Nekako, Zelovo je počašćeno što je u njemu živio mali čovjek, po konstrukciji, a Velik u djelima. Kad mjesto ima svojeg anđela čuvara, anđela dobrote i anđela ljudskosti, to je najveći blagoslov za mjesto, a još više za ljude. A on nije znao nego biti dobar. Za koliko ljudi to možete reći? Koliko puta je pružio ruku dobrote, a ništa zauzvrat nije tražio? Mile je bio tu za sve, Mile sa čistim srcem kao u djeteta, i još čistijih misli. Nije njegova dobrota znala za nikakvu računicu.
UTIHNULA SU ZVONA NA ZELOVU Preminuo legendarni zvonar i meteorolog amater Mile Bulić
Njegovim rođenjem Bog je poslao anđela na zemlju. Ne, ne preuveličavam. Oni koji ga znaju, znaju i da je ovo istina. Nije Bog bio milostiv prema njemu kao što je on bio prema svima nama. Imao je on svoj težak križ, ali ga je nosio mirno, tiho, dostojanstveno. S toliko strpljenja, bez ljutnje, sretniji sa svim tim nego što smo mi ikada bili. Možda njegove oči nisu vidjele puno više od obrisa pred sobom, ali mu je srce vidjelo svaku nevolju, svaku tugu, osjetio bi je. Bio je uvijek tu, za sve. Za moju mamu je učinio više nego mi, njena djeca.
Nas je život uhvatio u žrvanj. Posao jedan, drugi, treći, djeca… Ne možeš što bi želio, već živiš onako kako misliš da je najbolje. Pokušavaš biti što bolji u svemu, pohvatati sve, a ne možeš. Zato je Mile bio tu, što god je trebalo, kad god je trebalo. Više je na njega palo blagoslova, nego na sve nas ostale iz sela. I neka je. Zaslužio je kao nitko. Odrastali smo s njim. On je uvijek bio tu, dio nas, a mi smo još više bili dio njega. Mi smo imali cijeli svijet, milijun mogućnosti, a on je imao svoje ljude u selu, svoju veliku obitelj. Što mislite tko je više iskoristio to što je imao? Mile. Nitko od nas neće ostavit trag kakvog je on ostavio, trag dobrote, ljubavi, potpore…
A kažu, kad umiremo da iza nas ostaju samo dobra djela, a Mile ih je ostavio cijelu riznicu. Danas će zemlja prekriti tvoje zemaljsko tijelo. Danas će zvona imati drugačiji zvuk, danas ćemo mi plakati, a Bog će ti širom otvoriti vrata raja, jer si to zaslužio. Radovati će se nebo, a mi…? Mi trebamo biti ponosni što si bio dio nas, ponosni što smo imali uzor koji nam je pokazao kako se nositi sa životom, a da pri tome ne postaneš zao, ljutit i ogorčen. Nisi bio poput drugih ni u čemu. Ti nisi pripadao zemlji, pripadao si nebu i ljudima. Ti si bio Svetac na zemlji, a upravo to ćeš i ostati. I kad nas ne bude, tvoja će se djela pretvoriti u legendu, nadživit će svih nas . Jer, dobrota nikad ne umire.
Kako riječima opisati nekog poput tebe? Riječi su previše siromašne. Uvijek mislimo da imamo vremena, pa nas smrt prevari i pokaže nam koliko griješimo.
Imati tebe u životu, bio je blagoslov.
Mile naš dobri, hvala ti za sve. Za svaku toplu riječ, za svaku pruženu ruku, za svaku pohvalu koju bih dobila od tebe.
Obitelji izražavam iskrenu sućut, a ako vam je ovo ikakva utjeha, trebate biti ponosni i zahvalni što ste ga imali, kako vi, tako i cijelo selo.
Kao što je moja sestra rekla: „Mile moj dobri, s tobom je za mene umrlo i Zelovo!“ Točno tako.
Počivaj u miru prijatelju, brate, anđele najbolji. Neka Bog bude milostiv prema tebi kao što si ti bio prema ljudima.
Hvala ti za sve, u ime cijele obitelji.
Počivaj u miru Božjem