Znate li da najbolji profesor na svijetu radi u Hrvatskoj? On je Dejan Nemčić, profesor geografije, ponos Hrvatske, veliki humanitarac i dvostruko nagrađivani najbolji profesor na svijetu.
Profesor geografije iz osnovne škole Ivo Andrić u Zagrebu svojim učenicima je ujedno prijatelj, podrška i učitelj. No, ne samo učenicima već i svojim kolegama s kojima nesebično dijeli znanja i iskustva.
Sve su to odlike koje su Deana dovele do titule najboljeg profesora svijeta. I dok su o njemu ispisane tisuće novinskih redaka, on smatra da živi samo svoj životni poziv. Za Dalmaciju Danas je otkrio
po kojim kriterijima se biraju najbolji profesori na svijetu i kako mu je to pošlo za rukom već drugi put.
"Ljubav prema poslu me dovela na ove staze"
„Zadnji tri godine su bile vrlo intenzivne za mene, kao profesora geografije. Te godine obilježile su i online nastava, pandemija i potres koji je uvelike promijenio naše živote. U online nastavi, na platformi Edublakan, koja obuhvaća 30 000 učitelja naše zemlje tako i susjednih, često sam pomagao drugim učiteljima diljem regije da lakše svladaju osnove tehnologije kako bi mogli održavati nastavu svojim učenicima.
U tim vremenima naši dnevni boravci postali su naše učionice, mnogi učitelji su imali veliki problem sa održavanjem online nastave, zato smo mi mlađa generacija bili tu za njih, pomagali jedni drugima, dijelili materijale, ohrabljivali jedni druge.
U jednom trenutku sam doživio da učitelji iz svih naših susjednih zemalja jedni drugima dijele materijale, pripreme za nastavu, tada u tim teškim vremenima pobijedila je dobrota, solidarnost, i humanost. Kako sam bio dosta angažiran oko pomaganja drugim kolegama, ne samo u Hrvatskoj, nego i našim susjednim zemljama, platforma Edubalkan me nominirala za nagradu Global Teacher Award“, priča nam Dejan.
Nakon što je prošlo šest mjeseci, Nemčić dobiva mail da dobitnik nagrade te mu se od tad život mijenja iz temelja.
„Online nastava nastavila se i sljedeće godine, moj angažman u poučavanju i pomaganju se i dalje nastavio, počeo sam snimati i video lekcije za TV a i na poziv tadašnje ministrice obrazovanja sam sve materijale koje sam radio zadnjih 15 godina sam ustupio na korištenje svim učiteljima Hrvatske“, rekao je.
Ubrzo je uslijedila i druga nagrada, kao još jedna potvrda i priznanje njegova truda i rada.
„U međuvremenu me najveća obrazovna organizacija koja obuhvaća učitelje diljem svijeta nagradila i te godine nagradom „ Učitelj godine“ i par mjeseci kasnije išao sam na dodjelu nagrade u Dubai. Te godine sam izabran i za ambasadora Global Teacher Award organizacije, što je također isto veliki uspjeh za jednog učitelja iz malene Hrvatske.
Ljubav prema ovome što radim, ljubav prema učiteljskom pozivu, predani rad, i shvaćanje da obrazovanjem mogu mijenjati mlada bića i svijet oko sebe su me zapravo doveli na staze kojom sada kročim“, objašnjava nam.
Njegovi projekti prepoznati su diljem svijet u sklopu kojih je dosta vremena provodio u afričkim zemljama. Zanimalo nas je kakve dojmove nosi od tamo.
Svijet čini boljim
„U nastavi geografije koju provodim smo pokrenuli brojne projekte koji su samu nastavu učinili zanimljivom i dostojnom vremenu u kojem živimo. Moram biti iskren da malo ljudi je vjerovalo u uspjeh bilo kojeg projekta kojeg smo pokrenuli, samo su učenici koje bi svakodnevno susretao imali vjeru da ćemo uspjeti. Deset godina kasnije, mogu reći da sve projekte koje smo pokrenuli su uspjeli i doživjeli svjetski uspjeh, raširili se diljem svih kontinenata i napravili geografiju zanimljivim predmetom.
Vrlo bitna stavka moga rada je razvijanje empatije kod učenika, pokazati koliko su privilegirani u vremenima u kojima žive. Dao sam ima veliki životni zadatak, da rade na poboljšanju života djece i ljudi na najsiromašnijem kontinentu, a to je Afrika. Zadnjih pet godina, kroz cijelu nastavnu godinu pripremamo donacije, školski pribor, razna pomagala, i onda preko ljeta odlazim u Afriku i time opremamo škole i pomažemo afričkoj djeci u teškim životnim uvjetima“, kazuje Dean i navodi da je iznimno ponosan na svoje učenike.
