Jedno od najsjajnijih pjevačkih imena, odličan interpret Max Hozić, s razlogom osvaja slušateljstvo, bez obzira što se ne nameće ni novinarima ni radijskim glazbenim urednicima. On je meni sinonima Festivala dalmatinske šansone u Šibeniku, a evo ovih dana čitam da će nastupiti na ovogodišnjem Festivalu zabavne glazbe Split 2023. pa sam ga lagano upita
Šibenik ili Split ovoga lita?
- Na žalost, Šibenik mi već par godina ispada iz planova, jer uvijek dogovorim nastup u to doba. Žao mi je, naravno, jer Šibenski festival uvijek ima posebno mjesto u mom srcu, ali eto tako se potrefilo već par puta. Splitski ću ove godine pohoditi, ali u Retrospektivi festivala u izvedbi Jazz orkestra HRT-a pod ravnanjem Mirona Hausera.
Podsjetit ćemo se nekih vječnih pjesama, ovaj put u malo drugačijem izdanju. Izabrani vokali su mahom kvalitetni, pa pozivam svih neka ne propuste tu večer, siguran sam da će imati što čuti. Na žalost, moj dragi prijatelj Saša Jakelić, zbog obaveza u HNK, nije mogao nastupiti, pa ću se ja svakako potruditi obraniti tenorske boje.
Uz Splitski festival sam rastao i volio bih da svi skupa donesemo onaj nekadašnji šušur i želju za glazbom.
Tko ti piše pisme? Je li čuvena Bodulska balada izazov obzirom da znamo tko je prvi piva i da iza te pjesme stoji Ivica Bašić ko utor. O Vukovu da i ne govorimo?
-Surađujem s raznim autorima. U zadnje vrijeme i sam sam napisao par pjesama napisao i moram priznati da je to posebna vrst zadovoljstva. Posljednji singl "Neka ova sreća nema kraj" mi je stvarno bio izvor beskonačne zabave. Em sam napisao glazbu, em tekst, okupio glazbenike koji će svirati, uz izvrsnog Tonija Eterovića koji je to posložio vrhunski, em sam sam snimio i montirao spot... Na kraju, da je loše ispalo, ne bih nikoga mogao okriviti, haha.
A Bodulska balada, a i fenomenalni Cvijet čežnje, koje ću izvesti na ovogodišnjoj Retrospektivi, su toliko moćne i zahtjevne pjesme da je nemoguće da ne budu izazov. Ne toliko u vokalnom smislu, iako su i Vice Vukov i Kićo Slabinac, apsolutni šampioni i moji vokalni uzori, koliko u tome da ih svi skupa - cijeli orkestar + ja donesemo onako kako ti evergreeni zaslužuju.
Već originalno su te pjesme orkestrirane bez greške, sam aranžman priča priču, pa zadatak donijeti ih malo drugačije se čini lagan, ali je zapravo vrlo zahtjevan. Ja sam zapravo neopterećen, jer sam obje pjesme otpjevao tisuće puta. Redoviti su dio mog koncertnog repertoara. Obožavam ih od prvog trena kad sam ih čuo, a tako će biti i dok sam živ. Čim ih čujem, srce ubrzano zakuca. Jako se veselim zapjevati ih pred splitskom publikom.
U zadnje vrijeme ve te manje viđamo u zagrebačkim kazalištima, a tamo si bio prvak mjuzikla?
- Nažalost, već par godina nisam zakoračio na daske koje život znače. Nekako me i ovaj pandemijski lockout izbacio iz ravnoteže. Ne mogu reći da mi je svejedno, jer to jako volim, no nakrcan sam nizom drugih obaveza. Punom parom režiram i snimam spotove u svojoj produkciji "Nego Kako", pa uz glazbu mi je zaista ispunjen raspored, a i kreativna potreba. No, svakako ću se prvom prilikom pridružiti nekom zanimljivom mjuzikl projektu. To je ipak prva ljubav, a prve ljubavi se ne zaboravljaju.
Aj mi malo prokomentiraj domaću scenu?
- Nisam lud, pa da me upucaju. 😉 Domaća scena je zaista raznolika. Toliko puno talentiranih, pozitivnih, mladih ljudi sam upoznao u zadnje vrijeme, da je to stvarno iznenađujuće. Ne fali talenta, ne fali dobrih izvođača, fali dobrog uredništva, slobodnog etera i hrabrosti. U potpunosti je iritantno gledati na vrhovima top lista pjesme koje nitko ne sluša. Dovoljno sviram okolo da itekako znam bilo hrvatskog prosječnog slušača. U potpunosti je suprotno onome što se propagira kao pop(ularno).
Reci mi malo o tvojoj suradnji sa Sašom Jakelićem. Ide li to dalje?
- Saša je prije svega moj prijatelj. Dalje, on je apsolutno talentiran glazbenik, kantautor i vrhunski vokalist. Nema takvih puno u zemlji. Svaki put kad zapjevamo skupa dođe mi kao praznik glazbe. A i svaki put se dogodi neka magija, jer imamo nevjerojatno sličnu boju glasa, frekvencije nam se u potpunosti sljubljuju, a samim interpretacijama pristupamo gotovo telepatski. Još pamtim prvi zajednički nastup.
To je bila jedna proslava Nove godine u Šibeniku. Trebali smo izvoditi repertoar malo on, malo ja, pa smo u zadnji čas se dogovorili, ajmo skupa jedan set. I mi smo cijeli set perfektno funkcionirali, kao da smo imali barem 10 proba. Svaki ukras, svaka dinamika, svaka izgovorena riječ, svako višeglasje je bilo na mjestu. I tu smo vidjeli da je tu neka kozmička glazbena povezanost prisutna, pa smo eto počeli sve više skupa nastupati. Danas redovito nastupamo kao Dva tenora gdje izvodimo domaće i strane evergreene, talijanske kancone, ali uz jedan neklasičan pristup. Neka vrst klasičnog belcanta na moderan način. Vidimo se mi ovog ljeta diljem obale!