"Studirala sam u Rijeci, Zagrebu i Dubrovniku. Sva tri grada oblikovala su me na svoj način, ali sam uvijek znala da ću živjeti u Omišu i da mi je ovdje mjesto. U konačnici, svoj istraživački rad posvetila sam Omišu."
U ove tri rečenice stane cijeli život Elvire Sorić, nastavnice hrvatskog jezika iz Omiša. Kada su nam kazali za nju, opisali su je kao iznimnu ženu, koja je doktorirala, ali i dalje radi u omiškoj srednjoj školi i kao lokalpatriota - koja je cijelu sebe dala kako bi unaprijedila okruženje u kojem živi i radi.
Nastavnica, doktorica znanosti i lokalpatriot
Sve je ovo bilo dovoljno da je nazovemo i doznamo nešto više o njoj. U Srednjoj školi "Jure Kaštelan" radi od 2009. godine.
- Rođena sam Omišanka, živim i radim u Omišu i nemam problem s etiketom lokalpatriota. Volim svoj grad, njegove ljude i kvalitetu života koju nam generacijama pruža - kaže nam Elvira na početku razgovora.
Stoga je jasno da je pri odabiru teme za doktorsku disertaciju, odabrala nešto vezano uz voljeni grad.
- Doktorirala sam na demografskom razvoju Omiša, odnosno na temi: Stanovništvo Omiša 1857. – 1918. (strukture i razvoj). U disertaciji su, različitim istraživačkim metodama, analizirane historiografske i demografske osobitosti Omiša od 1857. do 1918. Prikazan je razvoj građanske klase u Omišu te njegov veliki industrijski napredak koji se dogodio na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće - opisuje nam.
Upisali smo je da nam opiše projekt koji se pokazao jako uspješnim. Radi se o Omiškoj Kampanulici. To je projekt, s kojim je lani, zajedno sa svojim učenicama iz izvannastavne aktivnosti „Jedna slika – tisuću riječi“, sudjelovala u Čuvarima baštine Centra izvrsnosti SDŽ.
- Prošlogodišnja tema Čuvara baštine bila je „Naše užance“, a naša se Omiška Kampanulica idealno uklopila u temu. To je ustvari antropomorfiziran lik osmišljen prema biljci Zidnoj zvončiki, koja raste na zidovima crkava i kuća u staroj jezgri Omiša. Rastući visoko iznad kala Kampanulica je „vidjela“ i „čula“ sve što se u Omišu događalo kroz stoljeća pa je stoga idealan medij za storytelling. Naš antropomorfiziran cvijet, odnosno mala vila, ima profil na društvenim mrežama na kojem su učenice svakog petka objavljivale nekoliko starih fotografija s popratnom pričom iz omiške svakodnevice. Sa svakom novom objavom broj pratitelja je rastao, a najveći doseg ostvarila je priča o Kamenoj klupi, kultnom mjestu generacija Omišana - govori nam Elvira.
Brojni projekti se provode u školi, a posebno je ponosna na suradnju s udrugom Agape
Ta je priča pokrenula lavinu emocija i Kampanulica je postala vidljiva u gradu i šire.
- Nakon toga smo proizveli prvu seriju suvenira s Kampanuličinim likom, a naši kuhari i konobari su sa svojim mentorima osmislili recepte za kolač i koktel Omiška Kampanulica. Osim toga, učenici su također proizveli i sapune te balzame od Kampanuličina cvijeta, a cijeli je koncept ušao u finale poslovnog natjecanja Ideja godine 2022. Plasman u finale Ideje godine bio je veliki uspjeh i potvrda kvalitete našeg proizvoda jer smo bili jedini storytelling koncept među jakim projektima iz STEM i IT područja. Osim toga, osvojili smo i 2. nagradu stručnog žirija na Konferenciji izvrsnosti Centra izvrsnosti, na što smo također iznimno ponosni. Također nas veseli što su Kampanulicu prepoznali i omiški ugostitelji pa se u poznatoj omiškoj slastičarnici može kušati Omiška Kampanulica, koja priča priču o poznatoj plemićkoj obitelji de Caralipeo koja je u kući gdje se slastičarnica nalazi živjela. Osim toga, Kampanulica se može kušati i u obliku slanog humusa, ali tada ima drukčiji narativ jer se restoran koji je priprema nalazi na lokaciji gdje je nekada bio omiški arsenal. Gosti će tada uz Kampanulicu okusiti dašak vremena iz mletačkog razdoblja kada je Smokvicu i arsenal čuvalo ukupno 8 topova. Suveniri s likom Omiške Kampanulice predstavljeni su u 32 europske zemlje. Reakcije turista su izvrsne, stoga smatramo da Kampanulica ima izvrstan potencijal za postati prepoznatljiv omiški brend - detaljno nam je opisala Kampanulicu.
