Solinske Starine kriju brojne tragove antičke kulture i podsjećaju na vrijeme kada je stara Salona bila jedna od glavnih urbanih sredina na našoj strani Jadrana. U relativnoj blizini arheološkog lokaliteta Salona nalazi se rezervat prirode i kulture "Nove Starine". Vjerojatno ni mnogi Solinjani, a još manje Splićani i ostali Dalmatinci nisu upoznati s ovom atraktivnom lokacijom koja krije mnoge ljepote i zanimljivosti koje su rezultat kreativnosti Solinjanina Ivana Tokića. Ivan Tokić
Park se prostire se na pet hektara, a rezultat je truda Ivana Tolića, njegovih prijatelja i volontera koji su nekadašnje odlagalište otpada pretvorili u prostor gdje se održavaju umjetničke radionice, druženja, edukacije, rekreacija, gdje se potiču kreativnost i suživot.
Proteklog vikenda posjetili smo ovu solinsku zelenu oazu da bi se i sami uvjerili u to što ona nudi, što se njenim postojanjem uopće želi postići i tko su ljudi koji tu dolaze. Ono što već u početku možemo kazati je da prostor savršen spoj čovjeka i prirode. U prirodi se boravi, živi, radi i gradi, ali se pazi na ekologiju, biljnu raznovrsnost, na svako stablo. Ivan nas je oduševio svojom jednostavnošću, entuzijazmom i željom da pokaže i dokaže da svijet može biti bolje mjesto nego što to često je.
Prepoznat u svijetu
Park posjećuju brojni volonteri sa svih kontinenata i svaki od njih u parku ostavi svoj trag. Netko manji, netko veći. Cijeli projekt izrazito se uklapa u svjetski trend, osobito na zapadu, da se čovjek (barem povremeno) mora vratiti prirodi i mora sačuvati vještine koje je stoljećima učio i razvijao. Ivanov san je da park više prepoznaju domaći ljudi i zajednica jer se ovdje nudi "proizvod" koji itekako može doprinijeti prepoznatljivosti ovog područja, turističkom i kulturnom prosperitetu.
Iako je do sada od strane većeg dijela političara u pravilu bio neshvaćen, čini se da stvari lagano počinju mijenjati. Tako već 17. srpnja u Nove Starine stiže zastupnik u Europskom parlamentu Davor Škrlec. On će osobno doći podržati Ivan Tokića i sam park.
Ivan je izdvojio nekoliko sati svog dragocjenog vremena da nam pokaže sve dijelove parka i da nam pojasni što mu je cilj.
- Radi se o području koje je desetljećima bilo divlji deponij. Kada sam tu slučajno došao prije skoro 15 godina, odlučio sam oplemeniti cijeli prostor i početi graditi jednu novu i drugačiju priču. Područje sam nazvao "Nove Starine".
Ljudima koji tu dođu prenosim svoju životnu filozofiju. Radi se o tome da čovjek nema ništa drugo nego sadašnjeg vremena, ima samo sada i ovdje. To je proces. U početku nisam ni bio svjestan tog procesa, a zbog njega sam iznenada uvidio da cijela ova stvar ima veliki potencijal i da puno ljudi u njega može biti u njega uključeno. Vezan je uz održiv razvoj, umjetnost i socijalni aspekt bez filtera.
Ivan kaže da se sve promijenilo kada je kroz svoje skulpture shvatio da može komunicirati s masama.
- Živio sam 8 godina u inozemstvu, počeo sam se baviti glumom u Njemačkoj. Po povratku u Hrvatsku sam svaštario i slučajno sam ušao u kiparstvo. Svidjela mi se ideja da s ljudima mogu komunicirati kroz velike performanse na javnim mjestima. To sam napravio na dosta mjesta. Primjerice, u radio sam u Splitu, Dubrovniku, Trogiru, Hvaru, na Plitvičkim jezerima s puno ljudi.
