Prvog dana nove godine u 17 sati je na HDTV - u objavljena novogodišnja emisija "Pripadaj Hajduku 2022." koja sadrži razgovor s predsjednikom Lukšom Jakobušićem, sportskim direktorom Mindaugasom Nikoličiusom, trenerom Valdasom Dambrauskasom te igračima Dariom Melnjakom, Filipom Krovinovićem i Markom Livajom. Program vode istaknuti sportski novinari Marko Šapit i Željko Vela, a reportaže je izradio Matej Sunara. Donosimo razgovor s predsjednikom Hajduka.
U ovoj godini koja je ostala iza nas članstvo se vratilo iznad 30 000, i to za par tisuća, opet pričamo o nekakvoj uzlaznoj putanji. Kakva su očekivanja od 2022., imate li cilj koji ste zacrtali?
Ustvari, mi šesnaest godina nismo osvojili naslov, osam godina nismo kup osvojili i nemoguće je da imate 30 000 članova. Što si ti lošiji, to je više članova. Imamo rekordnu 2016. s 43 000 članova. Znam da je naše članstvo opreznije i teško je kontinuirano ljude tražiti da se uključe u bilo što, teško je u lovačko društvo gdje je strast, a kamoli u klub koji ima značaj, a ne vraća to rezultatima jer ta ljubav mora biti obostrana. Ta ljubav je neću reći bila jednostrana, ali navijači su više pružali nama nego mi njima. Očekujem u ovoj godini sa svim rezultatima, sa svim aktivnostima koje marketing i svi skupa rade u klubu, s energijom koja se kanalizira u pozitivnu nabijenost, u euforiju, koju pokušavamo kanalizirati koliko je moguće, da članstvo bude veće nego te rekordne 2016. godine. Osobno bih htio 50 000 članova. Volim te okrugle brojke, da se članstvo ne osjeti opterećeno, pokušat ćemo i mi u tome pomoći. Sve iznad 30 000 članova jest respektabilna brojka u bilo kojim relacijama, a posebno u hrvatskim. Još jedan detalj, pokrenuli smo i HDTV – Hajduk Digital TV – ići ćemo s pretplatama… Hoću reći da dajemo novi sadržaj, vjerujem da će to privući ove neodlučne, koji to ne osjećaju kao ovih 30 000 postojećih članova.
Niko kao Hajduk iz Splita
Malo ćemo o kadrovskoj situaciji. Vama je sigurno sada lakše i raditi jer ste se u 2021. vi u upravi pojačali dvama novim članovima, a jedna od apsolutno najznačajnijih stvari, kako sada stvari stoje, dogodila se u prvim danima, kada je u klub stigao aktualni sportski direktor.
Ja sam po vokaciji poduzetnik i imam sasvim drugačiji način upravljanja i drugačije gledam na sve to. I moj je stil upravljanja i vođenja drugačiji. Međutim, Hajduk je toliko značajan. Ovo je korporacija i moraš se okružiti ljudima koji to znaju raditi. I Ivan Matana i Marinka Akrap iz sustava su, poznaju korporaciju i oni znaju raditi. I nekako uvijek se vodim time da oko mene moraju biti bolji od mene i uvijek dovodiš bolje. To je logično, nećeš dovoditi lošije ako želiš biti uspješan.
Iako ima svakakvih primjera, posebno kod nas.
Kad mogu birati, onda ja uvijek biram bolje od sebe. I Ivan i Marinka bolji su od mene i toliko su sve skupa digli da je razlog zašto ste vi ovdje upravo to okruženje koje je pomoglo da budemo tu gdje jesmo. Niko je sportski direktor i on je de facto član uprave za sport. Nemamo službenog člana uprave za sport, ali smo njemu dali puno veće ovlasti, jer, s obzirom na to da nije domaći, ostavili smo ga samo kao sportskog direktora budući da ga onda mogu ja smijeniti, a kad je član uprave, onda ga može Nadzorni odbor smijeniti, nismo ga željeli opterećivati time. Uglavnom, Niko je netko tko... Nije teško biti sportski direktor Hajduka. Sedamdeset i nešto je igrača promijenio, desetak trenera, gleda samo kako te objave na Instagramu stavljati. S tim viškom vremena, ako ovako nastavi, mislim da će još dugo ostati.
Dobro ide to hrvatsko-litavsko prijateljstvo, još će zemlje postati partneri.
