''Odrasteš kada je najgore''- to je tako moćna rečenica. Samo oni koji su bili na dnu znaju njeno pravo značenje. A tko to nije bio? Rijetki su ti sretnici. Ja svakako nisam među njima, ali se ne tužim zbog toga. Sve što danas jesam, mogu zahvaliti svemu lošem što sam prošla. Ipak, to je život. Čak i da dobijemo uputstva prilikom rođenja, dobar dio ih ne bi ni razumio, pa je zato i bolje da ga nema.
Život se uvelike razlikuje od onog što mi mislimo da će biti. Nekako, tijekom odrastanja, imamo sasvim jasnu sliku onog što želimo. Kako vrijeme odmiče, možemo samo promatrati kako od tih želja ne ostaje ništa. U najtežim trenucima shvatiš da se možeš pouzdati jedino u sebe, i ni u koga drugog. Nitko ne može ponijeti dio tvog tereta, jer je on samo tvoj. Život zna biti tako nemilosrdan. Okrutnim udarcem te baci na dno, i o tebi ovisi koliko ćeš ostati u tom položaju. Naravno da se ne snalaziš u toj situaciji. Treba ti vremena da shvatiš što se događa.
"Probudi se inat"
Neko vrijeme ćeš stajati na tom dnu, i u čudu ćeš promatrati u što se pretvara tvoj život. Što je ostalo od svega onog što si htjela, željela… Ništa. Snovi su se rušili jedan za drugim. Nemoćno gledaš raspadnuto srce, očajnu dušu, a nemaš snage ni umijeća da bilo što učiniš. Treba ti vremena da se pokreneš, a vrijeme ti nije prijatelj u tom trenutku. Neko vrijeme ćeš ostati na dnu, jer je ustajanje cijeli proces u kojem treba sudjelovati tijelo i duša. Osjećaš se jadno, zgaženog ponosa. Ne vidiš svrhu ustajanja, ali na dnu ne možeš ostati. Tražiš izlaz, ali ti se čini da ga nema. Poput slijepca tapkaš u mraku, skupljajući krhotine srca. Proklinješ život i sudbinu, i uvijek se iznova pitaš: Zašto, zašto ja? Čije grijehe ispaštam, jer logičnog objašnjenja za situaciju nema.
Bezbroj puta pokušaš ustati, ali padneš. Ne možeš naprijed, a ne možeš ni odustati. Svi dobiveni savjeti su neprimjenjivi u tvojoj situaciji. Ne razumije te nitko, niti itko shvaća kroz šta prolaziš. Očajnički tražiš pomoć od ljudi, ali je tražiš na krivom mjestu. Jedina osoba koja ti može pomoći si ti sama. Treba to shvatiti, isto kao i sažaljive poglede onih koji ti pruže ruku, ali je ne drže dovoljno čvrsto da bi ti pomogli da ustaneš.
I onda… Probudi se inat. Nisi ti rođena da bi te sažalijevali. Možeš izgubiti bitku, nekoliko njih, ali se nećeš prestati boriti. Možda su se snovi raspršili, ali ćeš stvoriti nove. Možda je srce smrvljeno u komadiće, ali će se zaliječiti. Zašto bi priuštila onima koji su te na to dno bacili, da uživaju dok te gledaju poraženu i izranjavanu? E, neće dugo uživati u tom prizoru.
"Nauče te nevolje da cijeniš svaki lijep trenutak"
Ustaješ po svaku cijenu, boriš se svim sredstvima. Svjesna si da nećeš dobiti rat u kratkom vremenu, ali i malena bitka je veliki napredak. Odrasteš preko noći. Lista prioriteta se potpuno promijeni. Više ne vjeruješ ljudima, ali vjeruješ u sebe. To je najveća bitka koju se može dobiti. Pomičeš granice, milimetar po milimetar. Lijepiš ranjeno srce, i upravo iz tih pukotina izvučeš najviše snage. Shvaćaš da život nije satkan od snova, satkan je od nevolja koje će te natjerati da očvrsneš. One te pripreme za život, za sve ono što će uslijediti. Najvažnije je da shvatimo da izlaz uvijek postoji, jer je to jedina istina. Možda ćemo neko vrijeme lutati labirintima u potrazi za njim, ali ćemo ga pronaći. Stari ljudi bi rekli: ''Ako ti Bog zatvori vrata, otvori ti prozor!'' Nije li time sve rečeno?
Sve što se događa, događa se s razlogom. To shvatimo nakon mnogo vremena, kada se okrenemo unazad. Kockice mozaika se tako lijepo poslože, i svaki događaj je dio tvoje životne slike.
Nauče te nevolje da cijeniš svaki lijep trenutak. Kada se poraz pretvori u pobjedu, ima li ljepšeg osjećaja? Nema. Neopisivo zadovoljstvo je kad se s osmijehom možeš zahvaliti onima koji su te bacili na dno za sve ono loše što su napravili. Naučili su te kako se od poraza dolazi do pobjede, kako se pomiču granice ljudskih mogućnosti.
Odrasteš i zahvališ se životu za svaku suzu. One su ti pročistile um, razbistrile vid, tako da vidiš kakvi te ljudi okružuju. Ti ideš naprijed i ostaviš sve te ljude iza sebe.
Loše situacije nas natjeraju da budemo borci. Ne očajavajte, samo se borite. Odustajanje nije opcija, barem meni nikada nije bila. Nemojte ni da vama bude. Borci zaslužuju posebno mjesto na ovome svijetu, zaslužuju moje iskreno divljenje, jer nitko ne voli kukavice. Ostanite borci, to je jedina poruka koju imam.