Krila ne trebam za let visoko do neba. S tobom osvojio sam svijet, što mi drugo treba… Tako nekako bi mogli naznačiti dolazak u svijet glazbe mladog splitskog pjevača koji je na samom početku, još u dječačkoj dobi, ostvario ono o čemu sanjaju mnogi kad su prvi koraci u pitanju: priznanje za izniman talent, muzikalnost i nadasve izuzetne vokalne mogućnosti. I tu se nekako nametnulo prvo pitanje…
- Pjevanje? Ono je stalno bilo prisutno od malih nogu. Naravno, u maloj ludoj glavi bilo je puno puno opcija, raznih drugih zanimanja kao i kod svih u vrijeme odrastanja i sanjarenja, ali oduvijek sam znao da je pjevanje to čime se želim baviti. I ne mislim tu opciju mijenjati bez obzira što je to sklizak teren. Ne samo kod nas!
Sklizak teren je bio i prvi veliki pokaz pred publikom, pred televizijskim kamerama koje mogu biti ograničavajući faktor za jednog mladog pjevača nenaviklog na svjetla pozornice.
- To je točno. Ali nisam bio pretjerano opterećen tom činjenicom. Znao sam što želim i što mogu, ma kako to zvučalo prepotentno. Debitirao sam na natjecanju „Pinkove zvezdice“ i ostvario pobjedu u poprilično oštroj konkurenciji. Bilo je to 2017. a već iduću godinu u seniorskoj konkurenciji osvojio sam drugo mjesto. Opet kažem, siguran sam u sebe i trudim se uvijek dati maksimum. Dakle, sve je nekako i krenulo ozbiljnije od Pinkovih zvezdica. Cijelo iskustvo i sama pobjeda podigli samopouzdanje a ono je ključno za uspješnu karijeru. Ne samo pjevačku. Nakon toga uslijedile su RTL Zvijezde koje mi nisu donijele prvo mjesto, ali su mi donijele suradnju sa Jacquesom Houdekom i sve one druge lijepe stvari koje su mi se dogodile u protekloj godini.
- Suradnja sa Jacquesom je nastala nedugo poslije RTL-ovih „Zvijezda“. Jednu večer me upitao želim li da on i dalje bude moj mentor. Naravno da sam to priželjkivao i da nisam mogao reći ne. Odmah smo krenuli ozbiljno i uskoro poslali prijavu za Doru i tako je sve počelo. Danas smo stvarno dobri prijatelji i suradnici, te s ostatkom ekipe činimo jedan pravi dream team. S njim je užitak raditi, a za njega imam samo riječi hvale. Odličan je mentor, no iza zavjesa puno je zabavniji. U njegovom društvu nikad nije dosadno.
Ta suradnja rezultirala je nastupom na Dori. Krajnji ishod: Tel Aviv, predstavnik Hrvatske na natjecanju za Pjesmu Eurovizije. Silovit uspon za jednog mladog pjevača. Što ti je i koliko značila pobjeda na Dori, kakav je to osjećaj?
- Pobjeda na „Dori“ i samo proglašenje pobjednika je ujedno najstresniji, ali definitivno i najposebniji trenutak u mom životu. Trebalo mi je vremena da shvatim što se zapravo dogodilo. Mislim da mi ni sad, deset mjeseci poslije, nije potpuno jasno. Za mene je to bio početak karijere o kakvoj sam samo mogao sanjati.
Zanima me kako se nosiš s „kriznim situacijama“, od koga očekuješ i dobivaš podršku?
- Nemam baš previše problema s krizama, ali kada me uhvate, obitelj je uvijek tu da me podrži i vrati na noge. Po pitanju karijere, obitelj i prijatelji su mi oduvijek velika podrška, a tu je i moj tim.
Vratimo se ponovno u Izrael. Eurosong je uvijek nešto nepredvidivo. Bar što se plasmana tiče. Evo sad sa odmakom: Kako si reagirao na rezultat polufinala?
- Prije odgovora na to to pitanje moram ispričati jedan detalj. Pred sam odlazak u Izrael, tim me odlučio spačkati ; rekli su mi da je kožna jakna za nastup, koja je stigla iz Londona, potpuno potrgana. Nakon 10-ak minuta rekli su mi da se radi o šali i da je sve uredu. Mislim da su time stvarno probili led za Izrael. Kada smo stigli u Tel Aviv bili smo jako uzbuđeni. Treme nije bilo, već samo uzbuđenje i uživanje. Bili smo spremni dati sve od sebe, što smo i učinili, ali na žalost nismo izborili prolazak u finale. Međutim, Tel Aviv nam je ostao u lijepom sjećanju i definitivno iskustvo života.
Uz pjesmu „The dream“ , pokrenula se lavina komentara o kostimografiji i nezaboravnim krilima. Bilo je dosta „teških i optužujućih komentara“ za plagiranje već viđenih krila. Kako si ti to vidio, ako su te uopće takvi stavovi pogađali?
