Antonio Župan je 29-godišnji Zadranin i odnedavno diplomirani kineziolog.
U svom rodnom gradu je ostao do petnaeste godine, kada se zbog nogometnih obveza preselio u Split. Naravno, postao je članom Hajduka, da bi na kraju odustao od nogometa i posvetio se s 24 godine fakultetskom obrazovanju. Tamo je jednostavno briljirao.
Tijekom studiranja bio je predsjednik Studentskog zbora Kineziološkog fakulteta, član Sveučilišnog studentskog zbora, europski sveučilišni prvak u nogometu, član stožera na Svjetskom sveučilišnom nogometnom prvenstvu koje je održano u Kini, dobitnik rektorove nagrade za izvrsnost, dobitnik dekanove nagrade za izvrsnost i tako dalje.
"Moj studijski put je bio prava renesansa za mene u svakom smislu"
Sve ovo je dovoljan razlog za porazgovarati s ovim nevjerojatnim mladićem, od kojeg se uistinu puno toga može naučiti. Počeli smo od njegovog djetinjstva.
- Nogomet je moja prva ljubav, igrao sam ga od svoje sedme godine života. Još i danas me ljudi znaju zaustavit i pitat „Igraš li di?“ što je meni nevjerojatno jer mi se to iz ove perspektive čini kao daleka prošlost. Karijeru mi je obilježilo nekoliko klubova, moj matični klub NK Zadar, nakon toga HNK Hajduk Split od kadetskog uzrasta i za završetak karijere Primorac iz Stobreča. Moja odluka da odustanem od nogometne karijere, koja je u mnogim trenutcima izgledala obećavajuće, nije bila lagana i preko noći donesena. Razlog je taj što nisam ispunio svoje ambicije, nisam bio zadovoljan kvalitetom života i nešto u meni je tražilo promjenu. Tada još nisam znao što želim dalje i odlučio sam se za akademski smjer jer sam smatrao da mi taj put može dati širinu izbora u budućnosti - kazao nam je Antonio.
Nedavno je diplomirao na splitskom Kineziološkom fakultete, kojeg je upisao s tek 24 godine.
- Moj studijski put je bio prava renesansa za mene u svakom smislu. Mentalno i duhovno odrastanje isprovocirano različitim iskustvima i novim poznanstvima. Nije bilo lako pogotovo u početku. Nije bilo lako iz hotelskih soba, koje mi je nudila nogometna karijera, prebacit se u Đački dom na Splitu 3 u sobu s dva cimera koja su četiri i pol godine mlađi od mene. Sada mi je taj period jedan od dražih na mom studijskom putu. Nakon što sam prihvatio situaciju i naučio prvu pravu životnu lekciju, a to je da smo sami odgovorni za situaciju u kojoj se nalazimo i za situacije u kojima se možemo naći, sve je kasnije bio pravi užitak. Čak i izazovi kojih nije nedostajalo - priča nam.
Odlučio se na brojne izazove
Upitali smo ga je li oduvijek težio savršenstvu, a on je istaknuo jednu svoju karakteristiku.
- Ako težiti savršenstvu znači biti predan onome što radiš onda sam oduvijek takav. Uz to su mi roditelji usadili odgovornost što je u kombinaciji s perfekcionizmom sigurna kombinacija za napredak na bilo kojem polju. Kasnije sam taj perfekcionizam preoblikovao u jednostavno ono „daj sve od sebe, ali bez pritiska od rezultata“, što je puno manje stresno nego ovo prvo. S vremenom shvatiš da su rezultati, nagrade i uspjesi samo posljedica predanosti i strasti prema onome što radiš - kaže Antonio.
Ističe da je najviše ponosan na prvo mjesto na Europskom sveučilišnom prvenstvu u nogometu, što su bili njegovi zadnji nogometni nastupi. Žao mu je što nije otišao na Erasmus, ali je zato bio u Grčkoj na Međunarodnom simpoziju za mlade Međunarodne olimpijske akademije.
- Prije svega moram naglasiti da mi je to najdraže iskustvo u proteklom periodu. Tema tadašnjeg 59. simpozija je bila Olimpijska diplomacija i mir među nacijama. Tema je bila preteška za mene, ali sam naučio da i diplomati iz Europske unije mogu imati loš engleski naglasak i da im to ne smeta kad stanu ispred auditorija od 300 ljudi (haha). Šalu na stranu, predivno iskustvo gdje sam stekao puno poznanstava i živio petnaest dana s osobama iz različitih dijelova svijeta i potpuno različitih kultura - zadovoljno će.
Uza sve nabrojano, stigao je sudjelovati i na Red bullovom "Can you make it?" izazovu.
- Avantura života! Sedam dana, devet gradova, četiri države, nula kuna i bez mobitela. Cilj je bio iz Manchestera do Amsterdama doći bez pomoći novca i mobitela i pri tom ispunjavati dnevne izazove. Natjecalo se dvije stotine timova iz cijelog svijeta, po troje u timu. Na kraju smo bili 17. u ukupnom poretku, a bodovali su se zadani izazovi, dnevni zadaci, broj zadanih checkpointa (gradova) koje posjetiš i popularnost na društvenim mrežama (broj lajkova i dijeljenja). Nevjerojatno iskustvo u kojem shvatiš da je moguće preživjeti s nula kuna i pri tom proputovati pola Europe i dobro se zabaviti. Najveći izazov nam je bio pronalazak mjesta za spavanje, tako da je tu bilo svega, od spavanja u šatoru u Lilleu, spavanje na skeli u Nottinghamu, u privatnoj kući u Parizu itd. Hrane nam nije nedostajalo. Dapače, jeli smo jako dobro i ugostitelji su nam rado izlazili u susret nakon što bi im ispričali priču o izazovu - podijelio je s nama ovo nevjerojatno iskustvo.
"Imaj hrabrosti slijediti svoje snove!"
Dojma smo da je sport na splitskom Sveučilištu na iznimno visokoj razini. Antonio se u potpunosti slaže s nama.
- Odgovorno tvrdim da sveučilišni sport u Splitu jedan od najboljih, ako ne i najbolji u Europi. Naravno ne mogu to dokazati, ali sami broj programa i sudionika može biti jedan od pokazatelja kvalitete. Zapravo nema tajne, sport na Sveučilištu u Splitu je na ovoj razini zbog ljudi koji pristupaju sa predanošću i strašću prema onome što rade i, kao što sam ranije spomenuo, rezultati nisu upitni. Naravno, uvijek ima prostora za napredak. U prvom redu ovdje se radi o infrastrukturi koja bi zasigurno digla akademski sport na višu razinu. Isto tako u tijeku je digitalizacija čitavog sustava na nacionalnom nivou tako da će to biti značajan napredak za lokalne sastavnice - kaže nam.
Upitali smo ga kakve planove za budućnost ima.
- Zapravo se ništa značajno ne mijenja. Već 3 godine radim za Splitski sveučilišni sportski savez i namjeravam se dalje razvijati u sveučilišnom sportu sve dok mi to predstavlja izazov. Zasad sam sretan čime se bavim, a otvoren sam prema promjenama koje budućnost može donijeti - rekao nam je.
Na kraju je uputio poruku mladima.
- Imaj hrabrosti slijediti svoje snove! - zaključio je Antonio Župan.
