Tek u petak oko podneva sjedeći ispred svoje kuće u zaseoku Đereci u Vinjanima Donjim u krugu svoje obitelji: supruge, dva malena sinčića, oca i majke te novinara Slobodne Dalmacije, 35-godišnji kvalificirani električar Bože Đerek polako dolazi k sebi. Iza sebe je ostavio burnu i neprespavanu noć, koju kako kaže, neće nikada zaboraviti, prenosi Radio Imotski.
- Došao sam sa svojim Renaultom Meganeom oko 9-10 sati navečer, parkirao ga kao i svaki put u dvorištu nekoliko metara od prozora svoje spavaće sobe. Ključeve od Meganea po običaju ostavio sam u ladici do suvozačeva sjedala. Navika je to. Uostalom, moja se kuća i ne zaključava. Običaj neki, starinski, nikada nitko u zaseoku ništa nije izgubio i ne daj Bože da je nešto otuđeno. I onda nešto iza tri sata izjutra zvoni netko na vratima. Neobično, no mislio sam da nekom susjedu nešto treba. Na vratima naši policajci, s priopćenjem koje me šokiralo.
Prvo su pitali gdje mi je auto. Ja rekoh, eto tu ispred kuće. I onda pogledam onako mamuran s vrata, a moga Renaulta nema. Tada mi rekoše da mi je auto pronađeno na predjelu između Sinja i Knina, točnije između Sinja i Peruće. Na brzinu su mi objasnili da je bila potjera za mojim Meganeom i da je na kraju automobil sletio s prometnice. I što sam mogao učiniti, ništa mi nije bilo jasno. Kroz glavu mi je prošlo stotinu scenarija: tko, kako, kako to ispred moje kuće gdje živim s mojom obitelji, malena djeca u kući!? Onda se prisjetim priče od prije dva dana kako su u Aržanu migranti presreli onoga staroga čovjeka od 77 godina, pa promislih da je tu niti kilometar dalje granica sa susjednom Bosnom i Hercegovinom. Opet mislim tu je glavni prijelaz, tu ne mogu, ali ima okolo šume i brda sa sjeverne strane našega sela. Sto i jedna pomisao. Znadete ono, nije vam ugodno. Onda znam da mi ni vrata od kuće nisu zaključana, jer moja majka koja vodi brigu o tome jednostavno nema naviku zatvoriti kuću. Uostalom, kuće i susjedi oko nas, nikada se ništa potrefilo slično nije. U zaseoku nemamo ni pse da se makar čuje lavež. Ma što ću vam govoriti - priča razočarani Božo, dok majka, otac i supruga jednostavno ostaju bez riječi.
- Po svemu sudeći, nastavlja priču Bože, mora biti da su ta dvojica, bar tako jutros čujem okolo, došla nekako između jedan i jedan i pol ispred moje kuće. Kako je moj Megane, kao obično, prednjim dijelom bio okrenut prema mojoj kući, rekoh svega par metara od prozora sobe, oni su ga morali stvarno polako gurati neupaljena kako bi izašli na ovu našu glavnu seosku cestu. Gdje su ga upalili, kada su našli ključe, kako su se okrenuli, to je već priča za sebe!? Samo znam da sam i ja i cijela moja obitelj u takvom šoku da vam zaista više nemam što kazati. Čujem da mi je automobil još ispod ceste, totalno razlupan, a što se i vidi po ovoj slici koju mi je poslao jedan prijatelj te da će ga trebati izvući. A kako naplatiti štetu, od koga, to sada nitko ne zna - veli Bože.
- I tako noću hodaju neznani ljudi i u blizini glavne prometnice prema velikom graničnom prijelazu u Vinjanima Donjim. Kako su i odakle pristigli, nitko ne zna iako naša granična policija 24 sata nadgleda veliki teren uz granicu. No oko granice ima i šume i skoro nepristupačnog terena, ne može se sve ni vidjeti. No, očito da migranti ne biraju sredstva i da su uz nedavni slučaj kod Aržana, sada iskazali toliku hrabrost da su došli nadomak Imotskog. Uz epidemiju korone, sada još i ovo - komentiraju Imoćani.
Stariji Božin brat Dalibor iz prve ruke je u poslijepodnevnim satima u petak donio detalje nesvakidašnje krađe automobila ispred svoje kuće, u Vinjanima Donjim koji su otuđila dvojica imigranata i s njim se sunovratila ispod prometnice u blizini Maljkova kod mjesta Koljane u blizini Peruće. Ovaj događaj temom je dana u Vinjanima i Imotskom.
- Nakon neprospavane noći cijele obitelji, jer nas je policija probudila nešto iza tri sata u petak izjutra da bi nam priopćila što se zbilo s našim automobilom, u poslijepodnevnim satima otišao sam najprije u policiju u Sinj. Odvezli su me na lice mjesta gdje se naš Renault sunovratio s ceste. Ono što sam od njih čuo baš kao u akcijskim filmovima. Nakon jurnjave s rotacijom i sirenama pratili su bjegunce od Sinja sve do mjesta gdje su sletjeli, pri tome izlažući se opasnosti da budu izgurani s prometnice jer su bjegunci upravo to i htjeli. U više navrata priječili su im pretjecanje, željeli ih izgurati s ceste. Dolaskom u jednu blagu krivinu izgubili su lopovi kontrolu i sunovratili se ispod ceste leteći zrakom skoro 40 metara. Kada sam se spustio do Meganea od njega nije bio čitav niti žmigavac. Totalno uništen, a dijelovi daleko i do pedeset metara. Ne znam kako su uopće preživjeli taj udes. Kada su ovi sletjeli policajci su izišli vani iz policijskog automobila i pitali kako su, misleći da je netko od mojih za volanom. No kada su čuli “no problem” zaključili su odmah da su stranci. Nakon toga su njih dvojica pobjegli, no pronađeni su oko 700 metara dalje od automobila polomljeni i krvavi. Pozvana je hitna, odvedeni su u bolnicu i koliko imam informacije jedan koji je bio i vozač i zove se Muhamed Ali i rođen je 1.1.1993. je u kritičnom stanju, a i njegov kolega je s teškim ozljedama. Nisam dobro čuo, ali mislim da je jedan iz Alžira, a drugi iz Libije. Ovaj Muhamed Ali već je koliko sam imao čuti registriran u policiji za neka krivična djela. Znači od Renaulta nema ama baš ništa. U automobilu sam našao prometnu i neke naše bankovne kartice, to nisu dirali, te njihove vreće za spavanje i neke osobne stvari. Sve u svemu ova stresna priča je konačno završila i ono najvažnije izvukli smo u obitelji pouku, ali mislim i u Vinjanima Donjim da su migranti tu među nama i da širom otvorimo oči - veli Dalibor Đerek, piše Radio Imotski.