Lokvarsko jezero u Gorskom kotaru je umjetno jezero koje nastalo izgradnjom brane na rijeci Lokvarki 1954. godine. Na taj je način nekadašnja zelena dolina s naseljem i 3 pilane prekrivena zeleno-plavim umjetnim jezerom dubokim 40 metara. S dolinom je potopljen i dio originalne trase Lujzinske ceste od Mrzle Vodice do Lokava od čega je danas jedino ostao kameni Carev most koji je vidljiv prilikom niskog vodostaja samog jezera. Obitelji naselja Srednji jarak, koje su se naselile na tom mjestu nakon izgradnje Lujzijane 1805., zauvijek su iseljene. Prošlog proljeća, Lokvarsko jezero je privremeno isušeno zbog potrebnih radova na održavanju i obnovi hidroenergetskog sustava Vinodol. Ovaj zahvat, koji je napravljen prvi put nakon 22 godine, na suhome je ostavio ostake naselja i polja. Unutar područja nekadašnjeg jezera, pojavili su se ostaci naselja Srednji Jarak, koje je nekad bilo dom za oko 400 stanovnika. Tako su vidljive konture kuća, ostaci pilane i nekadašnjih prometnica.
Spašen dio ribljeg fonda
Uz to, tijekom razdoblja isušivanja Lokvarskog jezera, poduzete su mjere kako bi se riblji ekosustav očuvao. Posebna pozornost usmjerena je prema pastrvi, iznimno osjetljivoj vrsti koja zahtijeva specifične uvjete za opstanak. Tako su ove slatkovodne ribe privremeno premještene u jezero Mrzla vodica. Po povratku vode, planira se postupno vraćanje populacije riba u Lokvarsko jezero. Mi smo ovo fascinantno suho korito jezera posjetili početkom tjedna. Vode u njemu nema osim nekoliko lokvica u sredini. Isušivanje jezera na dnu je stvorilo krajolik nalik pustinjskom uz napuklu zemlju, ali i crvenkastu boju koju stvaraju pojedini minerali.
U Hrvatskoj postoje brojna umjetna jezera koja su nastala izgradnjom brana na rijekama radi proizvodnje električne energije, regulacije vodostaja ili za druge svrhe. Neke od najvećih umjetnih jezera u Hrvatskoj su:
- Jezero Peruča: Nalazi se na rijeci Cetini, izgrađeno je radi proizvodnje električne energije. S površinom od oko 13,5 km², to je jedno od najvećih umjetnih jezera u Hrvatskoj.
- Jezero Varaždin: Ovo jezero je smješteno uz rijeku Dravu kod grada Varaždina. Izgrađeno je radi regulacije vodostaja i poplava te za potrebe poljoprivrede. Površina mu je oko 6 km².
- Jezero Dubrava: Nalazi se na rijeci Ilovi kod grada Karlovca. Isto tako, izgrađeno je za potrebe proizvodnje električne energije i ima površinu od oko 4,3 km².
- Jezero Šoderica: Smješteno je blizu grada Bjelovara i predstavlja rekreacijsko područje. Njegova površina iznosi otprilike 4 km².
- Jezero Jarun: Ovo jezero se nalazi u Zagrebu i često se koristi za razne sportske i rekreacijske aktivnosti. Ima površinu od oko 2,2 km².
- Jezero Kosinj: Smješteno je u blizini grada Otočca. Izgrađeno je radi proizvodnje električne energije te ima površinu od oko 1,5 km².
- Jezero Rakitje: Nalazi se također u blizini Zagreba i popularno je rekreacijsko područje. Površina je oko 1,1 km².
Ovo su samo neka od većih umjetnih jezera u Hrvatskoj, a postoji još niz manjih jezera i akumulacija koje imaju različite svrhe, od energetske proizvodnje do rekreacije i zaštite okoliša.
Povijest
Lokvarsko jezero, premda je umjetno jezero, skoro se savršeno uklopilo u prirodni okoliš.Radno kolo Peltonove turbine ispred poslovne zgrade HE Vinodol u Triblju.Lokvarsko jezero po zimi.Crpna hidroelektrana Fužine ili CHE Fužine koristi vodeni pad između akumulacije Lokvarskog jezera i umjetnog jezeraBajer (24,5 do 54,5 metara), a ujedno služi za prebacivanje vode iz donjeg jezera Bajer u gornje Lokvarsko jezero.
