Ide li Split u pravom smjeru i koliko dugo će podmarjanski grad 'trpjeti' promjene koje mu se događaju, pa i nameću? Mnogi građani nemaju (pravi) odgovor na ovo pitanje, a i vrhuška vlasti, pa i struka sliježu ramenima kada se pokrene ova tema.
Da stvar bude jasnija, brojni Splićani nisu sretni razvojnom strukturom centra Splita i lokalitetom unutar Dioklecijanove palače. U UNESCO zaštićenom prostoru sve je više kafića, restorana i raznih ugostiteljskih objekata, a sve je manje raznolikosti koju je nekadašnji Split imao, upravo na spomenutim lokalitetima.
I 'Diesel' odlazi u povijest
Dok ovo pišemo, vjerojatno posljednji kupci ulaze u robni dućan 'Diesel' koji će uskoro zatvoriti svoja vrata, a kako neslužbeno doznajemo na tom mjestu će osvanuti još jedan - pogađate, ugostiteljski objekt. Dalmacija Danas bila je na licu mjesta, u Krešimirovoj ulici na potezu od Narodnog trga (Pjace), pa u smjeru Peristila, na mjestu gdje je nekada bio kultni splitski dućan 'Bonačić', prodavaonica iz 'onog vremena' u kojoj si mogao kupiti što ti srce poželi. No, danas više nema 'Bonačića', a još malo u povijest će otići i i 'Diesel' - modni brend koji nije za svačiji džep, ali veliki mega natpis 'do -70 posto, rasprodaja zbog zatvaranja' mnogim prolaznicima je privukao pažnju.
Netko će se razveseliti 'Diesel' popustu, i to baš u ovom božićnom vremenu, ali razgovarajući s građanima, stava smo da Split, odnosno centar Splita (ipak) ne ide u dobrom smjeru.
No, prisjetimo se već spomenutog dućana 'Bonačić. Fjodor Feđa Klarić, poznati splitski kroničar, vizionar i fotoreporter čiji objektiv je bilježio ključne trenutke života na splitskom i dalmatinskom području prisjeća se trgovine koja je bila pravi hit u prošlom stoljeću.
"Bonačić, to je bila dobro poznata prodavaonica koja se nalazila u Krešimirovoj ulici. Trgovina je dobila ime po familiji Bonačić i bili su jako popularni. Dosta toga su prodavali, svašta ste mogli kupiti, zaista, bilo je izbora. U današnjem vremenu sve se to gleda drugačije, oni su prodavali razne proizvode, a danas to možete kupiti u svakoj manjoj i većoj samoposluzi. Nekada u božićnom vremena u 'Bonačića' su bili poznati 'Dani bakalara'. Mogli ste pronaći omiljenu ribu, bilo je raznih vrsta i veličina, izbor je bio šarolik. Oni su godinama radili, desetljećima su bili na istom mjestu, a povjesničari i čuvari splitske baštine detalje u kultnoj familiji jako dobro znaju", prisjeća se Feđa Klarić.
"Došla su druga vremena. Ljudi biraju ono što im je bolje i praktičnije"
Željeli smo čuti mišljenje poznatog splitskog kroničara; u kojem smjeru ide centra Splita i je li ovo normalno? On smatra da su se ljudi okrenuli drugim prioritetima te da je rasplet događaja u centru podmarjanskog grada - očekivan.
"To su privatni prostori i privatnik može raditi što želi. Ti prostori vam nisu zaštićeni... Znači, koliko je meni poznato, vlasnik prostora se može mijenjati, ali namjena mora ostati ista i to je sada stvar konzervatora. Brojni su prostori u centru grada promijenili nekoliko vlasnika, a došlo je do promjena i u već spomenutim namjenama. Sve je tu jasno, čitav život se okrenuo prema velikim trgovačkim centrima, došla su druga vremena. Ljudi biraju ono što im je bolje i praktičnije i ne vidim neku veliku tragediju u svemu ovome", jasno zbori splitski fotoreporter.
