Na današnji dan prije 78 godina združene snage talijanske vojske i četnika popa Momčila Đujića izvršile su pokolj nad hrvatskim pučanstvom Gata u zaleđu Omiša, gdje je ubijeno 96 osoba, od kojih osmero djece, a selo je spaljeno.
Pokolj oko stotinu stanovnika u selu Gatima i okolnim selima je izvršen od strane četničkih formacija po nalogu komande talijanskog XVIII korpusa, uz logističku podršku talijanske divizije Sassari. Pokolj je izveden kao odmazda u cilju zastrašivanja zbog podrške koje su žitelji Gata i obližnjih sela pružali dalmatinskim partizanima u njihovoj borbi protiv talijanskog okupatora.
Selo je u potpunosti opljačkano i spaljeno, a u selu je ubijeno 79 stanovnika (73 iz Gata i 6 iz okolnih sela). Istog dana u okolnim selima ubijen je još 21 stanovnik. Ista skupina četnika u naredna tri dana ubila je veći broj žitelja Dugopolja i Gornjih Poljica.
Najodgovorniji za zločin bili su general Umberto Spigo, zapovjednik talijanskog XVIII vojnog korpusa i četnički zapovjednik Mane Rokvić.
Pokolj
30. rujna 1942. godine u 20 sati iz Splita u Omiš stigli su talijanskim kamionima iz pravca Knina između 130 i 150 četnika "antikomunističkih milicajaca", koji su iste večeri prenoćili u talijanskom logoru u Omišu. Među četnicima koji su pristigli u Omiš nalazio se i četnički zapovjednik Mane Rokvić. Sutradan, rano ujutro, pomognuti od dvije čete talijanske vojske, krenuli su pješice ka selu Gata (selo se nalazi u neposrednoj blizini Omiša, iznad grada), u dvije kolone. Uz put su sreli skupinu žena i djevojaka iz Gata koje su nosile mlijeko za Omiš. Pohvatane djevojke su maltretirane, mučene i najvjerojatnije, silovane. Četnici su ubili 6 uhvaćenih žena i djevojaka, a Ivka Oćasić (rođ. 1921) bila jedina preživjela svjedokinja ovog zločina.
Četnici su najprije počinili zločin u zaseoku Podgradac. Sve pohvatane stanovnike istjerali su iz kuća nakon čega su otpočela ubojstva, bez obzira na starost i spol. Zločin u zaseoku Podgradac preživjeli su Andrija Pivčević, tada dječak od 8 godina, koji je bio teško izranjavan od uboda nožem i od puščanog metka i Marija Borovac (rođ. 1907), također teško ranjena hladnim oružjem. Marija je svojim tijelom uspjela zaštititi dvojicu malih sinova, ali je jedan umro nakon nekoliko dana od posljedica ranjavanja. Andrija Pivčević i Marija Borovac svjedočili su na poslijeratnome suđenju Draži Mihailoviću. U susjednom zaseoku Skočibe 1. listopada 1942. četnici su ubili nekoliko stanovnika, dok je većina potaknuta događajima u Podgradcu, uspjela pobjeći u planinu Mosor. Zaselak je spaljen u potpunosti. U zaseoku Pocelje ubili su 26 muškaraca i žene. U ovom zaseoku četnici nisu ubijali djecu. U zaseoku Čovići također je ubijen veći broj muškaraca, žena i djece. U ovom zaseoku starica Matija Čović je u samoobrani ubila četnika Veljka Ilića, koji je uz vojvodu Manu Rokvića bio glavni zapovjednik zločinačke akcije u Gatima. Zločin je nastavljen i u susjednom zaseoku Kuvačići gdje je ubijen veći broj osoba svih doba starosti i oba spola.
Četnici su 1. listopada 1942. ukupno ubili 73 stanovnika sela Gata. U Gatima je istog dana ubijeno i 6 stanovnika okolnih sela Ostrvica, Zvečanje, Putišić, Duće i Tugare.
Četnici su u selu Gata spalili ukupno 115 kuća. Od svih kuća u selu ostalo je 6, koje nisu popaljene. Pored paljevine i ubijanja, odvijale su se pljačke.
U istom pohodu, osim Gata, stradala su i okolna sela Čišla, Zvečanje i Ostrvica. Od ova tri sela najviše je stradala Čišla. Četnici su 1. listopada ubili 18 stanovnika ovog sela. Selo je u potpunosti spaljeno, a stanovništvo je bilo prinuđeno izbjeći na Mosor. Istog dana ubijena su 3 stanovnika Ostrvice (dva u Ostrvici, a jedan u Gatima). Također, ubijen je i jedan stanovnik sela Naklice (prema dostupnim podacima, četnici su uhvatili 10 stanovnika ovog sela, ali su ih pustili). U selu Ostrvici popaljene su 3, a selu Zvečane 5 kuća.
U izvještaju Župske redarstvene oblasti u Omišu od 8. listopada 1942. godine MUP-u NDH o zločinima četnika u selima Gata, Naklice, Čišla, Ostrvica i Zvečanj stoji:
Jedan od rijetkih koji su preživjeli taj krvavi četnički pohod bio je tada 9-godišnji Andrija Pivčević. Četnici su ga izboli na devet mjesta na tijelu, ali je čudom preživio. Upravo je on bio jedan od glavnih svjedoka na suđenju Draži Mihailoviću 1946. godine u Beogradu.
Preživjeli dječak svjedočio na sudu u Beogradu
"Pet uri san se pravija da san mrtav. Leža san pokriven leševima. I odjedanput se leš do mene diga, kad vidin Miju Bašića koji je isto glumija da je mrtav. Nekih petsto metara san moga odat, a onda san, kad mi se iscidila krv, lega. Tu me naša Mijo Očašić koji mi je da tri kacijole mlika da se okripin i odveja me materi s kojon san doša do naše kuće di mi je mrtav leža otac i još njih pet, šest", pričao je Andrija 2012. godine za Slobodnu Dalmaciju.
"Na suđenju u Domu garde na Topčideru protiv Draže smo svidočili ja i Marija Borovac kojoj su zaklali muža i sina. Tri smo dana bili u Beogradu, iako je samo suđenje trajalo, čini mi se, tri miseca, a Draža se branija da je za sve kriv Momčilo Đujić i da on ništa nije zna", pričao je Pivčević tada.
U međuvremenu je sud u Beogradu poništio presudu iz srpnja 1946. kojom se Mihailovića osuđuje na smrt. Draža Mihailović tako je sredinom 2015. godine proglašen nevinim, odnosno rehabilitiran je, što je samo nastavak srpske revizionističke politike kojom se četničke zločince pokušava prikazati kao borce protiv fašista i nacista, a ne kao njihove saveznike, što su realno bili.