostavnije jer se recimo Državni inspektorat, koji bi trebao imati jurisdikciju nad ovakvim slučajevima, proglasio – nenadležnim. Uputili su nas na Hrvatsku narodnu banku (HNB je, interesantno, naglasio kako su tržišni inspektori Državnog inspektorata zaduženi za uvođenje reda!) i Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja koji su po njima odgovorni za tumačenje propisa pri uvođenju eura. A što se tiče udruga za zaštitu potrošača, na naš upit iz one jedine funkcionalne – udruge Splitski potrošač – odgovorili su nam kako su prestali s radom jer ih je Grad Split prestao financirati, a 'poslovi zaštite potrošača su poslovi Grada po članku 19a Zakona o lokalnoj samoupravi'.
Što se tiče zaštite potrošača, kako komentiraju konkretan slučaj i kome se mogu drugi potrošači, sugrađani danas-sutra obratiti, iz Banovine nisu precizirali. Poslali su vrlo brzo odgovor po pitanju financiranja udruga, detaljnije u okviru uz tekst. No, vratimo se problematici novčanice od 500 eura...
O sličnoj problematici se doduše već govorilo, čak su bili 'stigmatizirani' i apoeni od 200 eura u jednom stranom trgovinskom lancu, no to se sve događalo u prvih 15-ak dana dok su još kolale kune, a cijeli novčarski sustav se nije ustalio. Ubrzo su u tim trgovinama opozvali 'zabranu', dok nismo dojma da će u Lukoilu tako brzo doći pameti. Nota bene, njihov odgovor na cijelu situaciju nakon dva tjedna čekanja, nismo dočekali.
Što građanin RH ili turist može napraviti kada poželi platiti račun valjanom novčanicom?
A iz HNB-a i Ministarstva gospodarstva praktički kazuju isto. S tim da je HNB bio nešto detaljniji, precizniji pa i oštriji u svom stavu oko konkretnog slučaja. Integralne odgovore također možete pažljivo iščitati u zasebnim okvirima, no sukus je sljedeći: zakoni i propisi u RH ne propisuju može li trgovac uvjetovati apoensku strukturu, dok su preporuke EK da se visoki apoeni trebaju prihvatiti, odnosno samo u određenim, pojedinim slučajevima odbiti.
A ti pojedini slučajevi su, recimo kad se netko pojavi s novčanicom od 500 eura u lokalnoj trgovini u Lećevici; kad tehnički razlozi prodajnog mjesta ne dopuštaju provedbu transakcije; ili ako recimo s istim 'Bin Ladenom' želite kupiti žvaku...
Naglašavamo, a tako tvrde iz HNB-a i resornog ministarstva, kako se eventualno odbijanje prihvaćanja visokih apoena MORA procjenjivati od pojedinačnog slučaja do slučaja. Postavljanje naljepnice kojom se 'a priori' odbija prihvatiti plaćanje novčanicom od 500 eura SVAKOM kupcu, ne bi trebalo biti dozvoljeno ni prihvaćeno. Danas-sutra mogu tako razne trgovine zabraniti plaćanje nekim drugim apoenima, na primjer 50 ili sto eura, jer se recimo pojavio veliki broj krivotvorenih novčanica.
Što nas vraća na početno pitanje, što građanin RH ili turist može napraviti kada poželi platiti račun valjanom, ispravnom novčanicom od 500 eura, a suoči se sa šeficom smjene u Lukoilu?
Po našem viđenju, potrošačima ostaje nekoliko rješenja. Ono najkorisnije je ignoriranje Lukoila i svih sličnih trgovaca koji smatraju da su iznad zakona ove države. Jednostavno ih zaobiđite. Ako ne možete, a voljni ste izgubiti nešto vremena i živaca, počnite nositi komadić papira s tvrdnjom 'plaćam isključivo gotovinom, novčanicom od 500 eura'. Ili već tekstom prilagođenim situaciji. Pa kad vam šefica smjene u Lukoilu zatupka kažiprstom po naljepnici na pultu, vi joj zatupkate natrag po vašem papiriću. Ukoliko i dalje ne žele prihvatiti legitimno plaćanje gotovinom, ispravnom novčanicom, jednostavno napustite trgovinu, pozovite policiju ili dežurnog inspektora. Hoćete li čekati organe vlasti, ovisi o vašoj dobroj volji...
