Da je komediograf Matko Elezović ovu satiričnu monodramu napisao u svojim spisateljskim počecima, mislim da bismo mu s pravom rekli: „Mali, mani se ćorava posla!“ Naime, kada muškarac piše dramu o muško-ženskim odnosima iz ženske perspektive, zadovoljeni su gotovo svi uvjeti da komedija ode u grotesku, nepodnošljivo stereotipiziranje i nerazumijevanje lika za koji se piše.
Međutim, kada napišete tekst za suprugu, čije privatno i poslovno sazrijevanje pratite cijeli život, tada se može reći da pišete iz prve ruke.
I bez muškijeh se može lijepo živjeti
Glumica Jadranka Elezović obuva cipele šest radikalno različitih žena: od seoske tračerice preko zagrebačke prostitutke do emancipirane splitske neudavače. Njihova je jedina poveznica ljubavni život, i to najčešće ljubavni jadi, izazvani manjkavom kvantitetom ili kvalitetom muškaraca.
Neke od protagonistica idu toliko daleko da bez ustručavanja kažu da im muškarci ne trebaju, da se prvi muškarci u vodu bacaju, a vode ima dovoljno, te da ćemo o nekima od njih čitati retke u crnoj kronici. Koja je humoristična šablona tih scena? Činjenica da smo svi barem jednom u životu pomislili ili čuli nešto slično, ali čak je i šala o tome tabu tema.
Šta će svit reć?!
„Kako je sad naučija na kurvanje, neka je nauči i na kuvanje i peglanje“, kaže prevarena Dalmatinka kojoj je (topos!) majka govorila da se ne udaje. Pitanje treće osobe u komediji osobito je osjetljivo jer kroz neke likove uočavamo izrazito čudnu logiku koja im ne ide u prilog – zar je samo treća osoba kriva što se druga uplela u vezu? I još jedna općedruštvena odlika koju s pravom treba ismijavati: zar je najbitnije pitanje veze dvoje (ili u ovim slučajevima troje) ljudi što će drugi reći? Dama sa šeširom s gnušanjem odbija instituciju braka istaknuvši da je ona kao loto: jedna osoba pogodi, a ostale se tuku šakama što su zaokružile.
Oženil se ili ne oženil, svakak si pogrešil
Najuspjeliji je lik ove komedija šesta žena, simpatična bakica kajkavka, umotana u topli pokrivač, koja publiku koristi kao svojevrsnu ispovjedaonicu ili poligon za izbacivanje frustracija. Njezin se 80-godišnji stari zaljubio u susjedu, a sa zaljubljenošću u paketu ide poboljšanje higijene, pjevušenje i cvijeće, bizarni izgovori i stotine neodgovorenih pitanja koja bakica prevrće i cijedi, bivajući silno simpatična publici, ali ujedno odajući dojam tužna lika.
Ako je prošli lik emancipirana žena, nije moglo biti veće suprotnosti od supruge koja toliko voli da će prevaru shvatiti kao udar konkurencije koji bi brak trebao izdržati. Bakica pritom urnebesno pseudocitira Sokrata: „Oženil se ili ne oženil, svakak si pogrešil.“ Neposrednost kojom šest likova progovara o tabuima (vezama, politici, prostituciji, prevarama, porno-filmovima, seksualnosti u zreloj dobi) jako veseli jer je u vrijeme sveopće, a naizgled prešutne cenzure pravo osvježenje da ljudi, koji na temelju svoga životnoga iskustva mogu nešto reći, to i kažu: naglas, duhovito, brutalno, bez uljepšavanja.