No, nije to jedini projekt kojeg provodi u školi.
- Ove smo godine sudjelovale na 4. međunarodnom Milenijskom natjecanju u Osijeku, gdje smo sa svojom poslovnom idejom osvojile 3. mjesto u konkurenciji od 80 srednjih škola. Naša poslovna ideja Story TO GO odgovara na pitanje kako širiti mitologiju u novom mileniju? Moj tim „Odmetnuti anđeli“ sakupio je priče iz usmene predaje o narodnim vjerovanjima poljičkog, sinjskog i imotskog kraja. Nadnaravna bića ili odmetnute anđele zatim su ilustrirali, a kratke priče su preveli na engleski jezik. Nakon toga su izradile slikovnicu s pričama o vilama, ovasarima, vukojarcima i ostalim „plašelinama“, ali u obliku kalendara u kojem se crteži mogu obojati prema želji. Crteže su također otisnule i na bookmarkere i razglednice na kojima se nalazi QR kod s audio pričom. Na ovaj način priču o poljičkim vilama i imotskim vukojarcima možete poslati na drugi kraj svijeta ili je jednostavno ponijeti sa sobom - pohvalila nam se Elvira.
Drugi projekt kojeg provode, "Cviće od konopa", dio je Čuvara baštine Centra izvrsnosti SDŽ.
- Ovogodišnja tema Čuvara baštine su „Mudre glave, mlade ruke“, a intencija je da u projektu s učenicima sudjeluje osoba starija od 64 godine, koja će učenike naučiti neku zaboravljenu vještinu. Kao što sam naziv projekta govori, naši će učenici učiti kako iz brnistre izvlačiti pređu za konop. To je davno zaboravljena vještina u Dalmaciji koje se, na našu sreću, sjećaju naše stare Poljičanke. Osim toga, učenici će također učiti i vještinu šivanja odjeće, odnosno izvođenja sitnih popravaka na odjeći, a tome će ih naučiti članice Udruge osoba s invaliditetom Agape. Ta nam je suradnja došla prirodno jer naša škola i Agape surađuju već dugi niz godina. Veseli me također što nam se u projektu pridružila i mlada kolegica Paula Škarica pa osim učenika iz hotelijersko – turističkog usmjerenja sudjeluju i gimnazijalci. S Agapeom surađujemo i u projektu Utvrde od kamena i snova. Ovaj projekt je nastao na inicijativu njihove predsjednice, Natali Stanić, koja nas je pozvala da budemo partneri. Osim naše škole u projektu sudjeluju i učenici iz OŠ „Dr. Fra Karlo Balić“ sa Šestanovca. Kroz projektnu nastavu i vršnjačko poučavanje učenici istražuju fortifikacije s donjeg toka Cetine s naglaskom na Mandušića kulu u Šestanovcu i s ciljem osmišljavanja suvenira koji će predstavljati Šestanovac i okolicu - kazuje nam.
Naravno, neizostavan je i Erasmus+ projekt, a ona sudjeluje čak na dva.
- I.D.I. – inclusive, digital, inovative projekt namijenjen je mobilnosti nastavnog osoblja u sklopu kojeg sam lani u ožujku sudjelovala na strukturiranom tečaju u Firenci - Storytelling for education and learning, a DASS je projekt u kojem sudjelujemo s partnerima iz njemačkih i slovačkih gimnazija i učiteljskih fakulteta s ciljem razvijanja e-portfolia za naše učenike, odnosno digitalnog dokumenta koji će im omogućiti kontinuirano praćenje njihovog akademskog uspjeha od srednje škole, preko fakulteta sve do tržišta rada. Ove smo godine također dobili akreditaciju Agencije za mobilnost i programe EU koja nam sljedeće četiri godine omogućava mobilnosti učenika i nastavnika, ali je i potvrda kvalitete svih do sada provedenih Erasmus+ projekata u našoj školi. Istaknula bih da uspjeh svih naših projekata na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini leži u sinergiji učenika i nastavnika uz bezrezervnu podršku ravnateljice škole. Podrška ravnatelja je vrlo važna jer se jedino tako može neometano planirati, prijavljivati i provoditi projekte - zahvalna je Elvira.
