Biokovo je najveća, najduža, najljepša i najsurovija planina Dalmacije. Proteže se na 196 kvadratnih kilometara, a najviši vrh mu je Sveti Jure (1762 m). Na njemu je smješteno veliko bogatstvo različitih pejzaža, tako da svaki posjet Biokovu pruža poseban doživljaj. Odlikuju ga geomorfološki fenomeni: vrtače, ponikve, škrape, kamenice i mnogobrojne jame, ledenice, špilje i više od 40 endemičnih biljnih vrsta. Sa njegovih vrhova prekrasni su i nezaboravni krajobrazi i vidikovci. Zbog svoje posebnosti i prirodne ljepote.
Parkom prirode proglašen je 1981. Pod pojmom Biokovo, poznajemo planinu Biokovo u užem smislu - pruža se od prijevoja Dubci, kod Brela do prijevoja Saranač, kod Gornjih Igrana, te od prijevoja Turija do poluotoka Osejava. U širem smislu u masiv Biokova ubraja se planina Rilić i Sutvid kao jedna cijelina, te Matokit i Šibenik kao druga cjelina. Sveti Ilija sa Šćirovcem omeđuje "najtanji" dio Biokova.
Greben koji ih spaja strmo se ruši na obje strane. Stoga nije čudo da je baš taj dio Biokova odabran za gradnju tunela "Sveti Ilija" koji će spajati zabiokovlje i primorje.
Početna točka uspona je u selu Bast. Automobil se može parkirati na velikom parkiralištu u centru sela i krenuti zapadno kroz Donje selo, do kamenoloma. Ova staza prolazi iznad portala tunela Sveti Ilija do kamenoloma. Automobil je moguće parkirati i u napuštenom kamenolomu i tu započeti s usponom.
Markirana planinarska staza vodi uz kamenolom i nastavlja oštro uzbrdo po neugodnom siparu, kroz klanac do križanja na grebenu Križ, na kojem se ovaj smijer uspona spaja na onaj koji dolazi iz zaselka Topići. Nakon prolaska ovog križanja koje je opskrbljeno smjerokazima, ubrzo se stiže do Mandelove Ploče, koja je stavljena u stijenu kao spomen na nesretno poginulog hrvatskog botaničara.
Dalje uspon ide vrlo oštro uzbrdo po serpentinama kroz klanac ispod vrha Topol (957 m), do Vrata kroz koja se izlazi na križanje planinarskih staza za Bukovac, Sokol i Topol. Ovaj dio uspona je dosta neugodan iako vodi po građenom kozjem putu za Topića staje. Kada se iziđe na Vrata, markirani uspon skreće oštro desno u smjeru sjeveroistoka do podzidanog puta, i ovdje treba napomenuti da na ovom dijelu nema nikakve staze nego ima samo markirani smijer uspona.
Nakon dolaska do podzidanog puta, uspon se nastavlja po blažoj strani brda Stražac, sve do križanja s Biokovskim grebenskim putem, na području kod lokve Mijaći. Na ovom križanju treba skrenuti desno i nastaviti uspon po Biokovskom grebenskom putu sve do vrha Sveti Ilija. Na ovom dijelu uspona, koji nije pretjerano naporan ali treba biti oprezan, treba uživati u jednom od najljepših pogleda s grebena bilo kojeg gorja u Hrvatskoj. Ovaj užitak može kvariti jedino pretjerano jaka bura koja može biti pogubna i nikako se ne smije podcjeniti. Za jakih burnih dana jednostavno treba zaobići ovaj dio uspona. Nao vovom dijelu planinarska staza vodi po uskom ugaženom i markiranom putu, a povremeno treba doslovno skakutati s kamena na kamen, a sa svake strane je dosta velika i opasna provalija.
Vrh Sveti Ilija i njegov hrbat nalaze se sjeverozapadno od središnjega dijela Biokova, iznad zaseoka Rastovac u općini Zagvozd. Ime vrha i nadmorska visina su napisani na kamenu ispred ulaza u kapelicu, a planinarski žig je ugrađen u desni zid.
Kapelica koju su izvorno obnovili mještani iz župe Zagvozd 2000. godine je lijep sakralni objekt na Biokovu, sazidan na starim temeljima iz Biokovskog kamena uz minimalnu uporabu betona. Iznad ulaznih vrata u kapelicu je smještena kamena ploča koja podsjeća posjetioce tko je i kada obnovio ovaj sakralni objekt. Unutra se iznad improviziranog oltara nalazi zanimljiv odlijev s prikazom Sv. Ilije Ognjenog u kolima s plamenim konjima, a na oltaru se između dviju svijeća može ostaviti koja kuna lemuzine.
Vrh Sveti Ilija je jedan od najljepših vidikovaca u Hrvatskoj. Na njemu treba zastati dovoljno vremena da se sa sobom u dolinu ponese sva ona ljepota koja se s njega pruža. Na ovom vrhu čovjek brzo shvati što je to što planinare vuče i što im hrani dušu da su spremni proliti potoke znoja da bi se našli u ovakvoj situaciji. Crkvica posvećena Svetom Iliji nije zaključana i za muku može poslužiti kao dobro sklonište ako se posjetitelj ovog vrha nađe u nevolji.
U nastavku ovog planinarskog izleta slijedi silazak do sela Bast. Planinarska staza dalje slijedi Biokovski grebenski put, prolazi kroz vrtaču Jezero u kojoj su ruševine Matiaševića stanova. U ovoj vrtači, pod stijenom s južne strane, u kamenici uvijek ima vode ali je upitna njena pitkost. Preporučuje se upotreba dezinfekcijskih sredstava prije upotrebe. Za zahvatiti vodu treba imati komad konopa. Kada se prođe spomenuta vrtača treba nastaviti po Biokovskoj grebenskoj stazi do prvog križanja planinarskih puteva na kojem treba skrenuti desno.
Nakon skretanja, planinarska staza se počinje oštrije spuštati, ubrzo ulazi u visoku borovu šumu na području Borovika a nakon toga stiže do planinarskog skloništa na Osičinama. Ovo planinarsko sklonište se zaključava a za ključeve se treba obratiti planinarskom društvu iz Baške Vode.
Kada se prođe planinarsko sklonište planinarska staza i dalje vodi kroz visoku borovu šumu sve do dolaska na križanje planinarskih puteva na području Oštrog umca. Na tom križanju treba skrenuti desno i nastaviti silazak po neugodnom siparu, sve do izvora vode Korita. Na ovom izvoru koji nikad ne presušuje mogu se popuniti zalihe vode i ugasiti žeđ. Voda na ovom izvoru je jako dobre kvalitete i uvijek je dovoljno hladna.
Od izvora slijedi dosta oštar spust kroz klanac sve do Gornjeg sela u mjestu Bast, u kojem je i završna točka ovog planinarskog izleta, a koja se nalazi na velikom parkiralištu u centru ovog sela.