- Ma uvijek sam spreman na raznovrsnost komentara i uvijek se trudim da me ne diraju. Vjerujem u odluke koje donosi moj tim i ja ,ne dopuštam da me išta pokoleba. Poslije Tel Aviva je uslijedila državna matura. Bilo je teško sve uskladiti i pohvatati, ali sam se organizirao najbolje što sam mogao i riješio maturu s vrlo dobrim uspjehom. Život mi je zasigurno postao turbulentniji nakon tih uspjeha, ali mogu reći da živim svoj san. Radim ono što najviše volim i mislim da od toga ne može bolje.
Malo je poznato da si uz Euroviziju već jednom sudjelovao na međunarodnom natjecanju. Riječ je o Imagine festivalu u Belgiji 2016.?
- Nastup na Imagine festivalu u Belgiji u Bruxellesu bio je dio nagrade za 2. mjesto na Imagine Croatia festivalu koji se održao u Zagrebu na Trgu bana Jelačića a predselekcija je bila u Splitu. Bilo je to predivno iskustvo i jedno od prvih međunarodnih natjecanja u kojima sam sudjelovao uz „Bled golden microphone“ i „Jadranstar“ festival.
Tvoje prve snimke su nastale na Radio Splitu, kako je došlo do toga?
- Moje prve studijske snimke nastale su baš na Radio Splitu. Gospodin Goran Pelaić bio je član žirija na splitskoj predselekciji maloprije spomenutog „Imagine Croatia“ festivala gdje me primijetio te pozvao na Radio Split da obavimo razgovor i snimimo poneku pjesmu. Kako je bilo vrijeme Božića i blagdana, snimili smo „Tihu noć“, te ju pustili u eter na blagdan Sv. Luce.
Osvojio si nominaciju „Splitski pupoljak“. Držiš li to tek samo još jednim priznanjem u velikom nizu uspjeha?
- „Splitski pupoljak“ zasigurno je jedna od značajnijih mi nagrada koje sam primio. Biti prepoznat kao jedan od mladih koji je svojim talentom, radom i trudom pridonio ugledu grada Splita za mene je velika čast.
Nedavno si izbacio novu pjesmu „Krila“ u kojoj je sudjelovala grupa „The massangers“. Pjesma je popraćena pozitivnim komentarima. Jesi li zadovoljan komentarima i medijskom podrškom?
- Stvarno sam zadovoljan kako pjesma „Krila“ prolazi. Trenutno broji 100.000 pregleda, a komentari su uglavnom pozitivni. „Krilima“ smo odlučili unijeti neku pozitivnu i dobru energiju u ovo tmurno doba godine. Messengersi su fantastični. Stvarno sam sretan i zadovoljan našom suradnjom.
Krila na Euroviziji, „Krila“ kao ime pjesme. Što ima u tim krilima?
- Izgleda da su krila moj zaštitni znak (smijeh).
Nakon silnih uspjeha moram postaviti pitanje i o obožavateljicama, o njihovim porukama?
- Uvijek ima raznovrsnih poruka i 'ponuda', ali ja sam samo jako sretan što sam jedan od onih pjevača kojeg prati 'i staro i mlado'. Obožavatelji su mi svih životnih dobi i dobivam predivne poruke podrške od osoba svih uzrasta. I to je ono što me najviše veseli.
Moram postaviti pitanje o splitskoj zahtjevnoj publici. A iz Splita si pa je to…?
- Otežavajuća okolnost? Da, svi smo mi u Splitu pomalo zahtjevni, takvi smo po prirodi i rijetko nam nešto baš valja i odgovara. Za sada imam stvarno ugodno i lijepo iskustvo sa svojim Splitom i splitskom publikom.
Jesi li se povezao sa nekim kolegama i postoji li mogućnost dueta?
-Među kolegama sam ostvario prijateljske odnose i uvijek mi je gušt družiti se s kolegama jer imamo iste interese i zanimacije pa se uvijek pronađe zajednička tema za razgovor. Opciju dueta nikad ne isključujem.
Koja pjesma ti je najbliža srcu: The dream / Heroj / Krila / Podsjećaš na ljubav…?
- Jako mi je teško odabrati jednu od tih pjesama jer mi je svaka na neki način obilježila moj dosadašnji glazbeni put. Možda je ipak „The Dream“ najbliža srcu.
O uzorima, o svojim viđenjima u vremenima koja dolaze?
- Imam puno pjevačkih uzora od kojih pokušavam 'pograbiti' ono najbolje i od toga izgraditi svoj stil. Jacques mi je bio uzor uz Christinu Aguileru i Michaela Bubléa. Da ponovim (ako se neće shvatiti prepotentno) oduvijek sanjam o svjetskoj karijeri tako da ako bude malo sreće nadam se i sanjam o takvoj budućnosti. Ne bih ništa mijenjao. Sve što sam radio izgradilo je pjevača Roka kakav sam danas i s tim sam zadovoljan. Možda bih jedino malo više slušao roditelje u mladosti (smijeh).
I za kraj, život u Zagrebu ili Splitu?
- Teško pitanje. Zagreb je grad u kojem stvaram, radim i uživam u tome, ali Split ima neku posebnu toplinu i srce koje me uvijek vuče tako da sam ipak malo više za Split.