OKVIR 1
Grad Split o financiranju udruga za zaštitu potrošača
'Sukladno Zakonu o zaštiti potrošača aktivnosti na području zaštite potrošača određene Nacionalnim programom zaštite potrošača, osobito savjetovanje, informiranje i izobrazbu potrošača mogu obavljati udruge za zaštitu potrošača ili druge fizičke ili pravne osobe na temelju javnog natječaja.
Grad Split kontinuirano raspisuje Javni natječaj za financiranje projekata udruga iz područja zaštite potrošača, jasno pokazujući sustavno vođenje brige o navedenom području.
Kroz godine, navedena udruga potpisnik je Ugovora s Gradom Splitom, te vrši savjetovanje potrošača.
U ovom trenutku, Grad Split izvršio je sve pripremne radnje za raspis natječaja za 2023. godinu, sukladno Planu natječaja za financiranje udruga u 2023. godini, kao i raspoloživim sredstvima osiguranim za provedbu ovog projekta. Natječaj će biti objavljen u narednim danima, a napominjemo kako je prihvatljivo vremensko razdoblje za provedbu projekata, pa tako i prihvatljivost troškova koji se mogu potraživati po ovom Natječaju od 01. siječnja zaključno do 31. prosinca tekuće godine, što radi u prilog kontinuitetu provođenja samog projekta.'
OKVIR 2
Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja – okolnosti pojedinog slučaja treba utvrditi inspekcija ili sud
'Člankom 8. stavcima 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, br. 19/22; u daljnjem tekstu: Zakon) propisano je da je trgovac dužan uvjete prodaje istaknuti jasno, vidljivo i čitljivo te ih se dužan pridržavati. Također, sukladno stavku 5. predmetnog članka Zakona trgovac može odbiti sklapanje ugovora o kupoprodaji proizvoda samo ako to proizlazi iz okolnosti slučaja.
Slijedom navedenog, a vezano za Vaš upit, u slučaju da okolnosti konkretnog slučaja ukazuju na opravdanost odbijanja sklapanja potrošačkog ugovora, trgovac može odbiti sklapanje takvog ugovora. Primjerice, ako se radi o manjoj trgovini gdje se, s obzirom na količinu i visinu apoena kojima raspolaže, blagajnički maksimum navedenog trgovca te promet koji isti ostvaruje, može razumno očekivati da će prihvaćanje novčanica visokih apoena znatno utjecati na mogućnost poslovanja tog trgovca s ostalim potrošačima, mišljenja smo da se može smatrati opravdanim odluka trgovca da s konkretnim potrošačem koji želi platiti robu ili uslugu niske vrijednosti s novčanicom vrlo visokog apoena odbije sklopiti potrošački ugovor.
Međutim, napominjemo kako se navedene okolnosti utvrđuju i procjenjuju u svakom konkretnom slučaju od strane inspekcijskog tijela ili suda, te da svaka od okolnosti, ovisno o prirodi i ispunjenju iste, može utjecati na opravdanost, odnosno neopravdanost odluke trgovca da s potrošačem odbije sklopiti ugovor: Slijedom istog, nije moguće dati egzaktan odgovor na konkretan upit bez da su poznate i utvrđene sve okolnosti koje utječu na dopuštenost odbijanja sklapanja konkretnog potrošačkog ugovora od strane konkretnog trgovaca.'
OKVIR 3
Iz HNB-a poručuju: Visoki apoeni bi trebali biti prihvaćeni, potrošače štite tržišni inspektori Državnog inspektorata
Nastavno na Vaš upit u svezi postupanja tvrtke Lukoil Croatia d.o.o. koja je na svojim prodajnim mjestima javno istaknula zabranu plaćanja računa građanstvu novčanicom od 500 eura, Hrvatska narodna banka se očituje kako slijedi.
'Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", br. 57/22. i 88/22., dalje u tekstu: Zakon o uvođenju eura), kao ni Zakon o Hrvatskoj narodnoj banci ("Narodne novine", br. 75/08., 54/13. i 47/20.) te drugi primjenjivi propisi u Republici Hrvatskoj, ne propisuju način na koji će se provesti plaćanje gotovim novcem eura, tj. ne propisuju može li primatelj plaćanja uvjetovati apoensku strukturu gotovog novca eura kojeg zaprima pri takvom plaćanju. S time u vezi mišljenja smo da bi trgovci trebali prihvaćati sve apoene eura pri izvršavanju plaćanja gotovim novcem.
