Nakon dugo vremena krenem u šetnju dobro mi poznatim poljskim putem kroz polje jugozapadno od TTTS-a prema Karepovcu i na samom početku šok i nevjerica - od smeća se jedva može i proći!?
I prije je na ovom dijelu puta bilo smeća, ali se to sada pretvorilo u pravi deponij kojekakvoga otpada, da ti pamet stane.
Ne mogu vjerovati da se ovakve prizore može vidjeti u 21. stoljeću! Pa zar ne bismo trebali napokon biti mudriji i pametniji, zar ne bi trebali misliti na budućnost naše djece, ma otkud nam uopće pravo da se ovako odnosimo prema prirodi.
Neka nas je sram dragi Splićani i Splićanke! Čini mi se da ona izreka „Use, nase i podase“ baš dobro opisuje stanje uma „Rvatina“ koji ovo čine. Kao, eto čovjek se riješio otpada samo da ga ne gleda ispred svoje kuće, a ne shvaća da će mu se taj isti otpad vratiti u nekom drugom obliku, možda kao prirodna nepogoda, često i sa katastrofalnim posljedicama, a što nas tek čeka u budućnosti.
Strašno, dođe čovjeku da zaplače od ovakvih prizora. Isto tako nije mi jasno da nema nekoga zakonskog organa koji bi po dojavi savjesnih građana po hitnom postupku kaznio ljude koji ovo čine. Da uvedemo ovakvu praksu mislim da bi bilo puno manje ovakvih strahota. Smatram da bi jedino na ovaj način i mogli početi rješavati ovakve i slične probleme.
Vjerujem da ima ljudi koji bi nešto poduzeli i prijavili prekršitelje da se sve rješava po kratkom postupku, ali jednostavno nemaju volje jer znaju da taj proces ide sporo i na kraju nitko ne odgovara. Stvarno smo zemlja apsurdistan!