Da nam je netko rekao prije desetak godina da će Hrvatska postati obećana zemlja za strane radnike, vjerojatno bi se grohotom nasmijali. Ali postala je, baš kao što je nekada Njemačka bila spas za brojne Hrvate koji su otišli tamo trbuhom za kruh i odradili cijeli svoj radni vijek. Mnogo ih je i ostalo, nemaju se čemu vratiti. S druge strane, iz dana u dan svjedoci smo toga da je u Hrvatskoj sve više stranih radnika. Dovoljno je izaći na ulicu nekog većeg grada i naići ćete na hrpu stranaca koji pedaliraju na biciklama i dostavljaju hranu domaćem stanovništvu.
Nije ih teško prepoznati, uglavnom je riječ o Nepalcima i Filipincima, a osim što rade kao dostavljači, može ih se pronaći i na gradilištima koja u posljednje vrijeme niču kao gljive poslije kiše. Isto tako nije rijetkost ni da vas posluže u kakvom kafiću ili restoranu, da vam donesu poštu na kućnu adresu, a čini se da su počeli raditi i u trgovinama. Uglavnom, obavljaju sve one poslove za koje domaće stanovništvo ne pokazuje interes.
Iako stalno možemo vidjeti oglase pred turističku sezonu da se traže kuhari, konobari, čistačice,… i iako je na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje i dalje velik broj nezaposlenih, čini se da interesa za takve poslove ima sve manje, barem kod domaćeg stanovništva. Zato je iz godine u godinu sve veći broj stranih radnika na našem tržištu rada.
Povećanje u 2023. godini
Da je riječ o ogromnom povećanju broja stranih radnika, može se vidjeti ako se usporedi stanje s kraja 2022. godine i 2023. godine. Iz PU splitsko-dalmatinske dostavili su nam broj državljana trećih država sa odobrenim (prijavljenim) boravkom na području nadležnosti Službe za državljanstvo i strance u sjedištu PU splitsko-dalmatinske, a koje obuhvaća grad Split i općine Šolta i Podstrana.
„Na dan 31. prosinca 2022. godine na području nadležnosti sjedišta PU boravila su 3.874 državljana trećih država sa odobrenim boravkom.
Prema svrsi odobrenja najviše stranaca je boravilo u svrhu rada (1918), privremene zaštite (1533), spajanja obitelji (168) i digitalnog nomada (149).
Prema državljanstvu stranaca najviše je državljana Bosne i Hercegovine (681), Kosova (206) i Sjeverne Makedonije (172).
Na dan 31. prosinca 2023. godine na području sjedišta PU boravio je 6.101 državljanin trećih država.
Prema svrsi odobrenja najviše stranaca je boravilo u svrhu rada (3558), privremene zaštite (2057), spajanja obitelji (187) i digitalnog nomada (163).
Prema državljanstvu stranaca najviše je državljana Bosne i Hercegovine (752), Indije (695), Nepala (444) i Filipina (267).
Napominjemo da u podacima o državljanstvu stranaca nisu iskazani državljani Ukrajine pod privremenom zaštitom s obzirom na to da je broj vidljiv kroz svrhu boravka“, kazali su nam iz PU splitsko-dalmatinske.
Prednjače državljani BiH
Ako se usporedi te dvije godine može se vidjeti da prednjače državljani susjedne nam BiH. 2022. godine u top 3 su i Kosovo i Makedonija, dok je godinu nakon situacija mnogo drugačija. I dalje su na prvom mjestu naši susjedi, a na broj 2, 3 i 4 zasjeli su Indijci, Nepalci i Filipinci.
Navikli smo se već nekako zadnjih godinu-dvije da nam strani radnici donose dostavu doma. I dosta se dobro snalaze ako se uzme u obzir da su došli u nepoznato. Upale google karte i traže adresu na koju su poslani, s manje ili više uspjeha. Začuđujuće je bilo da su se počeli zapošljavati i kao poštari, a kao što smo već rekli ima ih i u trgovinama.
„Prije koji dan uđem u dućan u kvartu i vidim novu prodavačicu. Ne znam odakle je, ali čini mi se iz Nepala. I ja je nešto pitam, ona mi odgovara na engleskom. Neman ništa protiv stranih radnika, ljudi pošteno zarađuju svoj novac, ali mislim da nisu svi poslovi za njih. Jel' ja stvarno moram u svojoj državi u dućanu govoriti engleski?! Neću i ne želim. Da ja sutra želim otići raditi u Njemačku ili Norvešku, nema šanse da bi takav posao dobila dok ne naučim jezik. Do tada bih vjerojatno mogla samo čistit u nekoj tvornici“, kaže nam ogorčena Splićanka.
I lako je za one koji znaju engleski jezik pa će se nekako sporazumjeti, no što je sa starijim ljudima koji su s engleskim na vi. Kako će neka bakica objasniti koji joj kruh treba ili da želi 20 dkg tog i tog sira? Vjerojatno će se njih dvije sporazumjeti rukama i nogama, ali to nije rješenje.
„Dođem neki dan u kafić kraj posla i cura Filipinka radi. Pita me što bi, ja joj kažem sok od naranče, a ona meni – orange. Ja joj kažem: Da, cijeđena naranča. Ona mi odgovara: „Fresh orange? Jasno mi je da oni samo rade svoj posao i vidim da ona razumije što joj govorim, ali bilo bi lijepo da se potrudi govoriti hrvatski jezik, barem te riječi koje su joj potrebne u poslu odnosno u komunikaciji s klijentom. Ne moraju svi znati engleski. Evo prva moja majka da dođe bi je u čudu gledala da joj se ona obrati na engleskom jer ga ne zna“, kaže nam druga sugrađanka.
Ako je suditi po tome koliko se u godinu dana povećao broj strane radne snage, možemo samo zaključiti da će taj broj i dalje rasti dok god se Hrvatima ne da raditi neke poslove. A ne da im se!