Nebrojene puta smo već pisali o vršnjačkom nasilju koje se sve češće događa kod osnovnoškolaca. No, čini se kako pomaka nema. U kakvo se to društvo pretvaramo i kojim vrijednostima se danas djeca uče?
Nasilje među vršnjacima pojam je s kojim se svakodnevno susrećemo. Međutim, priče djece i mladih koji su ga doživjeli vrlo su različiti, a često ostanu i nezapaženi.
Vršnjačka nasilja padaju u zaborav?
O nasilju među djecom govorimo kad jedno ili više djece uzastopno i namjerno uznemiruje, napada, ozljeđuje ili isključuje iz igre drugo dijete koje se ne može obraniti. Takvo nasilje može imati oblik prijetnji, tjelesnih ozljeda, odbacivanja, ruganja, zadirkivanja, ogovaranja, uzimanja ili uništavanja stvari…Uz najčešće vidljivu tjelesnu ozljedu, manje su vidljive one emotivne i posljedice u ponašanju. Dugo se mislilo da je najveći problem tjelesno nasilje, međutim, novije studije pokazuju sve veće i teže posljedice psihičkog (emocionalnog) nasilja.
I dok slučajevi nasilja nad dječakom iz Biograda, Dugog sela, Privlake padaju u zaborav, jedan novi se pojavio u Splitu, točnije u osnovnoj školi Sućidar.
Naime, uplašena majka odlučila je progovoriti o zlostavljanju koje se događa među osnovnoškolcima na Sućidru te apelira ostale roditelje da obrate pozornost na situaciju i razgovaraju s djecom, a sve u cilju sprječavanja ovog strašnog čina.
Majka iz sigurnosnih razloga željela ostati anonimna, a svoju priču je podijelila s nama, kao i u jednoj poznatoj Facebook grupi u kojoj su članice majke iz Splita.
"Zapitate li se ikad šta vam sinovi rade ili okrećete glavu i pravite se da ne vidite..."
Njezino pismo prenosimo u cijelosti.
"Drage mame sa Sućidra, pogotovo one čija djeca pohađaju osnovnu školu Sućidar...Zapitate li se ikad šta vam sinovi rade ili okrećete glavu i pravite se da ne vidite...
Pišem anonimno jer imam dijete puno mlađe od ovih neodgojenih mulaca, a naša/njihova škola je poznata po tome da se nasilnici brane, a žrtve stradaju...
Već danima se mislim hoću li ovo napisat, ali evo smatram da bi trebala za dobrobit druge djece koju ovi neodgojeni i zanemareni zlostavljaju.
U školi je postalo svakodnevno naguravanje mališa, vriđanje da dolaze doma plačući, a kakve uvrede i riči mogu smislit, zapitam se šta doma čuju i šta se njima događa...
"Krađe, ponižavanja, izrugivanja..."
Nekolicina dječaka cca nekih 10 do 12 godina već danima pokraj igrališta glasno razglabaju kako kradu Glovo/Wolt, grohotom se smiju i kuju planove za dalje. Nisam mogla skužit o čemu se radi dok igrom slučaja nisam išla po dite nekidan i vidila o čemu se radi. Kad vide da dostavljač Glova, stranac (uglavnom sam par puta vidila Filipinca) traži neku adresu oni ga prvo dobro izvriđaju na svom materinjem jeziku, riči koje su koristili: crnčugo, šporčugo, kosooki, odakle si doša, ko te posla ode, vrati se u junglu, onda su počeli glumit zvuk majmuna i smijat mu se u facu...
Kad momak nije odreagira, svatili su da ne zna hrvatski. Onda je vođa te ekipe, (ne poznajem dite al znam da predvodi takve situacije po kvartu jer sam ga više puta na područjima prepunih beba od godine ,dvi zamolila da im ne napucava balun u glavu, poprati moju zamolbu srednjim prstom i svakojakim riječima neprikladnim za ovu objavu), otišao do dostavljača i na engleski mu rekao: that is for us. Dostavljač mu je pri tom dao vrećicu u ruku, išao na ekran pogledati iznos, a oni su se rastrčali i po prethodnom dogovoru otrčali u portun jednoga od njih na drugi kraj kvarta.
To im je postala praksa, svjedočila sam svojim ušima i očima i pitam se kud ovaj svit ide?
Stala sam iza zida, nisam im rekla ništa jer nemam zaštitare koji će stat iza mene niti vezu u školi sutra kad moje dite iz osvete krenu gurat niz skale, ka šta guraju bilo koga ko im se "zamiri"
Kad su u stanju njih šestorica mulaca to napravit odraslom čoviku koji pošteno zarađuje za svoj posa, onda ste valjda svjesni šta su u stanju napravit dici.
Kasnije mi je djed od jedne djevojčice rekao da ih je uhvatio u istom činu par dana prije mene dok je šetao psa, na što je jednog od njih uhvatio za ruku i rekao da se zaustave, jesu li oni normalni, a taj isti ga je nagazio jako na nogu i rekao: daj stari,odj...škola ima problem, veliki problem. Baš radi ovakvih, koji misle da im nitko ne može ništa.
"Ne znamo hoće se vratit kući zdravi ili slomljene ruke...."
Dignite glavu s mobitela i pogledajte svoju dicu, poljubite ih u čelo i pokrijte za laku noć. Nemojte da ih ulica odgaja dragi roditelji!
Možda će s više poštovanja počet poštivat druge ljude, male i velike. Cijenit šta neko zarađuje za kruh, koji oni kradu.
I naučit da su i drugačiji od njih ljudi i da nije normalno krast i napadat.
Toliko od mene ,nadam se da ćete ih usmjerit na pravi put...ovo je pretužno!
A još tužnije da šaljemo mališe u školu s knedlom u grlu jer ne znamo hoće se vratit kući zdravi ili slomljene ruke....", poručila je majka iz Splita.
Ne zatvarajte oči i nemojmo dopustit da i ovaj slučaj padne u zaborav. Nasilje ne smije postati normalna stvar!
Kako možete prepoznati vršnjačko nasilje?
- namjera da se druga osoba povrijedi, odnosno da joj se nanese neki oblik štete (fizičke, emocionalne, socijalne)
- neravnopravnost moći (fizičke ili statusne) u odnosu između žrtve i počinitelja nasilja
- nasilje je opetovano i trajno, odnosno žrtve žive s prijetnjom da će se ono ponoviti
- ponašanje prelazi osobne granice prihvatljivog ponašanja
Kakve mogu biti posljedice proživljavanja vršnjačkog nasilja?
- istraživanja pokazuju da vršnjačko nasilje može utjecati i na život žrtve u kasnijim razdobljima života
- žrtve vršnjačkog nasilja mogu imati niže samopoštovanje, osjećaj nemoći da se zauzmu za sebe, osjećaj da svijet nije sigurno mjesto, naučenu bespomoćnost te ljutnju i ogorčenost na svijet.
- u odrasloj dobi su sklonije anksioznosti, depresiji, poremećajima pažnje i poremećajima prehrane