Borbu s vjetrenjačama, kakvu vodi nekolicina obitelji s istoka Splita, među kojima i obitelj Bokšić ne možete niti zamisliti. Žive zaboravljeni kao da 21. stoljeće nije ni stiglo.
Krenimo redom. Sredinom 1970-ih obitelj Bokšić, odnosno roditelji naše sugovornice Božene koja nas je ugostila u svom domu kupili su zemljište te sagradili kuću na Šinama. Da biste pristupili njihovoj kući morate proći metalne skale, koje su vjerovali ili ne, postavljene u susjedovom dvorištu.
Zbog čega nemaju pristupni put kući Božena je ispričala za Dalmaciju Danas.
"Moji roditelji su 1974. kupili zemljište i sagradili kuću naravno uz građevinsku dozvolu. Sve crno na bijelo. Uslijedilo je moje preseljenje na Šine po završetku gimnazije u Vrgorcu. U Splitu sam nastavila svoje fakultetsko obrazovanje. Tada nismo imali pristupni put, kao ni danas, unatoč tomu što su gradske vlasti obećavale da će pristupni put biti gotov kroz maksimalne tri godine. Prije dvije godine sam išla u mirovini, a puta još uvijek nema. Što dalje da Vam kažem", priča nam Božena Bokšić.
Nema pristupnog puta, ali ni kanalizacije
"Danas, 43 godine nakon imamo kuću bez pristupnog puta i kanalizacije. Tko je mogao sanjati da ćemo danas, 2022. godine biti 'građani drugog reda'?", pita se naša sugovornica.
Otkriva nam da su molili da ih se spoji na kanalizaciju u ulici koja se nalazi nekoliko desetaka metara niže, ali su odbijeni jer će 'uskoro dobiti pristupni put, a s time i kanalizaciju'. I tako već desetljećima...
Što su vam gradske vlasti govorile o pristupnom putu kada ste sagradili kuću?
"Tada su nam kazali da bi pristupni put trebao ići do vrtića te da će proći kroz maksimalne tri godine. U međuvremenu put je prenamijenjen, nije više do vrtića nego do ovih maslina", pokazuje nam Božena na licu mjesta.
Dakle, od ceste koja prolazi uz parcelu preko koje bi trebao ići pristupni put do maslina je dužina cca 150 metara. I na tih 150 metara, obitelji čekaju i čekaju.
Do vaše kuće sada vode metalne stepenice na tuđoj parceli...
"Nemamo puta, ali imamo metalne stepenice koje su nam susjedi, uz potpisivanje ugovora, dopustili na postavimo dok ne prođe put. Nemamo ni kanalizaciju, dvaput mjesečno praznimo septičku jamu kako ne bih došlo do curenja u susjedov dvorište. Ali, pogledajte ovu kuću iznad nas", pokazuje nam gospođa. Dvije parcele dijeli zapuštena šikara preko koje bi trebalo proći, vjerovali ili ne 150 metara puta na koje ove obitelji čekaju više od 50 godina.
Navodi da je obitelj na parceli iznad njih napustila stambenu kuću od četiri stana jer njihov prilaz kući je preko spomenutih stepenica, ali puno dulji. Nemaju mogućnost crpljenja septičke jame, stoga im u 21. stoljeću nije dozvoljen život kakav zaslužuje svako biće na ovom planetu.
"Obitelj je prije nas sagradila kuću uz građevinsku dozvolu. Potom smo doselili mi. Za gradsku vlast mi smo zadnja rupa na sviralu. Zar 150 metara pristupne ceste o kojoj oviše životi nas stanara nisu prioritet?", govori.
Što su vam iz grada kazali ima li naznaka skore izgradnje puta?
"Iz grada kažu mi ćemo to napraviti. Ali, kada? Tko zna".
Suma summarum, održavanje dobrosusjedskih odnosa ključ je za preživljavanje i opstanak obitelji Bokšić. Jer, Boženin otac je 100 postotni invalid kojem ako zatreba hitna medicinska pomoć, jedini način prilaska kući su im metalne stepenice na susjedovoj parceli.