Pametnije je za zdravlje kupovati na tržnici nego u ljekarni, odvajkada se govorilo. Mogu li hrvatski građani više išta kupovati? Pitanje je to koje mori svakog tko se ovih dana našao u mesarnici ili ribarnici. Juneći šnicel 79 kuna, grdobina od jutros 129 kuna, a mladi kravlji sir se već par dana pokušava prodati za 65 kuna kilogram. Ide li krava na dizel, grije li se ovih dana na struju ili plin?
- Kad je tako pitat ću i ja povećanje plaće.
- Možete, ali nije ni nama upalilo.
Kratak je to bio razgovor s prodavačicom u jednoj privatnoj splitskoj ribarnici.
Uzmi ili ostavi.
"Mi se nadamo da će naša kombinacija mjera potpore, prije svega očuvanju životnog standarda s jedne strane, s druge poduzetništvu, a s treće strane apsorpcija sredstava iz EU učiniti to da agregatna potražnja poraste značajnije od stope inflacije i da stopa rasta u Hrvatskoj bude viša od prosjeka EU", milozvučno je jučer za široke narodne mase sve objasnio ministar gospodarstva i održivog razvoja Tomislav Ćorić na Novoj TV.
Vlada će, uvjeravaju nas, pratiti situaciju i reagirati. Kako će vlada regirati kad je na današnji dan prošle godine prosječna cijena megawatsata (MWh) koštala na našoj burzi 54 eura, a danas je 474 eura? Logično bi bilo zaključiti da se proizvodi značajno manje električne energije ili da je potražnja potrošača skočila za osam puta. Ali nije. Proizvodnja i potrošnja u EU je uobičajena i oscilira samo sezonski zbog veće ili manje temperature kao što se može iščitati iz donjeg grafa.
Proizvodnja i potrošnja nafte također ne bilježi značajnije oscilacije koja bi opravdavala skok cijene na 120 dolara po barelu. Pa tako Saudijska Arabija sa svojih gotovo 20 posto svjetskih rezervi nafte ne izvozi ništa manje nego posljednjih pet godina.
Njemačka kao glavna ekonomska sila u EU našla se u problemu ostvarujući cilj što veće proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora i zatvaranjem rudnika ugljena i gašenjem nuklearki. Do kraja 2022. radit će još samo tri. Nadomještanje energije plinom iz Rusije, nakon invazije na Ukrajinu, postao je i politički problem. Spočitava joj se da uvozom nafte i plina iz Rusije financira Putinov ratni pohod.
Medijska histerija o nesigurnosti dobave energenata je idealna situacija za burzovne mešetare. Realno, proizvodnja i potražnja kupaca je stabilna. No, burzijanci špekuliraju s budućim očekivanjima, događajima i nemaju granica. No, proizvođači koji ovise o energentima i sirovinama moraju dobro procijeniti hoće li njihov proizvod s tolikim inputima biti konkurentan, prihvatljiv ili će se prestati kupovati dok ne spusti cijenu. U toj nedoumici, oprezu, proizvođači usporavaju proizvodnju, a potražnja za energijom i sirovinama posljedično pada. Dokazuju to i današnje cijene commoditija.
Neizvjesnost je bila okidač, a ne neusklađenost ponude i potražnje
Kako je spirala inflacije započela svoj put, pitali smo Ljubu Jurčića, professora emeritusa na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu i bivšeg ministra gospodarstva.
- Inflacija je nekako počela nakon uskih grla u obnovi proizvodnje nakon pandemije. Popucali su lanci dobave, pa su skočile cijene materijala zbog nagle potražnje pa i energije itd. Očekivalo se da će se to sve poravnati do travnja, međutim, uskočio je rat u Ukrajini. I sad da pojednostavimo, i plina i nafte ima dovoljno, ali zbog rizika da će eventualno nestati zbog ovih blokada i najvećim dijelom zbog špekulativnih razloga skočile su te cijene. I nafta je skočila na 120 dolara po barelu, a nekidan je bila i 130 pa se vratilo. Neizvjesnost je bila okidač, a ne neusklađenost ponude i potražnje za plinom ili naftom. Kako bilo da bilo, stvorila se inflacija iz špekulativnih razloga i stvorila se atmosfera inflacije. A samu atmosferu inflacije koriste poduzetnici pod izlikom: vidite da svi povećavaju cijene, i ja moram povećat cijene.
Inflacija hrani i potiče samu sebe
Ne rade to iz potrebe nego da poboljšaju svoj financijski rezultat. Neki poduzetnici, želeći da nadoknade lošiji rezultat ili gubitak iz prošle i pretprošle godine, dižu cijene. Tako da ta atmosfera dizanja cijena sama diže cijene. Imamo i sljedeću stvar, a to je očekivana inflacija. Kad neko isporučuje robu, inflacija će biti za 30 ili 60 dana, on u cijenu današnje robe ugrađuje potencijalnu inflaciju za taj period. I to opet digne inflaciju. Tako da smo sad u fazi gdje inflacija hrani samu sebe i potiče samu sebe bez možda realnih uvjeta ili odnosa u realnom svijetu.
Dogovor Rusije i Ukrajine ispuhuje inflaciju
Što može zaustaviti inflatorna kretanja i u kojem periodu?
- Kad bi se sada sklopio dogovor između Rusije i Ukrajine, a izgleda da su razgovori dosta dobro krenuli i ako nema prekida isporuke plina i nafte prema Europi, onda bi brzo moglo doći do smirivanja i ispuhivanja bar što se tiče cijene nafte i plina. Međutim i kad bi se to sada zastavilo ona bi trajala dva, tri mjeseca dok tržište samo ne smiri cijene. Ali ako bude bilo kakav incident, tržište će stalno držati cijene visoko. Ne zato što je to opravdano nego zato što špekulanti stvaraju atmosferu nestašice pa makar nestašice nema.
Evo recimo, cijena pšenice je na svjetskom tržištu počela rasti, a uroda još ima od prošle godine. Tek je u opasnosti ovogodišnji urod iz Rusije i Ukrajine. Za sada imamo normalnu pšenicu od prošle godine, a cijena raste zbog tog potencijalnog rizika i igre špekulanata da će biti nestašica. U toj atmosferi, kupio je jučer po jednoj cijeni, npr. naftu po 100 dolara i hoće je prodati po 120 dolara. Tako to ide sve do vašeg ribara. 'Sve ide, riba je poskupila'. Udio nafte u cijeni ribe je minoran, ali svatko želi iskoristiti atmosferu inflacije da ekonomski neopravdano ostvari dodatnu zaradu.