„Zadnjih pet godina opremili su stotine afričkih škola i kupnjom lijekova za malariju spasili tisuće života. Moji učenici i svi učenici koji su se uključili u ovu priču su ponos hrvatske, mali veliki ljudi koji će voditi Hrvatsku, koji će imati svoje mišljenje, koji sebi neće biti najvažniji i smatrati da se svijet vrti oko njih, nego razumni ljudi koji će biti ponosni stanovnici ove planete i probleme koje zateknu će pokušati riješiti“, ponosno nam priča profesor.
Mnogi smatraju da biti učitelj nije samo zanimanje već poseban poziv, pa tako i Dean koji navodi da je zanimanje profesora geografije njegov životni poziv koji radi s mnogo ljubavi i entuzijazma. No, smatra kako se u današnjem suvremenom svijetu profesori ne cijene dovoljno..
„Prije svega, to što sam učitelj geografije osjećam se počašćeno i velika mi je čast. Svoj posao doživljavam kao životni poziv, jer inače ga ne bi radio s ovoliko ljubavi i entuzijazma. Da se opet rodim, bio bi učitelj. Posao učitelja ne shvaćam samo kroz 45 minuta koliko traje školski sat, nego puno više. Smatram da svojim pozivom mogu ovaj svijet činiti boljim, ako još imam mlade oko sebe, onda je to potvrda da smo na dobrom putu.
Sada sam skoro već 15 godina u sustavu obrazovanja, i lijep je osjećaj pogledati iza sebe, vidjeti promjene koje se sada događaju a znaš da si barem malo utjecao na njih, a najviše me veseli kad susrećem svoje bivše učenike koji se dan danas sjećaju satova geografije, naših fora i satova ispunjenih smijehom.
Status učitelja u današnja vremena je definitivno drugačiji nego prije nekih 10 do 20 godina. Manje se cijene, svatko smatra da ima pravo miješati im se u posao, i nekad imam osjećaj da svi drugi najbolje znaju raditi posao učitelja nego oni sami“, otkriva nam Nemčić.
Ljubav prema Geografiji
Već s 11 godina Nemčić shvatio što u životu želi raditi što smatra velikom srećom, a u razgovoru nam je otkrio kako se rodila ljubav prema Geografiji.
„ Još davno u petom razredu, kad sam imao prvi sat geografije, i kad je tadašnja učiteljica stavila prvi put kartu na zid, znao sam da želim biti učitelj geografije. To šarenilo boja, ta ljepota geografske karte me privukla na prvu, bila je to ljubav na prvi pogled, ljubav prema geografiji. Od tada sam počeo sanjati da ću jednom postati učitelj geografije, upoznavati svoje učenike sa planetom zemljom, otvarati im vrata i prozore svih država svijeta, i onda kad sam završio fakultet, zaposlio sam se u školi kao učitelj geografije u kojoj sam i zavolio taj predmet.
To je priča za pisati knjige! Danas zapravo živim svoje snove, i šaljem poruku svima, dobro pazite što sanjate jer snovi se ostvaruju!“, mudro govori najbolji profesor na svijetu.
U vrijeme pandemije koronavirusa, profesori i učenici su se suočili s ogromnim izazovom – prebacivanjem na online nastavu. No, tu je Dejan plivao kao riba u vodi jer je puno prije toga održavao ovakav vid nastave, stoga je spremno uskočio pomoći svojim kolegama i olakšati im snalaženje u online svijetu.
"Online nastava je ostavila psihičke posljedice na djecu"
„Meni osobno nije bio problem prebaciti se na online nastavu, jer često online nastavom odvodim svoje učenike na mnoge meridijane svijeta. T iskustvo koje sam stekao, želio sam podijelio i sa drugim učiteljima, pa nesebično dijelimo sva svoja znanja i vještine. Drago mi je ako sam barem nekome uspio pomoći, da barem jedan učitelj uspije naučiti nešto od nas i održati sat u online okruženju“, rekao je skromno.
Ipak, navodi kako je zabrinut za psihičke posljedice koje je online nastava ostavila na učenike.
„Tih dvije godine bile su izazovne i teške posebno za njih. Posljedice zatvorenosti se osjećaju i dana danas. Kao da su izgubili nit, nit života, izgubili su vještinu koncentracije, učenja, a često se borimo i sa psihičkim problemima.
Često oni sebe krive da su oni krivi za sve sto se događa, izgubili su dvije godine života, druženja, igre i biti će pravi izazov popuniti te nedostatke kroz naredne godine koje nam slijede“, smatra Nemčić.
Također, smatra kako su učenici danas pod velikim pritiskom ocjena.
