Na Uskrsni ponedjeljak 10. travnja u Župi sv. Stjepana Prvomučenika Slivno-Ravno održava se tradicionalni Festival žudija (Čuvari Kristova groba) kojim se njeguju i čuvaju uskršnji običaji.
Na Festivalu se očekuje više od 30 ekipa iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Program počinje u 9 sati okupljanjem ekipa, u 10 sati je sveta misa koju predslavi nadbiskup u miru mons. Marin Barišić.
Nakon mise slijedi postrojavanje žudija, milenijska fotografija te sam Festival.
Čuvari Kristova groba
Žudije su čuvari Kristova groba u dalmatinskom tradicijskom običaju uprizorenja događaja oko Isusove muke, smrti i uskrsnuća. Mladi sjemeništarac Ante Gluščević iz talijanskog Loreta 1857. donio je taj običaj u svoju župu sv. Ilije u Metkoviću, otkud se proširio dolinom Neretve i kasnije Dalmacijom i Dalmatinskom zagorom.
Ovaj tradicijski običaj raširen je po cijeloj Dalmaciji od kraja 19. stoljeća. S vremenom, svaka je župa iznjedrila svoje običaje tako da se danas ti običaji međusobno razlikuju po svojim specifičnostima. Naziv je grčko-romanskog podrijetla i vjerojatno znači “Židov”. Žudije čine 12 stražara predvođenih zapovjednikom tzv. “judom” kao trinaestim članom. Najčešće su odjeveni u odore rimskih vojnika, a negdje i u odore mornara ili u narodne nošnje. Postoji pravilnik ili scenarij djelovanja žudija u te dane: vrijeme kad izlaze, redoslijed mijenjanja, postupak zamjene, redoslijed u procesiji i to u detalje sa slikovitim skicama i shemama kao pravi vojnički pravilnik.
Uprizorenje počinje na Veliki četvrtak kada žudije izlaze pred oltar, gdje stražare izmjenjujući se po četvorica sve do Vazmenog bdijenja. Žudijski običaji završavaju na Veliku subotu kada se pjevaju “Gloria” i “Slava Bogu na visini”. Nakon što se ugase sva svjetla, začuje se jak zvuk i uzvik: “Isus je uskrsnuo”, nakon čega se ponovo pale sva svjetla, žudije padaju na pod i preplašene pobjegnu.
U vrijeme komunizma, u pojedinim mjestima u Dalmaciji, mladići koji su se angažirali kao žudije bili su pod budnim okom tadašnje vlasti i nisu mogli dobiti posao pa su izolirani iz društva. Ponegdje su žudije i ukinute, a običaj je ponovno snažno zaživio u samostalnoj Hrvatskoj.