Kad mu netko ne odgovara, on ga promijeni, ima punu podršku. Ono što je ključno kod Ivana i Marinke i kod Nike, jer sad njega spominjete, jest to poštenje i to poštovanje koje daje svima. I kad biram suradnike, bar ja to sad mogu govoriti o sebi kad mene pitate za njih, najvažniji mi je karakter. Tako smo se nekako vodili pri dovođenju igrača. Ima boljih i lošijih, ali nama je bitan karakter. Takvo je podneblje i meni je bitno da su suradnici karakterni, dobri, pošteni, iz toga proizlazi jedna ljubav i empatija i strast. S time da Niko je Skandinavac, ali je slavenskog porijekla, tako da se prilagodio vrlo brzo. Niko kao Hajduk iz Splita. Niko je to prihvatio kao da je radi njega napisano. On prihvati to sve. Tako da su nam Niko, Marinka i Ivan stvarno snaga kluba.
Bit će toga još
Ono što intrigira maštu navijača Hajduka jest kad Niko svoje objave na Instagramu završi porukom "Bit će toga još." Pa što sad? Hoće li biti toga još ili neće?
Da ih ne opterećujemo, bit će toga još.
Dobro ali… Jasno je da nećete to reći sada, međutim, veliki je plus to što ste u realizaciji tih transfera uspjeli biti blindirani, ne da ne cure informacije, nego baš blindirani. Potpiše se igrač, dođe, snimi se reportaža, predstavi se, objavi se na društvenim mrežama, nitko ga nije vidio, nitko ga nije čuo, nitko nije dopustio da to ime izađe u javnost. Kako ste to uspjeli?
Prije bih rekao da je to zbog okruženja, prvo okruženja koje sve zanima, a drugo ne poznaju nas, ni Nika, ni mene, ni nove članove Uprave. Nisu znali kako radimo i teško je u ovom nogometnom svijetu zadržati bilo kakve takve informacije. Mi se jesmo nekad malo trudili više to napraviti. Pomogli su nam tu i novinari. Prvi dan kad sam došao, rekli su mi: „Nije ovo Jug. Ovdje se ne može ništa sakriti.“ To me dovoljno motiviralo da pokažem da se može sakriti. Sada više nema potrebe pokazivati, ali mi volimo malo diskretnije raditi. Kad nemaš novaca, onda imaš samo ruke i noge i mučiš se i onda pokušavaš nekoga uvjeriti, onda ti ne vjeruju i drugačije je to. S novcima je lako, ali… Stil je takav kakav je. Volim tu jednu diskreciju koja pruža dobar osjećaj: prvo, držiš sve pod kontrolom, drugo, možeš pratiti kako se sve kreće, a budući da smo mi jedno malo selo – mislim pritom na Hrvatsku – onda se sve sazna i u po riječi.
Navijača na sve strane
Je li sportski direktor po dolasku dobio u zadatak samo rad na pojačanjima ili je rad na članstvu isto tako jedna od njegovih obaveza?
Ovdje vam, a on to posebno osjeća, svatko od nas ima neku obvezu – kad dođeš, onda te svi pitaju da im daš karte, da im daš pretplate, da ih učlaniš jer je to normalno. Kod mene naručuju dresove jer misle da ih ja tiskam… tako je i s njime. Nema tu zaposlenika koji nije učlanio nekoga, koji nije kupio za nekoga pretplatu, vjerojatno ljudi imaju određenu percepciju, pogotovo ovi koji nisu iz Splita, jer iz Splita svi to osjećaju, znaju: svaki član Hajduka, navijač, Torcida kupuje svoju kartu. Vrlo je važno da se zna, da svaki član na sjeveru kupi kartu. Ne znam da je ijedan član Torcide ušao na stadion, a da nije kupio kartu.
To je jedna vrlina koja se razvila dosta među navijačima, da postoji ta svijest da je u redu platiti nešto za što novac ide u Klub.
Pa mi imamo tu sreću, svi plaćaju ulaznice, jedan od značajnijih prihoda Kluba jesu ulaznice. Mislim da sam pročitao danas, 44 % gledanosti cijele HNL ostvari se na Poljudu, a svi plaćaju ulaznice. Kako to? Što bi rekao Vojko, kako to? Mi imamo proizvod, nije ga problem naplatiti i ljudi su ga željni platiti, samo mi do sada nismo isporučivali za taj proizvod.
