Čudno su Bijeli počeli sezonu 1987./88. Borili su se grčevito za opstanak u tadašnjoj Prvoj ligi sve do zadnjeg kola. Počelo je odmah sa šokovima, iako su krenuli optimistično. Trener Josip Skoblar otišao je tog ljeta u Hamburger, ostavivši nam osvojeni kup i plasman u tadašnji europski Kup pobjednika kupova. Sa sobom je poveo i našeg odličnog vratara Mladena Praliju. Na Poljudu su napravili veliki potez i konačno vratili našeg najvećeg i najtrofejnijeg trenera, Tomislava Ivića. Veliki "nogometni znanstvenik" već je krenuo s treninzima, a po Splitu se govorilo: "Evo nama opet velikog Hajduka."
Ali onda šok iz vedra neba – Tomislav Ivić potpisao je za Porto. Navodno je tražio određena pojačanja, a pričalo se i o zanimljivom napadaču Sarajeva, Draganu Jakovljeviću, kao i o starim, neriješenim odnosima između ovog nogometnog vizionara i kluba koji mu je najviše prirastao srcu. Tako su Bijeli u kratkom vremenu ostali bez dva velika trenera. Momčad je preuzeo Marin Kovačić i vodio ju kroz dva prvenstvena kola, pa i u prvoj utakmici te sezone protiv ljutog rivala, Crvene zvezde. Šteta što ovaj stručnjak nikada na Poljudu nije dobio pravu priliku. Tada je splitska publika prvi put vidjela plavokosog momka Roberta Prosinečkog, veliku prinovu u redovima Beograđana.
Na Poljudu, međutim, nisu sjedili skrštenih ruku. Novi trener pronađen je čak u Bugarskoj – bivši izbornik bugarske reprezentacije Ivan Vucov. Ipak, Vucov nije odmah bio prihvaćen. Karantene i istočni stil treninga i discipline teško su padali, posebno starijim igračima poput fantazista Aljoše Asanovića. Vucov je procijenio da momčad nema dovoljno snage, pa je u reprezentativnoj stanci odveo Bijele na mini-pripreme na Kupres, tradicionalno Hajdukovo odredište tih godina. A onda opet šok: na Poljudu se pojavila zaraza salmonelom, od koje je obolio niz prvotimaca. Tako je salmonela istrošila i ono malo snage prikupljene na kupreškom pripremnom kampu.
Sezona je počela na način koji bi posramio i Pegulu iz Velog mista. Ali ovo je samo uvod u našu današnju priču, jer na današnji dan prije 37 godina dogodio se najveći incident ikada zabilježen na nogometnoj utakmici u Splitu, pa i šire, zbog kojeg će Hajduk i splitska publika ispaštati dugo, dugo…
Naime, nakon što je na jedanaesterce eliminirao danski Aalborg, Hajduk je kao sljedećeg protivnika dobio francuski Olympique Marseille. Respektabilan protivnik iz još jednog mediteranskog, nogometom zaluđenog lučkog grada, Marseille je tada gradio svoju veliku europsku momčad, koja će kasnije zasjesti na sam europski vrh. Bio je to sudar klubova sličnih mentaliteta i vatrenih navijača. U Marseilleu smo doživjeli težak poraz od čak 4:0. Njihov Velodrome gorio je dok su nam Marseillezi očitali lekciju iz nogometa. Priredili su cirkusante i akrobate na travnjaku, organizirali valove po tribinama, sve je to tada nama izgledalo strano i daleko.
Agilni tajnik Turističkog saveza Splita i predsjednik Skupštine Hajduka, Ante Čićo Ganza, imao je plan. Potaknut onim što je sam doživio na marsejskom Velodromeu, danima je radio na podizanju atmosfere pred splitski uzvrat. Znao je da je tu vjerna Hajdukova Torcida, jedna od najstarijih i najboljih navijačkih skupina u Europi.
Atmosfera se podizala do usijanja, govorilo se kako 5:0 nije nedostižno, ispisivali su se transparenti poput: "OM MORA DOŽIVJETI SLOM". Zastava Hajduka podignuta je i na kampanel Svetog Duje, što dotad nije bilo izvedivo, s obzirom na to da je vladao rigidni komunizam, a crkva je bila odvojena od države. Organizirani su sastanci s navijačima ispod tribina Poljuda, Ganza je bio šef parade, i sve je bilo spremno za čudo na Poljudu i veliki preokret u uzvratu.
Poslijepodne 5. studenog 1987. pustili su nas iz škole; sve je bilo podređeno stvaranju užarene atmosfere u poljudskoj školjci. Ni slutili nismo da će se veliki europski ogled pretvoriti u nešto sasvim drugo i puno opasnije…
Nije bilo dovoljne kontrole na ulazima, pa je jedan navijač unio suzavac u čašici jogurta, ni ne znajući što zapravo nosi i koje se ubojito sredstvo nalazi u njegovim rukama. Mislio je da je to neka velika "dimna", koja će dodatno podgrijati već uzavrelu atmosferu na Poljudu. Na samom početku utakmice krenuo je stampedo s sjeveroistočne tribine. Suze, kašalj, peklo je u očima… Autor ovog teksta povlačio se tada sa sredine sjevernog stajanja prema zapadnoj tribini. Milicajci su isprva zaustavljali masu koja se prebacivala preko ograde koja dijeli dva sektora, ali ubrzo su, shvativši da je riječ o suzavcu, počeli vikati: "Ajde, priđite, priđite", pomažući nam da prijeđemo. Sjećam se da sam na onoj šiljatoj stadionskoj ogradi probio novu jaknu kupljenu u Trstu.
Ubrzo se pročulo po tribinama da je suzavac bacila tadašnja milicija, provodeći uobičajenu represiju nad Torcidom, pa je stadionom odjekivalo: "Ubice, ubice!" Ali, ovaj put stvarno nisu, suzavac je bačen iz čiste gluposti i neznanja.
A Hajduka je to skupo koštalo. Bez obzira na pobjedu Bijelih od 2:0, UEFA je utakmicu registrirala 3:0 za goste. Hajduk je kao recidivist u europskim natjecanjima drakonski kažnjen. Kazna je bila dvije godine izbivanja iz europskih natjecanja, računajući samo sezone u kojima se izbori plasman u neki od europskih kupova.
Bilo je i ozlijeđenih, a ostavku je podnio glavni organizator utakmice, Ante Čićo Ganza. Tako je najinovativniji Hajdukov funkcioner tog vremena i vrijedni turistički djelatnik završio svoju sportsku karijeru. I danas pamtimo njegove "lude noći", kojima je splitskoj turističkoj ponudi davao nešto posebno i autentično. Bijeli su godinama tavorili izvan Europe; nije bilo ni značajnijih pojačanja jer je Hajduk zbog izbivanja s velike scene prestao biti europski izlog. Bilo je to vrijeme prije interneta, YouTubea i kabelske televizije, pa smo za velike klubove i tadašnje skaute postali daleki.
Zatim je došao rat i stvaranje Hrvatske. Hajduk se plasirao u Europu, ali je morao zbog rata igrati u Linzu i Ljubljani. Prva europska utakmica odigrana u Splitu nakon dugo vremena bila je protiv Legije iz Varšave. O Ligi prvaka, novouspostavljenom prijateljstvu s navijačima Benfice, transparentu Stop the war in Croatia i svemu što se događalo, pisat ćemo u jednom od sljedećih tekstova.