2004. godine sam ušao u ovu devastiranu šumu i počeo je uređivati. Od onda su Nove Starine zaživjele. Sada se radi o projektu koji je više priznat vani nego u Hrvatskoj. Naravno, nisam tu došao ilegalno. Za dopuštanje sam pitao ondašnjeg gradonačelnika Solina. Pitao sam ga mogu li koristiti neko gradsko zemljišta da bih se mogao baviti javnim kiparskim djelatnostima. On mi je dao na korištenje prostor za kojeg se ispostavilo da je državni, no nije bio "čist". Država je dvije godine tražila potencijalne vlasnike, nije ih našla, nakon čega se uknjižila na zemljište. Sada napokon imam pravo tražiti koncesiju za njega.
Makli mu instalacije s Rive koje su bile hit
Ivan kaže da je projekt star više od 10 godina, da je međunarodno prepoznat i da ima potporu više od 10 političara. Naglasio je da je projekt potpuno kompatibilan sa suvremenim trendovima, osobito u kulturnom turizmu. Kaže da se direktno i indirektno može jako doprinijeti gradu i županiji i turističkom imidžu ovog podneblja.
U parku smo naišli na razne sadržaje; od onih za rekreaciju, socijalizaciju, kulturu, poljoprivredu…
- Donji dio kompleksa, koji je velik 4 i pol hektara, livadni je dio. Kao kipar uvidio sam da je taj dio idealan za postavljanje velikih komunikativnih instalacija i tako je priča počela. U šumskoj dijelu postoje razne druge manje instalacije i od drugih materijala, a u donjem dijelu su to baš masline. Instalacije imaju umjetničku, zabavnu i komunikativnu razinu.
Ivan je izlagao svoje radove diljem obale, pa čak i na splitskoj Rivi. Ipak, njegove instalacije na koncu su uklonjene iz njemu ne poznatih razloga…
- U početku sam kao član različitih amaterskih grupa skupno izlagao s njima. Onda sam iskoračio iz toga jer sam tražio komunikaciju s puno publike. Na primjer, jednom sam u Splitu postavio instalaciju s četiri trona i stolom na Rivi. Ideja mi bila spojiti ljude različitih nacija da dođu u dijalog. Prema podacima Turističke zajednice u Splitu tu je instalaciju slikalo preko 2 milijuna ljudi.
Pitali smo ga što misli, zašto su instalacije maknute.
- To trebate pitati i bivšu i sadašnju upravu. Turistički gledano, to nema veze s mozgom, no kada sada razmislim, možda su mi osobno pomogli jer imam ponude u nekoliko europskih zemalja postaviti instalaciju na velike trgove.
Meč Ivanišević - McEnroe u Dubrovniku
Posebno je ponosan na jednu instalaciju koja ga veze uz Gorana Ivaniševića i Johna McEnroa.
- Kroz elektronske medije pratim događanja, i kada mi se nešto svidi, a mogu se uključiti na vrijeme, onda se javim organizatorima. Tako sam bio saznao za meč između Ivaniševića i McEnroa na Stradunu u Dubrovniku. Stigao sam tamo i predložio sam gospođi iz organizacije da se uključim u program, a ona je to podržala bez obzira na to što moja instalacija nije bila gotova u tom trenutku. Trebalo je za to imate hrabrosti. Pokazao sam joj nacrt televizije u kamenu od jedne tone, a do nje je bila velika kamena fotelja s velikom bazom. Cijeli događaj imao je naziv "Let's DU it", što predstavlja Dubrovnik. Ja sam uklesao sve osim teksta kojega nisam stigao uklesati. Dvojica tenisača su dovršavali tekst, kada sam zamolio McEneroa da oboja hrvatske kockice na kamenoj televiziji, što je i napravio, a mediji su to tada masovno popratili. Performans se pokazao kao potpuni uspjeh. Zbog interesa publike instalacija je ostala čak 3 godine u Dubrovniku, a nakon toga je vraćana u Solin. Trenutno pregovaram s jednim njemačkim menadžerom da se instalacija postavi sljedeće godine na Wimbledonu.