Pri tome postoje objektivne okolnosti vezane za praktičnu primjenu u poslovnoj praksi, koje uvjetuju u pojedinim slučajevima odstupanje od navedenoga. Primjerice, nedostatak gotovog novca eura u blagajni za uzvratiti, slučaj disproporcije uobičajenog iznosa koji se plaća kod tog trgovca i nominalne vrijednosti novčanice kojom se plaća, ili ako tehničke mogućnosti prodajnog mjesta ne omogućuju prihvat svih apoena (samoposlužni uređaji za naplatu roba i usluga) i tome slično.
U tom smislu, premda se ne radi o obveznoj pravnoj normi, upućujemo Vas na točku 3. Preporuke Europske komisije br. 2010/191/EU od 22. ožujka 2010. (https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=CELEX%3A32010H0191&qid=1604311928631 ), u vezi prihvaćanja euronovčanica visokih apoena u maloprodaji, koja ističe da bi euronovčanice visokih apoena trebale biti prihvaćene kao sredstvo plaćanja u maloprodaji te da bi odbijanje istih trebalo biti moguće samo ako se temelji na razlozima koji se odnose na „načelo dobre vjere” (na primjer, nominalna vrijednost ponuđene euronovčanice nerazmjerna je u usporedbi s iznosom koji se duguje vjerovniku plaćanja).
Ujedno, moguće je da u pojedinim slučajevima propisanima posebnim propisima budu dozvoljena svojevrsna ograničenja pri pojedinim načinima plaćanja kao i da određeni način plaćanja bude izričito ograničen.
Tako članak 11. Uredbe Vijeća (EZ) br. 974/98 od 3. svibnja 1998. o uvođenju eura, između ostaloga, propisuje da "...Osim tijela nadležnog za izdavanje i osoba koje su na temelju nacionalnog zakonodavstva države članice koja izdaje kovanice posebno određene, nijedna stranka nije obvezna prihvatiti više od 50 kovanica pri svakom pojedinačnom plaćanju."
Isto tako, člankom 55. stavkom 1. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma ("Narodne novine", br. 108/17., 39/19. i 151/22.) kojim su uređena ograničenja u poslovanju s gotovinom propisano je: "Pravna ili fizička osoba koja obavlja registriranu djelatnost u Republici Hrvatskoj ne smije primiti naplatu ili obaviti plaćanje u gotovini u vrijednosti od 10.000,00 eura i većoj." Citirano ograničenje, sukladno stavku 2. istoga članka, vrijedi i u slučaju ako se naplata ili plaćanje obavlja u više međusobno očigledno povezanih gotovinskih transakcija u vrijednosti od 10.000,00 eura i većoj.
Također, smatramo potrebnim ukazati Vam i na odredbu članka 8. stavka 5. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 19/22.) kojom je propisano da "Trgovac može odbiti sklapanje ugovora o kupoprodaji proizvoda samo ako to proizlazi iz okolnosti slučaja." Člankom 4. točkom 21. Zakona o zaštiti potrošača određen je kao potrošač "svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti". Pritom napominjemo da, sukladno članku 141. stavku 1. Zakona o zaštiti potrošača, inspekcijski nadzor nad provođenjem toga zakona kod trgovaca (osim kod trgovaca - kreditnih institucija i kreditnih unija kojima je Hrvatska narodna banka izdala odobrenje za rad, kod institucija za platni promet i institucija za elektronički novac u dijelu odnosa s potrošačima koji proizlaze iz pružanja usluga temeljem odobrenja Hrvatske narodne banke za pružanje platnih usluga i izdavanje elektroničkog novca - u odnosu na koje je, temeljem stavka 2. istoga članka, za nadzor nadležna Hrvatska narodna banka) obavljaju tržišni inspektori središnjeg tijela državne uprave nadležnog za inspekcijske poslove (tržišni inspektori Državnog inspektorata) u skladu s ovlastima određenim posebnim zakonom. Slijedom navedenog, mišljenja smo da je navedeno tijelo nadležno i za nadzor u smislu mogu li se konkretne okolnosti u pojedinom slučaju smatrati opravdanim razlogom za neprihvaćanje gotovine od strane konkretnog trgovca, a temeljem odredbe članka 8. stavka 5. Zakona o zaštiti potrošača.'