Dalmacija Danas je kontaktirala i splitsku Gradsku upravu. Nazvali smo Tea Vojkovića, pročelnika Upravnog odjela za urbanizam i izgradnju u Gradu Splitu. Vojković tvrdi da Grad nema velike veze s ovim te da je davanje odobrenja za obavljanje djelatnosti u staroj gradskoj jezgri u nadležnosti splitsko-dalmatinskog županijskog ureda za gospodarstvo.
"Mogu vam sve to komentirati kao građanin, a kao pročelnik nikako ne mogu! To nije naša nadležnost, točnije, o tome vam ne odlučuje Grad Split i Upravni odjel za urbanizam i izgradnju. Davanje odobrenja za obavljanje djelatnosti, pa bilo to i u staroj gradskoj jezgri je u nadležnosti županijskog ureda za gospodarstvo. Vjerujem da oni u tom postupku moraju dobiti nadležnost određenog konzervatorskog odjela, a gradske službe s tim (nažalost) nemaju nikakve veze. Ako želite moje mišljenje, ja sam nezadovoljan što se grad pretvorio u jedan veliki fast food. Ponavljam, to mislim kao građanin ovog grada, a ne kao pročelnik Upravnog odjela za urbanizam i izgradnju", govori Vojković za Dalmaciju Danas.
"Monokultura na jednom prostoru nikako nije dobra za Split"
S Vojkovićem se slaže i Daša Gazde, predsjednica Društva arhitekata Splita (DAS). Gazde veli da je u centru Splita potrebna raznovrsnost ponude. Smatra da su arhitektima zavezane ruke jer odluke o obavljanju određenih djelatnosti donose nadležne institucije.
"Teško arhitekti nešto suvislo mogu otkrili jer to su vam strateške odluke nadležnih institucija. Međutim, još je teže utjecati na odluke privatnika koji imaju te prostore u centru grada. Ako nemate točno propisano što ćete otvarati i s čime ćete se baviti u tim prostorima, teško ćete staviti pod kontrolu sve te privatnike, pa i poslovne prostore u kojima se prodaju neki proizvodi ili obavljaju neke djelatnosti. Žao mi je što mi kao arhitekti nemamo neki alat kako bi taj problem riješili. Žao mi je, ali to vam je tako, nema za sada pravog rješenja", govori nam te u istom dahu nastavlja:
"Ja bih bila sretna da se nešto može promijeniti, a monokultura na jednom prostoru nikako nije dobra za Split, pa ni za bilo koji drugi grad. Potrebna je raznovrsnost koje sada nema. Mislim da ovaj smjer nije dobar", podvukla je Gazde.
Dok Splićane, ali i turiste neprestano mami onaj mega natpis na staklenom izlogu 'Diesela', nekolicina prolaznika dala nam je izjavu. Svi se u jednom slažu i smatraju da gospodarski smjer u kojem ide centar Splita baš i nije najbolji.
"Onaj miris mesnog nareska i paštete. To je bio doživljaj"
Jedan Splićanin prolaznik prisjetio se kultnog 'Bonačića'.
"U 'Bonačića' smo kupovali mesni doručak na fete, marmeladu i paštetu na deke, bombone na komade... Bilo je ludo i nezaboravno, kad si mlad sve ti je dobro. Tada drugi dućani nisu ni postojali. Hrana u Bonačića uvijek je bila svježa, mirisala je na pravu spizu, sve se skladištilo na drugačiji način, ali sada su neka druga vremena i sve je drugačije. 'Bonačić' je nama bio doživljaj, još osjetim onaj miris mesnog nareska i paštete. To je bio doživljaj onog vremena jer je upravo u tom vremenu glavna spiza bila od masti s malo kruha i cukra, a pazite, ovdje je bila i sirova kava. Pekla se kava, ma svega je bilo...", sa sjetom se prisjeća Splićanin.
Smatra da se cijeli grad prilagodio turistima te da je u zimskim vremena grad sablasno prazan.
"Sad će se zatvoriti još jedna butika s odjećom, tu je u blizini. Grad je postao drugačiji, imamo samo restorane i fast foodove. Sve se prilagođava turistima, Splićana više nema, evo gdje su sad, sve je prazno oko nas?! Ja na Pjaci radim, nigdje nikoga nema, zimi nema pasa. Ljudi su u kućama ili su u trgovačkim centrima. Trgovački centri su puni, a centar grada je prazan", izjavio je Splićanin za Dalmaciju Danas.