"Workaway" volonteri
Što se tiče posjetitelja parka, da se primijetiti da dolaze većinom mlađi ljudi, mada ima i iznimaka. Ivan je otkrio kako ga (strani) volonteri pronalaze:
- Oglašen sam samo na jednoj internet stranici koja se bavi razmjenom volontera. Radi se o Workaway stranici. Napisao sam u tekstu o čemu se radi, naravno, svemu sam priložio fotografije. Radi se o tome da je u zapadnom svijetu ovo totalni tren. Puno ljudi, bez obzira na obrazovnu razinu, želi odmak od svakodnevice, od mainstream, biznisa, stresa, betona, grada. Dolaze ljudi sa svih 6 kontinenata. Neki od njih se vraćaju. Stoje tu od nekoliko dana do nekoliko mjeseci.
Na profilu piše što su volonteri obvezni raditi i što dobiju za svoj volonterizam. Kod mene se radi 3 sata na dan, 5 dana u tjednu. Izvode se različiti tipovi radova, a ostatak dana su slobodni. Sami sebi pripremaju hranu. Što se tiče kreativnih aktivnosti, ovisi o tome kakvih znanja i sposobnosti imaju. Mogu sudjelovati u aktivnostima vezanim uz film, fotografiju, literaturu, kulinarstvo, za glazbu, klesarstvo.
Kuninja, sauna, knižnica...
U parku postoji nekoliko zanimljivih objekata poput tradicionalne kuhinje, saune, knjižnice...
- Generalno, stvari kod nas se događaju spontano. Prije godinu dana imao sam jedan njemački par. Pet mjeseci su pješke išli od Njemačke do Novih Starina. Trebali su ostati nekoliko tjedana, no jako im se tu svidjelo i željeli su ostaviti svoj konkretan trag. Nakon nekoliko dana su mi rekli da namjeravaju napraviti nešto što bi trajalo nakon njihova odlaska. Inače, njih dvoje su napustili "normalan" život, prodali su sve što imaju i rekli su da do kraja života idu šetati po svijetu. Nakon provedena dva mjeseca tu, rekli su da odustaju od namjere da posjete Indiju i krenuli su nazad u Njemačku. Obećali su napraviti saunu. On je stručnjak za tu vrstu građevinarstva. U Njemačkoj ih cijene od 3 do 5 tisuća eura. Odmah sam im rekao da im ne mogu kupiti materijal za tu svrhu i da mogu raditi isključivo od doniranog materijala. Rekli su da će im to biti dodatni izazov. Sauna je potom uspješno napravljena, funkcionalna je i izgleda atraktivno.
Kužina je nastala od otpadnog materijala prošle zime. Imao sam ljude s nekoliko kontinenata usred zime. Dogovorili smo se napraviti nešto što će biti ugodno oku, ali i stomaku. Kuhinja se radila nekoliko mjeseci. Na kraju se to pokazalo kao pun pogodak. Tu se peče kruh i radi se bazična kuhinja koju ja propagiran kao dio održivog života.
Vezano uz kuhinju, začini su bitan segment. Jako je bitno da djeca od malih nogu uče važnost biološke raznolikosti, a to upravo ovdje radimo. U ovoj šumi koja nije tretirana i koja je divlja i dalje rastu razni začini. Dosta toga sam naučio i shvatio da se dosta biljaka može prikupljati i sušiti, a ljudima se začini dijele isključivo kroz donacije, jer se cijeli projekt zasniva na donacijama. Imamo kutak koji se zove "dućan začina". Ljudi mogu donirati za male posude origana, ružmarina, bosiljka, chillija, timijana itd. Sve te bilje rastu ovdje. Najviše začina ide u kruh kojeg sam nazvao "Nove Starine". Taj kruh može se jesti bez ikakvih dodataka. Među ostalim, u njega se stavlja cijela kapula. Imam dobre odnose s Ivanom Aljinovićem iz Žrnovnice, odakle dobivao prvoklasno brašno koje se mlije u tamošnjoj tradicionalnoj mlinici.