Nismo znali da će biti tako s Livajom. Očekivali jesmo
Ove je godine bilo više nego tko zna koliko unazad toliko dolazaka, i to jakih dolazaka, jakih pojačanja. Sad možda naslućujem odgovor, ali svejedno ću pitati: koji je vama od tih transfera ili, da možda tako natuknem, dolazaka pa ostanaka bio najznačajniji?
Svakoga doživljavaš na svoj način. Recimo, ja ne pijem alkohol, pijem vodu i kavu, ali sam popio viski kad smo potpisali Livaju. S njime je najteže i najlakše, recimo, to je nešto što vučeš. Onda imaš situaciju gdje dođe Ljubičić na potpis i dođe sam, bez menadžera, bez oca. To je najljepša stvar koja se dogodila, ne zato što je on sam, on apsolutno nije sam, ali je otac radio i radi jer je to nešto standardno… I to kad vidiš te momente, onda ti to ostane. Potpisati prvi ugovor tako, i to mislim da mu je vrlina – vidiš tu jednu emociju, vidiš da se on izborio svojim radom, trudom, bez guranja, bez ikakvih utjecaja sa strane. I sad imaš jedan tako veliki dolazak i jedan dolazak koji prođe ispod radara, ali s jednom punom emocijom, s težinom Hajduka. Ali, evo, popio sam viski onako kad smo ne potpisali nego kad smo ga pritisnuli, kad smo napravili matching. Bilo ga je teže dovesti nego ostaviti.
Kad ste ga doveli, jeste li uopće očekivali da će taj njegov dolazak imati ovakav utjecaj izvan terena, ali i na terenu, jer ovo što radi na terenu apsolutno je fantastično? Koliko je recimo njegov dolazak imao utjecaja na ove dolaske iza njega?
Ako me pitate, jesam li to znao, nisam znao da će to tako ići. Jesmo li to predviđali? Jesmo. Ne događa se ništa slučajno i mi smo sad u sljedećoj sezoni, mi smo već sad u šestom mjesecu kao Klub. Ako nisam odradio prvi mjesec, onda ne trebam biti tu. Moramo biti pet, šest mjeseci unaprijed. Zato neke stvari koje se događaju, događaju se s odmakom, ali se uvijek dogode i, ako sad nešto loše radimo, vidjet će se za šest mjeseci. Rijetko se kad u poslu odmah dogodi, odnosno vidi, osim kod sudaca. Kod svih drugih imaš taj neki odmak od par mjeseci gdje se vidi radi li uprava ili organizacija dobro. Međutim, kod Marka je specifično zato što su očekivanja bila drugačija, zato što je on karakterno drugačiji. Mnogi bi htjeli da mu zabranimo igrati mali nogomet, da mu zabranimo da sjedne na motor bez kacige, ali ono što njega čini posebnim jest upravo ono što on jest i najbolja stvar u tih pet mjeseci koja je bila prije nego što je potpisao drugi put jest to što se apsolutno nije promijenio ni sekunde. Kakav je došao, isti je i sad. Pa tko bi od nas ostao normalan sa svim ovim skupa? Ima tu jednu snagu, ali važniji od njega, čini mi se, jest dolazak Kalinića.
Lovre ili Nikole?
Pa jednog i drugog, ali ah… Dao sam vam volej. Ma Lovre, jer je on došao, ja sam dva mjeseca bio potpuno sam i on je došao u jednom trenutku gdje nikoga nije bilo, kao kapetan, u jedanaestom mjesecu. Ipak je Livaja došao na njega, a je li on pridonio? Pa apsolutno, ali svaki igrač koji je došao pridonio nam je, dao nam je neku dodanu vrijednost. Prvo što smo ga mi htjeli, drugo što nam je on to htio vratiti. I stvorila se prava karakterna momčad koja je dobra, moćna momčad koja izgleda dobro i sad… Promijenite u svojoj organizaciji par ljudi, mi smo ovdje promijenili petnaest igrača, cijeli stožer, novi je sportski direktor, Uprava… Mislim da treba vremena za sve to skupa. Činjenica je da je svaki od njih koji je došao, a Marko možda najviše čak ostankom prije bih rekao nego dolaskom, dao tu jednu dodanu vrijednost nama koja pokazuje da se može, a svima ostalima da Hajduk može.
Cijelu emisiju pogledajte na HDTV.