‘Prvobitni naziv Lokvarskog jezera bio je Omladinsko jezero, u čast na graditelje velike brane, koju su stvorile omladinske radne brigade od 1952. do 1955. U dokumentima iz tog vremena stoji da je bilo “više stotina radnih brigada u kojima je bilo 27 tisuća brigadira i brigadirki”, dobrovoljaca. No, u razgovorima s tadašnjim brigadirima, rad i nije bio baš uvijek dobrovoljan, ali jest bio besplatan. Ne smije se zaboraviti da su u izgradnji učestvovali i njemački te domaći ratni zarobljenici.
Jedan od bivših akcijaša Umberto Vidari je izjavio o radnoj akciji:”Bilo je jako, jako naporno, radilo se i danju i noću… Karijola, kramp i lopata, to je bila sva mehanizacija. Ali… bilo je i lijepih trenutaka. Drugarice brigadirke radile su i živjele zajedno s drugovima brigadirima pa je bilo i romansa, a neki su udarnici završili i pred matičarem, a neki, možda, kasnije tajno i pred oltarom. Bilo kako bilo, izgradnja takve brane, kakva je do tada u cijelom svijetu postojala samo na dalekim Filipinima, bila je pravi pothvat. Tada je nekoliko omladinki i omladinaca izgubilo život, više ih je ozlijeđeno, a neki su postali trajni invalidi. “Napredak traži žrtve”, pisalo je u tadašnjim tiskovinama. Unatoč složenosti i težini posla, omladinci su uz pomoć robijaša godine 1954., na lokaciji antičkog naziva Homer uspješno i, dakako, prije roka izgradili nasutu branu visoku 48 metara, koja tamo stoji i danas.”
U zapisima diplomiranog građevinskog inženjera Stanka Manestra stoji:”Radne obveze, koje su preuzimale omladinske radne brigade, bile su svetinja. Tako je, primjerice, za nabijanje gline u klinu brane Lokvarka postavljen vrlo kratak rok zbog opasnosti nadolaska velikih voda. Omladinci su radili u tri smjene. Rok za dovršenje bio je u 6 sati ujutro, jednoga dana. Navečer sam obišao radove i zaželio omladincima puno uspjeha. Oko 0,30 sati ujutro probudilo me lupanje na vratima barake. Otvorim prozor pred kojim je stajao zapovjednik brigade u pratnji nekoliko omladinaca. Slijedio je raport: “Druže inženjeru. Obavještavam vas da je naša brigada izvršila zadatak na nabijanju gline u klinu brane pet i pol sati prije roka!” Krilatica toga vremena “druže, snađi se”, vidljiva je iz još jednog zapisa inženjera Manestra: “Jasno definirani radni zadaci bili su apsolutna obveza. Natjecanje u ostvarivanju i premašivanju rezultata bio je stalan način rada. Pobjednička prijelazna zastavica išla je često s jednog gradilišta na drugo (Tribalj, Razromir, Desni, Kobiljak, Lič, Bajer). U takvoj situaciji nestaje nam na gradilištu kolosijeka cijevi i štapina. Građevna uprava iz Fužina nije imala tog materijala. Saznali smo da je naše susjedno gradilište osiguralo određenu zalihu i dobro je prikrilo. Noću je riješen problem. Ekipa jakih i hrabrih uspješno je, na ilegalan način, “posudila” određeni materijal, prebacila ga na gradilište, i noćna je smjena nastavila rad. Tog mjeseca prijelazna je zastavica bila naša.”[1]
Hidroenergetski sustav Vinodol
Ukupni hidropotencijal (maksimalna mogućnost akumuliranja) u umjetnim jezerima HES Vinodol je 41 563 x 106 m3 vode. Ukupni korisni (iskoristivi) obujam vode u umjetnim jezerima HES Vinodol iznosi 40 593 x 106 m3, za moguću proizvodnju vodnih turbina HE Vinodol u Triblju. Hidroenergetski potencijal Vinodol, s jedne strane, rezultat je velikog raspoloživog pada (kotline Ličanke i Lokvarke s njihovim pritocima nalaze se na više od 700 metara nad morem, dok je Vinodolska dolina – gdje je smještena HE Vinodol, na približno 60 metara nad morem), što je jedan od najvećih ostvarenih padova na hidroenergetskim postrojenjima u Europi. S druge strane, raspoložive količine vode razmjerno su skromne i podložne znatnim promjenama protoka. Ukupna veličina sliva svih voda tog područja iznosi 80,8 km2, dok se nadmorska visina kreće između 700 i 1 100 metara. Ukupni prosječni godišnji dotok HES Vinodol iznosi 3,27 m3/s, a prosječna godišnja količina oborine, mjerena u meteorološkoj postaji kod CHE Fužine kao reprezentativnom mjestu za HES Vinodol, iznosi 2 600 mm (litara po četvornom metru godišnje).
Crpna stanica Križ
Izvor: Wikipedia