„Česta tema su ocjene. Bitno je izgraditi čvrsti temelj oko ocjenjivanja, postaviti jasna pravila i elemente ocjenjivanja. Kad se to uspije tada se točno zna koja količina znanja nosi koji ocjenu. Pokušavam graditi školu u kojoj nema pitanja oko ocjene, i vrednovanja, nego da uče za život i da im je škola platforma za daljnji rad i usavršavanje na sebi“, navodi profesor.
"Želim da moji učenici vjeruju u sebe i svoje snove"
Upravo zbog toga smatra kako je najvažnije izgraditi povjerenje između učitelja i učenika.
„Smatram da nekada se učitelji postave prema učenicima kao da su nepogrešivi, što sam često i doživio da mi kažu. Pred učenicima treba pokazati ljudskost, da smo pogrešivi i da smo spremni priznati svoje greške, tako oni uče i taj dio on nas. I mi učitelji imamo loše dane, često smo bezvoljni, imamo svoje osobne probleme, i ne treba bježati od toga.
Ako postoji iskren odnos s učenicima oni će sve to razumjeti, nekad i svojim forama oraspoložiti samog učitelja, nekada će učitelj njih oraspoložiti nekom igrom, bitno je biti iskren, jer učenici su najbolji psiholozi, nema boljih. Ono što često učenicima kažem, a to je da ja više vjerujem u njih nego oni sami u sebe. Kroz različite načine im pokazujem koliko vrijede, gradim kod njih samopouzdanje, da vjeruju u sebe i da vjeruju u snove. Prije svega svojim vlastitim primjerom trebam pokazati“, kaže Nemčić.
Njegova 'Geografija života"
Odgojno-obrazovni proces je pun izazova, a profesor Geografije nam je objasnio s čim se sve u tom procesu susreće i koje su temeljne vrijednosti koje prenosi svojim učenicima.
Današnji posao učitelja uvelike se razlikuje od posla učitelja prije nekih 10 do 20 godina. Djeca su prije bila manje zaokupljena mobitelom, imali su sposobnost veće koncentracije, možda su bila i više zainteresirana. Današnja situacija je puno drugačija, zapravo danas je pravi izazov biti učitelj. Mogu čak reći da je ovo dosta izazovan i težak posao.
Sve što naučiš na fakultetu ubrzo shvatiš da moraš puno toga učiti kad ušetaš u razred, svaku situaciju, svaka problematična situacija te uči nešto novo. Učitelj koji prestane raditi na sebi, usavršavati se, zapravo imam puno problema u svom radu. Konstantno učim ,gladan sam novog znanja koje kasnije želim prenijeti svojim učenicima.
U vremenima gdje je njima mobitel najbolji prijatelj, treba izazvati znatiželju, i volju za učenjem nečeg novog. To je zapravo pravi izazov za svakog od nas. Prije svega izazov je razviti autoritet, jer oni često učitelje smatraju osobama koji ih stalno nešto traži, muči ispitima tako da oni na taj način i smatraju školu kao instituciju, ona koja uvijek nešto traži od njih i oni ne vid sreću i zadovoljstvo u njoj.
Treba raditi na tome da ih se zainteresira, da im se pokaže da se u školi mogu događati i lijepe i zabavne stvari, svaki učitelj je promotor sustava obrazovanja i škole u kojoj radi“, govori Dejan o svojoj 'Geografiji života'.
Dejan kao učenik
A kakav je Dejan bio kao učenik? Štreber ili buntovnik?
„Kao učenik bio sam samozatajan, i učenik koje redovito izvršava svoje obaveza, ali najviše uči geografiju koja me oduvijek jako zanimala.
Uvijek sam bio korektan prema svojim učiteljima koje iznimno cijenim i s kojima sam i dana danas u dobrim odnosima. Moja kava s njima kad me pozovu jer su ponosni na svom učenika koji sada ovo sve radi za mene je zbilja veliki uspjeh i čast“, otkrio nam je.
Upravo takvi su i njegovi učenici, ne picavaju s nastave i ne prepisuju. Zapitali smo se u čemu je tajna 'zlatne djece'.
„Već dugo godina nisam uhvatio učenika da prepisuje ili da pokuša prepisivati. Razlog tome je možda da su se usavršili u tome, ili jednostavno ne prepisuju. Ali uvijek bude zanimljivih anegdota i isprika kad trebaju odgovarati: Ne mogu, krava mi se rađala cijelu noć, sadio sam vrt, radio sam filane paprike pa nisam stigao učiti, razmišljao sam o prolaznosti života cijeli dan pa nisam stigao učiti …“, uz smijeh nam kazuje najbolji profesor svijeta.
Članak je objavljen u sklopu projekta koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).