[VELIKO-SLOVO]N[KRAJ-VELIKO-SLOVO]ovac je nužno zlo. Ali je zlo. ON je uzrok najvećeg zla na svijetu. Koliko se zločina dogodilo zbog njega? Dobar dio svih ikad počinjenih zločina. Svima nam treba. Mučimo se da bi nešto zaradili, da bi živjeli koliko toliko dostojnim životom. Radimo kao mazge da bi na kraju mjeseca dobili nekoliko novčanica. Ali, tako je to. Društvo je tako postavljeno, takav je sistem. Daleko smo odmakli od trampe. Imati dovoljno novca za normalan život, san je velikog dijela ljudi.
Novac im je Bog
Ali nemaju svi. Neki jer ne mogu raditi, neki jer ne žele raditi. Kukaju kako nemaju, a ne bi da se kuknjava plaća. Nisam nikad imala toliko da sam mogla otići bilo gdje, i trošiti koliko mi se troši. Uvijek sam sipala iz šupljeg u prazno, a to mi je postao i način života. Ne bunim se. Navikla sam živjeti tako. Čak i kad bih imala novca na pretek, način života ne bih mijenjala. Kad nešto naučiš od malih nogu, i nastaviš tijekom života, to postaje navika, dio onog što jesi. Novac služi da mi upravljamo njime, a ne on nama. Pohlepa je gadna stvar, a kad se udruži sa škrtošću, to je paklena kombinacija. Ne podnosim ni jedno, ali ni drugo.
Ježim se ljudi koji grabe samo sebi, sebi i samo sebi. Novac im je Bog, i sve drugo je nevažno. Zamislite takav način života. Robujete papiru kojemu su ljudi odredili vrijednost. Gledala sam ljude koji imaju previše, ali ne bi platili piće ni da im život ovisi o tome. Ne bi da im je leglo poskoka u džepu. A s druge strane, gledala sam kako ljudi daju zadnju lipu da bi pomogli, iako ni sami nisu imali. Ima situacija kada zbilja trebaš paziti na svaki novčić, situacija kad jednostavno nemaš. Situacija u kojima se dvoumiš hoćeš li uzeti pola kilograma kruha ili cijeli? Takve faze dođu i prođu. Ako nemam svoj novac u džepu, i ako ne mogu platiti, ja ne idem onda nigdje. Uvijek sam govorila svojoj djeci, za duhan, ako pušiš, i za svoje piće, moraš imati. Trudila sam se da uvijek za to imaju, da ne bi došli u situaciju u kojoj ih netko može ucjenjivati zbog toga šta nemaju za svoju kavu. I pokojni otac mi je uvijek govorio da se u društvu nikad ne sramotim. Ako nemaš, ne idi. A to je zlatno pravilo života.
Za novčanik ću se uvijek mašiti prva, jer sam naprosto takva. Čak da su mi to i posljednje pare, neću čekati da se netko smiluje i plati. A takva sam u svemu. Zato, ako odbijem izići, možda nemam za tu kavu, ali to neću priznati. Ne mora svatko znati kolika je rupa u moje novčaniku, bolje rečeno, bezdan. Napunit će se. Nije to najgora stvar koja mi se može dogoditi. Imam sve, barem sve što mi je potrebno. Krov nad glavom, pun frižider, krevet i šta je najvažnije, zdrava sam. A to znači da mogu radit i zaradit, a to sam uvještila tijekom života. Nikad nisam dozvolila da novac upravlja sa mnom. Upravljam ja s njim. To mu je i svrha. Nikad nisam bila škrta. A neću ni biti. Jer, škrtost prezirem iz dna duše. Gledam šta ta škrtost radi od ljudi. Ne žive, nego su u stalnom grču da ne potroše koji cent. A šta će ti takav život?
Mojim postupcima vlada srce
Ja sebi kupim šta mi se prohtije, pa makar i kredit digla za to. Ovo malo života šta mi je ostalo, neću provesti grabeći, nego ću živjeti onako kako mogu, i kako želim. Priuštit ću sebi neke ludosti, nekakav fini i skupi porculan, ali ću radit za to do iznemoglosti, ako treba. Nisam navikla da mi netko nešto daje, I ne treba mi od nikoga ništa. Dovoljno sam sposobna da sama sve stvorim, kako ja volim kazati, samoodrživa sam u svakom pogledu. Mojim životom ne vlada interes, niti bih se ikad ponizila zbog novca, ili napravila nešto što ne želim, zbog njega. Ponos, čista savjest, i to što ne moram nikome reći „hvala“ su mi dovoljni u životu.
Ja nisam na prodaju, niti sam ikad na sebe nalijepila cijenu. Mojim postupcima vlada srce, a ne novac. Istina, skupo sam to platila, ali, neka sam. Takva sam. Ja upravljam svojim životom, svojim novcem, i u novčaniku mi nije poskok, pa ne moram strahovati posegnuti za njim. To je samo novac… Ni srcu ne dozvoljavam da pravi budalu od mene, a kamoli ću novcu.
Volim biti frajerica u društvu, ali i u životu. Ne grabim, jer ću ionako otići sa ovog svijeta praznih ruku, ali punog srca. Svi moji znaju da sam ja tu kad nešto treba, i bit ću. Sreća je u tome kad možeš pomoći, a ne u brojanju novca. Provjerite, vidjet ćete da sam u pravu.