Sudjelujući u društvenim razgovorima dnevnog i povremenog tipa često se dotaknemo tema vezanih uz zdravlje i izgled. Ženski razgovori su oduvijek prepuni zanimljivih tema poput analize raznih dijeta, brige oko različitih načina podnošenja mjesečnih ciklusa, brzine debljanja i mršavljenja, utjecaja vježbanja na mentalno zdravlje i na gubitak kilograma. Koliko sam puta i sama čula „Piješ brufen? Meni to ništa ne pomaže, ako ne popijem ketonal kao da pijem čistu vodu!“ ili „Ajme blago ti se, jedeš toliko slatkiša i ne debljaš se, ja pojedem kocku čokolade i odmah imam pola kilograma na vagi!“ Kako to već u prirodi biva, čovjek pomalo instinktivno prepoznaje neke situacije i verbalizira ih te ih prenosi kao vlastita iskustva. S vremenom se pokaže i dokaže da je takvo što sve samo ne banalno ni beznačajno.
Djelovanje hrane na genom
Danas sve više razumijemo zašto na nekoga neke metode djeluju, a nekome ne ostavljaju ni traga. Zašto isti lijek ima kod više ljudi različiti efekt pa tako i zašto neka hrana nekome škodi, a nekog unapređuje. Odgovore na ta pitanja pruža nam znanost koju nazivamo nutrigenomika. Ta znanost bavi se proučavanjem djelovanja hrane na genom, ali i obrnuto. Da bi nam bilo jasnije o čemu se radi, nutrigenomika nam omogućava da shvatimo što nas deblja i kako, što nam može biti okidač za razvoj nekih metaboličkih bolesti koje nosimo u svom genetičkom zapisu, dakle definira što je za nas dobro, a što ne.
Odrasle zrele osobe više-manje znaju kako njihovo tijelo odgovara na neka prehrambena ponašanja. Naravno, pod uvjetom da su nekada pokušale išta drugo osim instiktivnog hranjenja po modelu „daj šta daš“ i „jedem kad sam gladan“. Ako uopće razmišljamo o tome da sami sebe odmah osudimo na neuspjeh skidanja kilograma i unapređenja zdravlja tako da se opravdamo kroz „genetsku sklonost“ i „takvi su mi svi u obitelji“, bilo bi dobro isprobati pametno jesti i živjeti neko vrijeme. Šansa da smo pogodili je zapravo vrlo mala jer ako sagledamo okolišne čimbenike obitelji u kojoj smo rasli, a u kojoj su svi prekomjerne tjelesne težine veća je vjerojatnost da su navike takve obitelji zapravo neprikladne za kontrolu tjelesne težine i da se jednostavno prenose s generacije na generaciju.
Urođene sklonosti
Međutim danas je relativno jednostavno dobiti potvrdu za takvo što jer se jednostavnom analizom ektrahirane DNA iz brisa može definirati puno toga pa i to imamo li povećanu sklonost debljanju ili ne. Može se i utvrditi i kakav nam je rizik od Jo-jo efekta (vraćamo li brzo izgubljene kilograme ili ne), koliko kvalitetno koristimo i sagorijevamo energiju u mirovanju (bazalni metabolizam), koliko nam hrane uistinu treba da bi se zasitili (velika ili mala količina), hoće li nam hrana ublažiti emocionalne tegobe ili to radimo samo zato što ne znamo kako drugačije. Nutrigenomskim testovima također možemo dobiti odgovore na pitanja utječe li vježba uopće na mršavljenje i ako utječe koliki je intenzitet utjecaja, kako metaboliziramo masti, bjelančevine i ugljikohidrate (što nas od toga najviše deblja), kako nam tijelo koristi suplemente i koristi li ih uopće ili ih pijemo bez veze.