"Izazove pronalazim u projektima u kojima nastojim kod svojih učenika potaknuti istraživačku iskru te im prenijeti djelić onoga što sam kroz školovanje dobila od svojih mentora"
Jedan od kurioziteta je i njezina ljubav prema oružju. Točnije, mletačkoj artiljeriji.
- U sklopu istraživanja za doktorski rad, naišla sam na rukopis o materijalnim i obrambenim potencijalima Dalmacije iz 1754., koji su sastavili mletački vojni stručnjaci. Prema popisu iste se godine u Omišu nalazio 31 mletački top. Nakon proučene literature počela sam istraživati mletačku artiljeriju koja je, nakon Napoleonovog razdoblja, iznimno rijetka. Istraživanjem sam otkrila dva mletačka topa, jedan u Herceg Novom, a drugi u Perastu. Oba su topa bila krivo datirana - kratko nam je opisala Elvira.
Spomenuli smo i suradnju s udrugom Agape, koja traje godinama.
- Naši frizeri i kozmetičari, zajedno sa svojim mentoricama pružaju usluge korisnicima udruge, a od ove je godine ravnateljica, Tereza Srdelić, oformila i tim „Meštri za zajednicu“, u kojem sudjeluju naši tehničari za elektroniku i instalateri kućnih instalacija. Oni, zajedno sa svojim mentorima, prema potrebi vrše popravke u domaćinstvima kad ih korisnici Udruge Agape pozovu. Na ovu suradnju je škola jako ponosna i vjerujemo da će se s godinama još više produbiti - priča nam.
Elvira je doktorica znanosti, stoga smo je upitali kako to da radi u srednjoj školu. Uz taj stupanj obrazovanja, sigurno može biti i na "višoj" razini...
- Lagala bih kad bih rekla da ne razmišljam o nekom radnom mjestu u prosvjeti ili kulturi koje će mi dati malo više slobode za istraživačke aktivnosti, ali i mogućnost da konkretnije primijenim sva stečena znanja. Ipak, svjesna sam da se takve poslovne prilike ne otvaraju preko noći, stoga na sadašnjem radnom mjestu nastojim dati najbolje od sebe. Izazove pronalazim u projektima u kojima nastojim kod svojih učenika potaknuti istraživačku iskru te im prenijeti djelić onoga što sam kroz školovanje dobila od svojih mentora - iskreno će nam.
"Jedino što nam preostaje je i dalje raditi svoj posao, jer u konačnici dobar učitelj je najbolji influencer"
Dojma smo da odgojno-obrazovni djelatnici ne uživaju društveni status kakav su nekad imali...
- Mislim da se danas na odgojno-obrazovne djelatnike gleda s predrasudama više nego ikad. Najčešća predrasuda svakako je da radimo tri sata dnevno i da ljetujemo po tri mjeseca. Svatko tko je i jedan dan proveo u nastavi zna da to nije tako. Puno je posla u našem pozivu. Pripreme, administracija, razredničke dužnosti i sama nastava vrlo često traže i naše slobodno vrijeme, ali se ne žalimo. Barem ne u mojoj školi. Prilagodljivi smo i uvijek radimo za dobrobit naših učenika. A o tome kako kotiramo u društvu, uglavnom i ne razmišljamo. Svjesni smo da živimo u razdoblju kulturnog kolapsa u kojem influenceri zarađuju bolje od prosvjetnih djelatnika. Jedino što nam preostaje je i dalje raditi svoj posao, jer u konačnici dobar učitelj je najbolji influencer. A onih najboljih, sjećamo se cijeli život - poručuje.
Elvira uz primarni posao, i pjeva u klapi. Glazba je važan dio njezinog života.
- U klapi Omiš pjevao mi je did, otac, stric i rođak. Klape su kod nas jele, pile i noćile i danas im rado otvaramo svoja vrata. Na klapskoj pjesmi sam diplomirala i dvije klapske pjesme sam napisala. Prvu, "Da san muško u moga ćaće", uglazbio je maestro Duško Tambača, a drugu, "Malduk Kačić driši flotu", uglazbio je pok. maestro Ljubo Stipišić Delmata. Ova potonja, koja govori o omiškim gusarima, osobito mi je draga. Od 2021. pjevam u ženskoj klapi Mirabella, na što je posebno ponosan moj otac - zaključila je Elvira Sorić.