"Sada samo mogu pojesti sendvič i popiti Coca Colu"
U ophodnji smo susreli i Splićanku. Odmah kod jedinog bora na 'božićnoj Pjaci' ona je ćakulala s prijateljicom i rado nam je dala izjavu. Kaže da joj ne smetaju restorani i kafići, ali bi voljela da u centru Splita bude malo veća ponuda i drugih dućana.
"Nije to dobro, mislim da ovaj grad više vodi računa o turistima, a manje o lokalnom stanovništvu. Nisam to tako zamišljala. Dok sam bila mlađa ovdje su bili brojni dućani, moglo se svega kupiti, a sada samo mogu pojesti sendvič i popiti Coca Colu. Nema veze, neka i restorana, ali da se barem ti restorani baziraju na domaćoj spizi i dalmatinskom unutarnjem uređenju i interijeru umjesto da su vlasnici sve prilagodili turistima. Meni se to ne sviđa i mislim da ovaj smjer grada nije dobar", zaključila je za Dalmaciju Danas.
U svakom slučaju, u srcu Splita (čini se) stiže još jedan ugostiteljski objekt na velebnom lokalitetu nekadašnjeg 'Bonačića'. Možda je ovo prava prilika i da se prisjetimo dućana 'Bonačić' koji je Splićankama i Splićanima ostao u lijepom sjećanju.
U 'Bonačića' na tisuće raznih proizvoda...
Naime, kako je pisao Ivan Mosettig u knjizi "Sto godina splitskog poduzetništva, trgovine i zanatstva", Mate Bonačić rodio se 1881. godine u Milni na Braču u obitelji pomorskog kapetana. Mate i brat Prosper (Prošper) došli su u Split i 1900. godine te su otvorili prodavaonicu mješovite robe na Narodnom trgu. Nakon sudjelovanja u Prvom svjetskom ratu, Mate se vratio u Split i nastavio s trgovačkom djelatnošću. Nekoliko godina kasnije, Mate i Prosper kupili su prizemni objekt u Krešimirovoj ulici te otvorili reprezentativnu prodavaonicu mješovite robe "P&M. Bonačić". Firma "Bonačić" (Splićani i danas tako nazivaju mjesto gdje se nalazila) je imala najveću ponudu prehrambenih i kućanskih proizvoda u Splitu. U tiskanoj knjižici što se poštom upućivala kupcima, na tridesetak stranica bilo je nanizano oko 2.000 proizvoda što su ih kupci mogli kupiti ili naručiti u prodavaonici (19 vrsta brašna, 15 vrsta sirove kave, 25 vrsta čaja, 14 vrsta čačkalica, tropsko voće, mirodije, higijenski i kozmetički proizvodi...).
Kako u knjizi naglašava Mosettig, nakon što su prekinuli s pomorskim zvanjima, dva mlada brata Bonačić, Nikola i Frane, također su se priključili tvrtki starijih. Peti brat, Jerko, nakon što je diplomirao ekonomiju u Trstu i nekoliko godina bio zaposlen u bečkoj banci, vratio se u Split te preuzeo financijsko poslovanje tvrtke. Godine 1934. braća Bonačići podigli su trokatnicu nad prodavaonicom u Krešimirovoj ulici. Prosper i Jerko umrli su u doba Drugog svjetskog rata. Odmah nakon završetka rata, Mate i Prosper optuženi su i osuđeni kao ratni dobitnici, uz konfiskaciju cjelokupne imovine, uključivši i obiteljsku kuću u Milni. Po izdržanoj kazni, Mate je prihvatio posao uličnog prodavača lutrije. Nakon što je jednom prilikom bio pokraden na ulici, Mate se više nije upuštao ni u taj posao. Ali je ipak cijeli život proveo u radu i stvaranju. Poslijepodnevna kava u "Matića" bila mu je jedini "švog" – zabava u životu. Umro je 1967, piše Ivan Mosettig u knjizi "Sto godina splitskog poduzetništva, trgovine i zanatstva" iz izdanja koje je objavljeno 2001. godine u Splitu.