Što se tiče knjižnice, na tom području se nalazio otpad. Amerikanac i Talijanka su rekli da to žele očistiti i tamo napraviti nešto. Rekao sam da moramo napraviti nešto gdje će se knjige stavljati. Počele su se potom razne knjige donirati, a neke knjige su nam osobno uručili i potpisali pisci, oni koji su bili gosti večeri poezije. Biblioteka, koliko god izgledala mala i skromna, u njoj se rade stvari poput večeri komorne glazbe s do dva instrumenta ili škola stranih jezika, gdje se svi glavni europski jezici tu mogu učiti tijekom ljeta. Tu postoji brdo literature, rječnika, a mi osiguravamo osobnog učitelja s kojim se dogovara metoda učenja koja može biti atipična za ono što je danas standard.
Permakultura je jako bitan segment održivog života. To je za mene intuitivna poljoprivreda gdje se određena područja, komunicirajući s prirodom, pretvaraju u vrtove. Proučavanjem meteoroloških elemenata, proizvodnjom komposta, dobivaju se maksimalni prinosi, a zemlja je uvijek netretirana.
Oštra dalmatinska zima
Ljeto je ugodno godišnje doba za boraviti u parku, no željeli smo znati kako je to kada vladaj surovi vremenski uvjeti.
- Počet ćemo s ekstremima. Sjetimo se prošle zime, kada je stigla velika hladnoća s debelim minusima. Bilo je do -6 četiri dana u Dalmaciji, a to ni stariji ne pamte. Boravio sam u baraci koja ima zid debeo 2 centimetra. Spavao sam u kući gdje mi se smrzlo povrće. Probudio sam se, zamotan u cijelosti, pričao sam kao da sam udisao helij. Ali asimilacija je trajala svega 15 minuta, eto, toliko o problemima.
Zanimalo nas je ima li domaćih posjetitelja, pošto su gotovo svi volonteri stranci.
- Da nema stranaca, ljeti ne bi bilo ljudi. Ovdje smo organizirali razna događanja, no nisam bio s tim zadovoljan. Sada želim kampanju potpore i prepoznavanja projekta kroz domaće ljude. Tu mogu biti kroz razne oblike volonterstva ili sudjelovanja. Mislim da svatko ovdje može beneficirati.
"Nadam se da će se Grad Solin uključiti u priču"
Ivanu je krivo što Grad Solin ne prepoznaje potencijale ove lokacije.
- Od strane grada tu se nije ništa događalo. Komunalna služba mi je pomagala na čelu s direktorom Antom Parčinom. Pretpostavljam da je vidio da stvar ima potencijala. Nadam se da će Grad Solin uvidjeti potencijal ove lokacije i da će se uključiti u priču.
Već sada me je nekoliko agencija kontaktiralo, raspitivajući se što je s tom koncesijom. Ne bih uopće trebao pisati projekt, jer to radi agencija. Nije to mazanje očiju, nego smatram da projekt stvarno ima budućnost i sve pretpostavke da dobije određene fondove – zaključuje Ivan dodajući da će tek tada moći realizirati stvari koje je do sada mogao samo sanjati.
Volonteri
KARMEN MELOCCO (Slovenija) Karmen Melocco
Među Ivanovim gostima smo susreli i Karmen Melocco iz Ljubljane. Pojasnila nam je što je vuklo baš u Nove Starine.
- Upoznala sam Ivana prije nekoliko godine, ako i njegov projekt. Sviđala mi se ideja da on želi zaštiti ovaj posljednji rezervat prirode u Solinu. Sviđa mi se koncept da mu pomažu međunarodni volonteri, da se ljudi ovdje susreću i druže. Inače sam umjetnica, tekstilni sam dizajner i pravim unikate.
Svim volonterima koji planiraju doći ovdje poručujem da mogu postati dio konstruktivne zajednice radeći nešto vrlo progresivno – bila je jasna Karmen.
JOLON DIXON (Novi Zelend) Jolon Dixon
U knjižnici u parku smo razgovarali s Jolonom Dixonom koji također nije krio oduševljenje Novim Starinama.
