Dogodilo se i to! Radoslav Bužančić od 1. studenog 2024. više neće biti pročelnik Konzervatorskog odjela u Splitu. Zamijenit će ga Splićanka Anita Gamulin, čime će postati druga žena na čelu jednog od najvažnijih konzervatorskih odjela u Hrvatskoj čija se nadležnost ne preteže samo na Split nego velik dio srednje Dalmacije.
Podsjetimo, prva žena na ovoj funkciji od prosinca 2009. do srpnja 2010. bila je Tajma Rismondo Čalo.
Bužančić je zbog godina ispunio uvjete za mirovinu i više ne može obnašati dosadašnju dužnosti, no pod skutima ministrice Nine Obuljen Koržinek ostat će kao vanjski savjetnik za UNESCO-ovu baštinu. On je tijekom karijere vodio značajne projekte konzervacije i restauracije u Splitu, Trogiru i širom Dalmacije, uključujući restauraciju Dioklecijanove palače i trogirske katedrale sv. Lovre. Njegovi radovi obuhvaćaju sintezu arheologije, arhitekture i urbanizma, a za svoje doprinose dobio je više nagrada, uključujući međunarodnu nagradu Europa Nostra za restauraciju kapele sv. Ivana u Trogiru. Bužančića su često prozivali gradski aktivisti, a nije mu bilo strano ni izbjegavanje odgovaranja na medijske upite i pozive.
Gamulin je pak dobro poznato i cijenjeno ime u struci, a njen suprug je dr.sc. Miće Gamulin dobro poznati arhitektonski kritičar te publicist u stručnom i dnevnom tisku. Kao predsjednik izdavačkog odbora Društva arhitekata Splita uredio je niz knjiga, a nositelje je nagradu „Neven Šegvić” za arhitektonsku publicistiku.
1.Vicko Andrić
2. Ljubo Karaman
3. Cvito Fisković
4. Davor Domančić
5. Joško Belamarić
6. Tajma Rismondo Čalo
7. Radoslav Bužančić
8. Anita Gamulin
Anita Gamulin je rođena 1960. godine u Splitu. Godine 1984. diplomirala je na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Nakon studija je volontirala u Centru za graditeljsko nasljeđe u Splitu, a 1986. godine se zaposlila u tadašnjem Regionalnom zavodu za graditeljsko nasljeđe (danas Konzervatorski odjel u Splitu) kao arhitekt - konzervator, gdje radi kao viša stručna savjetnica – konzervatorica i zamjenica pročelnika. Kao konzervatorica vodi veći broj zaštitnih radova na sanacijama kulturnih dobara, što uključuje obnovu od procesa dokumentiranja, istraživanja i nadziranja zaštitnih radova, kao i koordiniranje svih potrebnih specijalista restauratora te izradu konzervatorskih elaborata.
Pokrenuo je niz istraživanja spomenika u Splitu
Radoslav Bužančić je rođen 1958. u Splitu, a diplomirao je na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu 1983. godine. Sljedeće godine započeo je konzervatorski rad u Splitu kao viši savjetnik i voditelj istraživačko-dokumentacijskog odjela, te magistrirao 1996. na predromaničkoj arhitekturi. Godine 1999. postao je voditelj i donačelnik Konzervatorskog odjela u Splitu, a 2006. pročelnik Konzervatorskog odjela u Trogiru. Doktorirao je 2008. na Arhitektonskom fakultetu s temom o renesansnoj obnovi Trogira, a od 1997. bavi se i pedagoškim radom, te je 2009. postao docent na splitskom Filozofskom fakultetu za područje povijesti umjetnosti.
Njegov znanstveni rad pokriva razdoblje od kasne antike do renesanse, s naglaskom na arheologiju, arhitekturu i urbanizam Dalmacije. Od 1984. godine vodi konzervatorske projekte u Splitu, Trogiru, Dubrovniku, Klisu, Omišu, Vrgorcu i na otocima. Restaurirao je Dioklecijanovu palaču, katedralu sv. Duje u Splitu i katedralu sv. Lovre u Trogiru, kao i druge značajne ranosrednjovjekovne crkve. Godine 2000. postao je koordinator međunarodnog tima za restauraciju kapele sv. Ivana u Trogiru, a 2004. predvodio konzervaciju Radovanovog portala i baptisterija. Konzervirao je i druge važne spomenike u Trogiru, uključujući crkve sv. Martina, sv. Petra i sv. Sebastijana, kao i renesansne palače Ćipiko, Lučić i Berislavić. Sudjelovao je i u konzervaciji zdanja diljem Dalmacije, uključujući tvrdalj Petra Hektorovića na Hvaru i Knežev dvor u Slanom, te je vodio arheološka istraživanja lokaliteta poput crkve sv. Marije u Blizni i crkve sv. Vida u Klisu.
Godine 2012. pokrenuo je niz istraživanja spomenika u Splitu te objavio monografiju o Nikoli Firentincu i trogirskim spomenicima, analizirajući urbanističke zahvate u razdoblju između 1460. i 1480. godine. Za svoj konzervatorski rad dobio je brojne nagrade, uključujući nagradu Vicko Andrić, odlikovanje Danice hrvatske s likom Marka Marulića, međunarodnu nagradu Europa Nostra za restauraciju kapele sv. Ivana te nagrade gradova Trogira i Splita.
