Dolores Brenko Škerjanc lučki kapetan u kapetaniji Pula jedina je žena među lučkim kapetanima u Hrvatskoj. Plovila je sedam godina zahvaljujući čemu je obišla pola svijeta osim Kanade, Australije i Rusije. Posljednjih 20 godina radi u kapetaniji od čega osam godina na radnom mjestu lučkog kapetana. Nećete je čuti da sebe oslovljava kao kapetanicu jer riječ kapetan smatra funkcijom, a ne muško-ženskim odnosom.
"Nikada nisam tražila povlašteni položaj jer sam žena"
- Sa 19 godina sam odradila svoju prvu plovidbu i to u Portoriko. To je bilo prije 37 godina kada žena na brodu apsolutno nije bilo ili ih je bilo izuzetno malo. Bilo je jako teško jer sam bila kadet, pa sam radila sve što i drugi. Nikada nisam tražila povlašteni položaj jer sam žena. Smatrala sam da je to moja odluka i da to moram odraditi. Nakon kadeture sam položila poručnički, završila višu školu i otišla navigavati. U međuvremenu sam položila kapetanski, plovila još dvije, tri godine i nakon toga se trajno iskrcala.
Izvorno je željela ići u vojnu pomorsku školu, konkretno u Loru, no tada žene tamo nisu primali zbog čega nije željela ići u školu. Ubrzo je shvatila da postoji civilna pomorska škola u Bakru koju je odabrala, a kako je majka upisala u drugu školu u Puli rekla joj je da ako ne ide u Bakar neće uopće ići u školu. Zanimljivo je da joj u obitelji nitko nije bio pomorac, ali je zato njena strast prema tom zanimanju bila jača od ičega. Na brod se ukrcala samo dva mjeseca nakon mature.
- Plovila sam na General Cargo i kontejnerašima. U to vrijeme su pomorcima ugovore za plovidbu davali na šest mjeseci. Bilo mi je stvarno dobro ploviti, odradila sam što sam htjela i nisam pogriješila. Najduže na brodu sam bila 11 mjeseci kadeture. Ukrcala sam se u Portoriku i nakon 11 mjeseci smo došli u Italiju kada sam tražila smjenu jer je brod išao za Indiju, pa sam shvatila ako odem s njima neću doma doći sigurno još dva do tri mjeseca. Za to vrijeme duge plovidbe smo nakon pola godine uplovili u Kopar gdje sam vidjela svoju obitelj, pa mi je bilo lakše odraditi kadeturu do kraja.
Tijekom plovidbe je najviše fascinirao prolaz kroz Panamu jer, kako kaže, tamo brodovi ulaze u lokove ili ustave koje potom vuče mala lokomotiva. Brod se zatim podiže na vrh gdje se ulazi na panamska jezera, a za Atlantik se brodovi spuštaju dolje kroz lokove. Problem je kada nastupi sušna sezona, pa jezera ostaju bez vode. U tom slučaju veliki kontejneraši tu teško prolaze, objašnjava.
Svima iz svijeta pomorstva opće je poznato da žena na brodu navodno donosi nesreću, no to demantira Doloreskin slučaj u kojem je dok je plovila Biskajom more bilo kao ulje, a nakon što se iskrcala brod je upao u veliku neveru. Usprkos tome što je na kopnu već 29 godina brod i plovidba joj nedostaju. Ljeti to nadoknađuje upravljajući plovilima kapetanije.
U Hrvatskoj je ukupno 12 lučkih kapetana od čega osam morskih i četiri riječna. Kaže da je posao lučkog kapetana doslovno sve. Ona konkretno brine o području od Savudrije do Bristole. Primarni zadatak lučkih kapetana je sigurnost plovidbe, ali uz to još rade i s pomorcima, upisuju plovila, obavljaju kontrolu plovidbe, sankcioniraju prekršitelje. Pripremni su reagirati i na svaku pomorsku nesreću, onečišćenje ili incident koji se dogodi na moru. Velika im je potpora Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, kaže Dolores, bez čije pomoći lučke kapetanije ne bi mogle tako funkcionirati.
Mladim curama, budućim kapetanima poručuje da slijede svoje snove
Svoj posao obožava, pa joj ništa nije teško, ali joj smeta što je uglavnom domaće stranke oslovljavaju sa "gospođo", a njene kolege sa "kapetane", dok joj se stranci obraćaju njenom funkcijom. To je neprihvatljivo jer njene kolege i ona obavljaju iste poslove. Otkrila nam je da su ljudi koje posljednjih godina zaustavljaju na moru dosta neugodni, znaju djelatnike Lučke kapetanije vrijeđati i ponižavati zbog čega u nekim slučajevima treba uredovati policija.
- U zadnje vrijeme se na našem području učestalo događa nepropisno sidrenje, corpa morti ili sidreni blok zbog čega se bune lokalne zajednice. Zna se u jednoj luci naći po 300 corpa morto. To je problem cijele Hrvatske, a moje je mišljenje da se u suradnji sa županijama i lokalnom zajednicom kroz prostorne planove mora naći rješenje za to. Sve to će ići malo sporije, ali moramo krenuti s tim. Može se riješiti tako da se naprave nautička sidrišta, konkretno u našem akvatoriju već imamo jedno takvo, te tamo vlada red.
Mladim curama, budućim kapetanima poručuje da slijede svoje snove zajedno sa žrtvama koje će imati na tom trnovitom putu.