- Rodio sam se na Novom Zelandu, no već neko vrijeme živim u Velikoj Britaniji. Prvi put sam u Hrvatskoj. Prvo sam posjetio Pulu, nakon toga Split, a odmah potom sam došao u Nove Starine da bi uživao u prirodi i u projektima. Lokaciju sam našao preko stranice Workaway, stranice koja omogućuje da negdje boravite besplatno uz zamjenu za rad. Mnogo ljudi pristaju na to jer ih zanimaju avanturizam i nova poznanstva. Sjajan je to način da pobjegnete od klasičnog turizma. Naučio sam mnogo o vašoj zemlji, o samom Solinu... Kako dolazim s Novog Zelanda, znam kako izgledaju plaže na kojima možete pronaći mir i ljepotu.
Kaže da mu se u Hrvatskoj jako sviđa to da može ostaviti vanka svoju biciklu, a da mu je nitko ne ukrade. Možda se radi o sreći, no smatram da su obični ljudi ovdje otvoreni, ljubazni i obazrivi, što nije slučaj baš svugdje. Ljudi su ovdje skloni pomoći više nego drugdje. S druge strane, uvidio da je mnogi mladi ljudi u Hrvatskoj nemaju posao i da su cijene, s obzirom na hrvatske standarde i plaće, visoke.
- Vidio sam ljude koji preživljavaju od dana do dana i teško mi je zbog toga. Osobito kad vidim koliko je ovo lijepa zemlja s puno prirodnih bogatstava – kazao je.
Pitali smo Jolona ima li trajno zaposlenje u Britaniji.
- Radio sam u Škotskoj u knjižnici, a mi upravo pričamo u knjižnici (smijeh). Knjižnica je stvarno zgodna stvar i nadam se da će Ivan ostvariti suradnju s nekim drugim knjižnicama. Cijeli Workaway koncept mi se svidio, a trenutno njegova načela primjenjujem u Novim Starinama. Ovdje radimo na tome da oplemenimo prostor, napravimo ga gostoljubivijim i ugodnim za posjetitelje svih godišta. Istina, ovo je šuma, ali je i prostor koji potiče na kreativnost koja je vezana uz prirodu.
Ovdje dolaze različiti ljudi. Ipak, svi su dragi i dobroćudni. Naučio sam mnogo od volontera i Ivana. Marko je jedan od njih, Portugalac, skaut, jako dobro poznaje prirodu i uživam učeći od njega. Jedan od izazova je sjediniti naše različite gastronomske razlike, no smatram da radimo dobar posao i na tom polju. Kada kuhamo zajedno onda se prilagođavamo svima, improvizacija je vrlo bitna.
Za Ivana im samo riječi hvale.
- Ivan ima sjajan osjećaj za humor. To je jako potrebno na mjestima poput ovoga. Upoznao me s brojnim zanimljivim ljudima iz Hrvatske. Također me upoznao s brojnim glazbenicima. Ja pišem glazbu stoga mi je to bilo jako poučno. Ivan ima toplo srce, a oko sebe okuplja inteligentne ljude.
Što se tiče upotrebe tehnologije u rezervatu, Jolon kaže se ovdje ljudi odmaraju od svega onoga čim su "bombardirani" tijekom godine, no s vremena na vrijeme koriste internet da se jave rodbini, ili da doznaju ono što ih zanima. Kaže da ode do internet caffea kada mu je to potrebno. Volonteri radi planove svojih daljnjih putovanja, a tu tehnologija pomaže. Ipak naglašava da je danas tehnologija postala prenapadna. Notifikacije, aplikacije "napadaju" svakog treba i čovjek se često ne može koncentrirati na ono bitno.
- Nije bitan sadržaj neke tehnologije, koliko način na koji se koristi. Bez obzira na razvoj i nužnost tehnologije smatram da je važno poznavati i održavati neke vještine koje nemaju veze s tehnologijom, nego tradicijom. Ovdje se još radi s drvom, kamenom, uči se kako se pali vatra. To je važno i spaja nas s poviješću – priča nam Jolon.
Ako je ova lokacija privukla i očarala ljude sa svih kontinenata, pravo je vrijeme da njene prednosti spoznaju i domaći ljudi!