Zahvaljujući znanosti i opet samo znanosti danas smo u mogućnosti koristiti dobre i kvalitetne alate pomoću kojih možemo vrlo precizno i kvalitetno organizirati svoju prehranu. Doduše, tu se postavljaju i neka moralna pitanja o tome trebamo li se toliko detaljno opterećivati spoznajama o svome tijelu i je li to u krajnjem slučaju dobro za nas ili ne? Upravo zbog toga je važno dobro razumjeti što nutrigenomika zapravo je. Naše tijelo samim rođenjem nosi određene upute i predispozicije, odnosno mogućnosti da nešto možemo ili ne možemo, a za primjer možemo uzeti sklonost da razvijemo visoki tlak zbog povećanog unosa soli (inače sol kod nekih može izazvati povišen tlak, a kod nekih ne – to nam isto piše u genima). Ako u ranijoj mladenačkoj dobi dođemo do spoznaje da nam sol može izazvati povišeni tlak, a mi odmah interveniramo i ne stvorimo naviku da dosoljavamo hranu ili je pak uopće ne solimo, to ne znači da smo sa sigurnošću spriječili razvoj ovog poremećaja. Mi smo samo prevenirali da nam tlak bude uredan isključivši sol kao uzrok. Međutim ako smo veći dio života pretili, baziramo prehranu na masnoj hrani, ne krećemo se i pušimo ili samo jedno od navedenog, visoki tlak nas sigurno neće zaobići. Ako tako, razumno i svjesno promatramo našu nutrigenomiku značajno povećavamo šansu da učinimo nešto dobro i pametno za sebe. Vrijednost nutrigenomike je i u tome što nam se ona tijekom života ne mijenja. Naši osnovni zapisi i predispozicije su tu i nosimo ih čitav život. Dobro je što možemo sami procijeniti kada je pravi trenutak za intervenciju i koliko dugo će intervencija trajati. Život je vrlo dinamičan i promjenjiv. Nekada smo opušteniji i mirniji, a nekada nas odjednom stisne veliki broj obaveza. U tim trenucima puno manje pazimo na sebe, što i kako jedemo i vježbamo li, koliko pušimo, pijemo li i koliko, kakav je intenzitet opterećenja i trebamo li možda tablete za spavanje?
Takva stanja sigurno nisu poželjna za naše tijelo i naravno da podižu frekvenciju i stupanj rizika za neka stanja koja nosimo u zapisu. Poznavajući mogućnost da smo primjerice osjetljiviji na hranu bogatu na mastima, pa čak i na onima koje se nutritivno smatraju poželjnim, tada je dobro više pripaziti na njihov unos jer je zbog okolnosti kojima smo izloženi i veća šansa da se nešto aktivira. Jasno je da uvijek ne možemo, ne želimo, ali i ne trebamo biti potpuno fokusirani na brigu o sebi, ali ova znanja nam daju rješenja koja skoro uvijek možemo primijeniti makar i s najmanjim intenzitetom. Jedna intervencija je više od nijedne.
Što se isplati raditi, a što ne
Što ako se trudimo ne jesti kruh i tjesteninu, a iznimno ih volimo? Svaki dan smo na svojevrsnoj patnji. Iako možda zbog jakog karaktera to možemo „izdržati“ svejedno smo toga jako željni. Umjesto kruha i tjestenine radimo salate, koristimo maslinovo ulje, jedemo avokado. To nam se sviđa, ali ni približno kao tanjur tjestenine na pome koji tako priželjkujemo. Je li to intervencija? Naravno da je, ali vrlo vjerojatno besmislena. Ako u našem kodu postoji zapis da nam tjestenina i kruh ne smetaju i da ako ih jedemo umjereno neće smetati našim kilogramima, njihovo izbjegavanje u prehrani bezvrijedno je ako je želja za tom hranom jača od činjenice da je se odričemo. Međutim, unos maslinovog ulja i avokada također nema smisla kod onih genetskih profila kojima upravo masti smetaju u metabolizmu. S druge strane, možda od avokada i maslinovog ulja nećemo smršavjeti, ali ćemo svakako napuniti tijelo dobrim masnim kiselinama i organizam će to prepoznati kao dobru intervenciju, ali na drugi način.
Nutrigenomika nam omogućava da jasno definiramo što se isplati raditi, a što ne. Vrijedna je za trenutke kada nemamo puno vremena za brigu o sebi jer ćemo tada raditi samo jednu stvar, ali pravu. Vrijedna je i za trenutke kada se detaljno možemo sebi posvetiti jer ćemo tada raditi puno toga i imati jako dobre rezultate u kratkom vremenu. S njom se možemo štiti, ali možemo i djelovati. Međutim ona nam nije garancija. Jedina garancija smo sami sebi i što ćemo sami sa sobom učiniti.
Hoćemo li se uhvatiti u koštac s promjenama u načinu prehranu i stilu života ovisi isključivo o nama samima. Koje ćemo alate koristiti također ovisi o našim znanjima, mogućnostima i osobnim interesima.
Na sebi treba raditi, intervenirati, djelovati. Organizam će svaki rad nagraditi. Možda ne onim rezultatom koji smo sami sebi zadali, ali nekim drugim hoće. Biranjem hrane nećemo uvijek smršavjeti ali ćemo bolje spavati, bolje se osjećati i bolje raspolagati energijom. Svakim dodatnim upoznavanjem i raslojavanjem metabolizma kroz razne testove bliži smo cilju jer imamo konkretnije metode i bolje alate, ali do cilja opet moramo doći kroz trud, rad i zalaganje.
