Selo Vinovo Gornje u Dalmatinskoj zagori, smještenom 13 kilometara od Unešića, broji samo 16 stanovnika prema popisu stanovništva iz 2021.godine.
No, kada dođete u ovo malo selo, osim prekrasnog smiraja, zvukova iz prirode, ništa drugo nećete čuti. Nema vreve na koju smo svakodnevno navikli. Nema turista, nema trgovine, nema automobila, nema kafića.
Samo pokoji lokalac koji se vikendom iz grada dođe opustiti i priroda. Možete li uopće zamisliti da ovako mjesto postoji?
Tko su sad ovi?
Upravo zato je čudno da netko u ovo selo uopće može zalutati, a kamoli stranci.
Dok je pleo vijenac od kapule, Ivana je iznenadilo dvoje prolaznika.
„Haj, haj, oni meni haj, ma šta haj, ko ste sad vi? Kako ste došli ode“, prepričava nam Ivan Gotovac susret s mladim Francuzima.
„Oni meni na engleski govore, ja ništa ne razumin. Ne znam šta oće. Nije mi bilo svejedno“, nadodaje.
U mirnom selu u Šibensko-kninskoj županiji nije uobičajeno da ćete sresti nekog nepoznatog, pa ga je dvoje turista posebno iznenadilo.
„Nije uobičajeno da ćete ode sresti nekog nepoznatog, pogotovo usred tjedna. Vikendom lokalci iz grada koji imaju kuću ode i dođu. Ali mi se svi poznajemo. Nisam zna šta ovi sad oće. Pomislija sam da su migranti, iako nisu tako izgledali. Mladi su, uredni, s naprtnjačama na leđima“, govori nam Ivan.
Od Francuske do Grčke – preko Vinova Gornjeg
Zatim je nazvao sina kojemu su ovi par avanturista objasnili tko su i u kakvu su se pustolovinu zaputili.
Naime, 26-godišnjaci Remi i Manon zaputili su se u pravu ekspediciju. Krenuli su pješke iz Francuske prema Grčkoj i tako na svom putu završili u Vinovu Gornjem.
Tada je Ivanu laknulo. Mladi par je ugostio, narezao im pancete i sira, dozvolio im korištenje WC-a i uputio ih na ledinu na kojoj su rasprostrli svoj šator u kojem su prespavali.
Malo je reći da su Francuzi bili oduševljeni gostoprimstvom. A više o svojoj životnoj avanturi ispričali su za Dalmaciju Danas.
Remi je inžinjer iz Lyona, a Manon arhitektica iz Angersa. Na svojim poslovima su dali otkaz i zaputili se u šestomjesečnu avanturu – od Lyona do Atene će putovati pješke!
Pješačit će šest mjeseci kako ne bi zagađivali okoliš
Zanimalo nas je zašto su kao krajnju destinaciju svog cilja odabrali Grčku.
„Upoznali smo se prije četiri godine tijekom Erasmus programa u Grčkoj i zaljubili smo se u ovu zemlju. Htjeli smo se vratiti tamo, ali s obzirom pandemijom COVID-a nismo mogli.
Na kraju smo se odlučili vratiti, ali pješice, kako bismo što manje štetili okolišu“, pričaju nam.
Za ovo putovanje pripremali su se šest mjeseci prije polaska.
„Proveli smo dosta vremena birajući opremu koju ćemo koristiti.
To je važan izbor jer imamo samo dva ruksaka sa svim našim stvarima. I te torbe moraju biti što lakše. Nismo radili nikakve posebne sportske pripreme. Već godinama redovito trčimo, tako da fizički aspekt nije bio problem“, govore nam avanturisti iz Francuske.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Krenuli su s Place Bellecour u središtu Lyona, 10. travnja te se nadaju da će u Atenu stići sredinom listopada.
Zasada su prešli 2000 km, a ukupnu udaljenost procjenjuju na nešto više od 3000 km.
Zanimljivo je da detaljan plan putovanja nemaju.
„Destinacije biramo samo 3-4 dana unaprijed.
Naša je namjera razviti rutu prema savjetima koje nam ljudi daju. Ali znali smo otprilike kamo ćemo ići prije odlaska.
Već smo prošli Alpe, sjevernu Italiju (Bergamo, Como, Verona, Venecija...), Sloveniju i Hrvatsku.
Trenutno smo u Bosni i Hercegovini. Zatim ćemo prijeći Crnu Goru, Albaniju i Grčku“, navode naši sugovornici.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
„Hrvatska je praznik za oči“
Za Hrvatsku kažu kako je 'praznik za oči'. Ovo je njihov prvi susret s našom zemljom u kojoj su proveli 27 dana.
„Hrvatsku smo poznavali samo iz fotografija i reportaža.
Vrlo je bogata zemlja, predivnog krajolika. Prelazili smo divlje šume, vidjeli divlju obalu između mora i planina.
U Delnice smo stigli sa sjevera.
Zatim smo posjetili Plitvička jezera, Gračac, Knin, Drniš, Solin, Omiš i Imotski“, opisuju nam.
S obzirom da je bivakiranje ili improvizirano noćenje u Hrvatskoj zabranjeno na slobodnim prostorima, ovaj par se morao snalaziti, a u svemu tome su im pomogli ljubazni Dalmatinci.
„Prekrasna zemlja i gostoljubivi ljudi“
„Svaki dan smo pokušavali pronaći privatno zemljište za postavljanje šatora.
Uvijek je bilo lako pronaći nekoga tko bi nam ustupio svoj vrt ili njivu. Međutim, netko bi nam posudio i kuću da prenoćimo!
Povjerenje je vrlo jaka hrvatska vrijednost.
Ljudi bi stali na putu sa svojim automobilima kako bi nam dali voće ili vodu, a ponekad bi čak ponudili da nas odbace malo dalje.
Sve radimo pješke, pa uvijek moramo odbiti, ali to samo pokazuje koliko ljudi mogu biti ljubazni.
Ukratko, prekrasna zemlja i vrlo gostoljubivi ljudi, uvijek spremni pomoći“, oduševljeno kazaju.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Krizni trenutci
Ipak, u ovoj avanturi, ne ide sve tako glatko.
„Najkompliciraniji dio je kiša.
Kad je sve vlažno i kad si stalno mokar, to je jako teško. Ali, motiviramo jedno drugo kada jedno od nas'padne'. Kad nas svaldaju teški trenutci, sjetimo se da smo pristali biti baš ovdje gdje jesmo, i bez puno razmišljanja nastavljamo dalje“, opisuju nam kako prevladavaju krizne situacije.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Cilj putovanja
Kao cilj ovog putovanja navode jedinstevno i bogato iskustvo. To je sve što žele od ove pustolovine.
„Odredište zapravo i nije toliko važno, puno je važnije putovanje.
Cilj je odmoriti se od svakodnevnog života i doživjeti nezaboravna, neponovljiva iskustva. Upoznavanje novih ljudi je jedinstveno i bogato iskustvo.
Putovanje je najbolji način učenja, a putovanje pješice uklanja sve prepreke koje mogu postojati u konvencionalnijem putovanju, poštujući pritom okoliš“, zaključuju Remi i Manon.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.