Bilo je to kad se stvarala hrvatska nogometna reprezentacija, ranih i ponosnih devedesetih u jeku Domovinskog rata. Još od one prve utakmice sa SAD-om, odigranoj. na Maksimiru 17. 10. 1990., kad je momčad na teren poveo prvi kapetan Zlatko Cico Kranjčar, tada već veteran, bečkih manira i ikona zagrebačkog i hrvatskog nogometa. Večer prije na središnjem zagrebačkom trgu, vraćen je spomenik našem banu Josipu Jelačiću,
Snaga naroda i zajedništva.
Europsko prvenstvo, Engleska, 1996.
I gradila se naša izabrana vrsta, onako kako se moglo, ali s puno, puno srca.
Negdje 1994. ekipu je preuzeo Miroslav Ćiro Blažević, šarmer, šmeker, ali nadasve stručnjak, trener svih trenera, čiji bijeli šal još uvijek lebdi nad hrvatskim i svjetskim travnjacima.
Jedno od prvih i bitnih okupljanja bilo je jednog zagrebačkog proljeća 1994. ,a lijepa su ta proljeća uvijek bila u baroknom Zagrebu. Igrana je tada revijalna utakmica između selekcije HNL i hrvatskih igrača koji igraju u inozemnim klubovima, kao priprema za prve kvalifikacije za neku nogometnu smotru. Ovaj put Europsko prvenstvo, koje se igralo u Engleskoj 1996.
S prijateljima Denan i Markom došao sam u hotel "Panorama" u Zagrebu , te u tih par dana i na samoj utakmici igranoj na ispunjenom Maksimiru, vidio da se sprema nešto veliko. Željeli smo biti dio toga, te izbliza osjetiti kako bi rekao Ćiro "galvanizaciju" nacionalne izabrane vrste.
Došla je onda do Zagreba Maradonina Argentina na prijateljski ogled, a naš Davor Šuker odveo Diega Maradonu suigrača iz Seville na grob Dražena Petrovića, da se zajedno poklone jednom od najvećih sportaša, koje su Hrvatska i svijet ikada imali i odnesu buket ruža.
I krenule su kvalifikacije za Euro 96 , prvom utakmicom u Talinnu s Estonijom. I sjećam se kad smo iz Splita ispratili Igora Štimca put Talinna , tog karizmatičnog vatrenog.
Hrvatska je bila moćna u kvalifikacijama i gradio se kult reprezentacije.
Vrh je bila utakmica s Italijom u Palermu, još jedna doktorska disertacija Tomislava Ivića koji je vodio momčad u toj utakmici , pobjedom Hrvatske rezultatom 2:1.
"Ivan je stavio Šukera lijevo i to je bilo iznenađenje protivniku", objašnjavao je kasnije u poljudskim kuloarima Špaco Poklepović, taktiku svog prijatelja i suradnika.
Skupinu smo završili prvi u skupini i ostalo je nakon slavne i pobjedonosne Oluje" odigrati s Italijom u Splitu, kao najveća utakmica, rekli bi ikad odigrana na Poljudu.
Split je bio sav u svečanom ozračju. Sreli smo na Peristilu i Enza Betizzu, talijanskog pisca i novinara , a rođenog Splićanina, kojeg su odmah zaskočile moje starije novinarske kolege , tražeći ga izjavu, što je fini i uglađeni gospodin odmah i prihvatio.
Onda je krenuo Euro.
Prva utakmica s Turskom i 1:0 golom Gorana Vlaovića, al ozlijedio nam se Alen Bokšić, tada prvi napadač Europe.
Pa smo onda totalno deklasirali Dance s 3:0 u veličanstvenoj predstavi Davora Šukera, prema autoru ovog tekst , najboljeg hrvatskog igrača svih vremena.
Izluđivao je Davor , danskog vratara Petera Schmeichela , gestikulirao, prijetio, zabio dva gola. A njegovi Slavonci donijeli transparent. "Šorom, šorom kradom ide Šuker hladom"
U četvrtfinalu je čekala Njemačka, jak i ozbiljan protivnik.
Nazvali smo u Berlin Nikolu Jerkana, nekad pouzdanog stopera, danas Dalićevog skauta i uvijek susretljivog gospodina:
"Bile su to ratne i poratne godine, velikog nacionalnog naboja, imali smo jaku i posloženu momčad. Oštećeni smo u tom četvrtfinalu s "Elfom". Trebali smo proći Nijemce i ići do kraja. Veliki je uspjeh bio, biti peti u Europi u našem prvom izlasku na veliku scenu."
Kontaktirali smo i Igora Štimca:
" Čekali smo revanš Nijemcima za tu 96., Matu biljaristu, poslao sam u Lourdes po svetu vodu, maza sam noge mom cimeru Asanoviću, da im se osvetimo na Svjetskom prvenstvu 1998. za tu krađu na Old Traffordu. S kvalitetom koju smo imali, bili smo puni samopouzdanja pod stručnom palicom Ćire, Ivankovića, Luke Radmana i Katalinića "
Tako je Mate biljarista donio sreću, tako se stvarala priča o Vatrenima i tako smo postajali besmrtni.
Priča je to ponosa, ljubavi,hrvatstva, priča koja traje i trajat će...