Iako se školska godina već polako zahuktala i učenici su već dobili prve ocjene, a uslijedili su i ispiti, dio učenika s teškoćama u razvoju u školske klupe je sjeo s pomoćnicima u nastavi koji su i ove školske godine nezadovoljni svojim statusom.
Uključivanjem pomoćnika u nastavi u rad s učenicima s teškoćama u razvoju, pomaže se djeci u prevladavanju socijalno-psiholoških prepreka, usvajanju znanja i vještina, te na taj način svako dijete ima priliku učiti i napredovati u skladu sa svojim individualnim sposobnostima.
Na žalost, projekt koji je pobudio dosta pažnje, nakon početnog uhodavanja, u pozitivnom smjeru senzibilizirajući širu javnost na specifičnu problematiku, kao što smo svjedoci i ove školske godine, stvorio je dosta nezadovoljnih.
Pomoćnici koji djeci znače sve jer oni su im i psiholozi, logopedi, socijalni pedagozi pa čak i prijatelji koji znaju kada je 'njihovom' djetetu loš dan, još uvijek imaju najveći problem s financiranjem koje osiguravaju različiti izvori (lokalne uprave, Ministarstvo znanosti i obrazovanja, projekti EU). Unatoč važnosti ovog zanimanja, pomoćnici u nastavi imaju mizernu plaću od koje možda uspiju pokriti osnovne troškove života koji, svjedoci smo, postaje sve skuplji. Njihov posao nije stalan, traje koliko i školska godina, svake godine se prijavljuju na natječaje, ne postoji određena satnica pa je ona negdje malo viša negdje malo manja, a financiranje plaća ovisi o gore spomenutom što ostavlja prostora i za manipuliranje.
O uvjetima rada pomoćnika u nastavi razgovarali smo s dvije pomoćnice u nastavi iz Splita.
"Apsolutno smo potplaćeni"
- Smatram da smo apsolutno potplaćeni i nevjerovatna je činjenica da se ni nakon 15 godina, koliko smo u sustavu, nije pronašao model koji bi bio dugoročno održiv. Naš položaj nije dobar, ugovor nam se prekida svake godine zadnjim danom nastave, a nakon toga idemo na biro, pa opet natječaji za sljedeću školsku godinu. Zar usitinu nije moguće napraviti ugovore na duže, primjerice barem na dvije ili četiri godine? – pita se Petra Dragičević koja kao pomoćnik u nastavi radi već pet godina, a ove godine prati dječaka u 7. razredu osnovne škole.
Petra naglašava da obožava svoj posao iako je jako odgovoran i zahtjevan te smatra da bi ugovori o radu na četiri godine bili najbolja solucija jer su i takvi ugovori u interesu djece, a ne samo pomoćnika, jer bi dijete bilo sigurno da ima istog pomoćnika u nastavi iduće četiri godine.
- To nije dobro za nas, a posebno nije dobro za djecu kojoj su asistenti bitne karike unutar školskog sustava . I nije najbolja situacija kad dijete često mijenja pomoćnika. To je stresno. Sa djecom se radi na inkluziji u školski sustav, a pri tome ne mislim samo na učenje. Toj djeci treba i društvo, osjećaj da su prihvaćeni od svojih vršnjaka i da su dio 'ekipe'. Obične dječije stvari koje odraslima često izgledaju male, a djeci su velike i bitne. Na svemu tome mi radimo, od učenje do druženja – pojašnjava Petra kako izgleda njen posao koji na kraju i nije samo posao.
Htjeli ili ne, asistenti se vežu za to dijete. Ponekad se i privatno čuju i nalaze s njim. Nije sve samo na odrađenih 6 ili 7 školskih sati taj dan kako većina smatra.
- Dijete pratim cijeli dan, kroz sve školske sate iz školskog rasporeda. Imamo problema sa satnicama, božićnice, regres, dar za dijete… Svaku godinu se pitamo šta će bit ovaj put. Koliko sam upoznata, ovu godinu ćemo po prvi put dobit sve navedeno. Ali to uopće nebi trebao bit predmet razgovora, nego normalna stvar koju smo istinski zaslužili? – pita se ogorčena na sustav koji godinama već nema neko bolje, dugoročnije riješenje da se i asistentima omoguće pristojna primanja za posao koji rade, a koji nije ni najmanje lak.
Ovo nije posao već poziv, ali je nažalost je podcijenjen i potplaćen
Petrina kolegica, Ivana Ninić, kao pomoćnica u nastavi radi pet godina, uz redovne prekide tijekom ljeta kada pomoćnici u nastavi idu na burzu rada i čekaju početak nove nastavne godine, nove natječaje i nadaju se sklapanju novog ugovora na 'starom' radnom mjestu. Ivana trenutno radi s dječakom koji pohađa 2.razred srednje škole, a on je imao tu 'sreću' da ga u njegovom obrazovanju Ivana prati već pet godina.
- Učenika dočekujem ispred škole, zajedno ulazimo u učionicu i pomažem mu tijekom cijelog školskog dana.
Posao PUN je zahtjevan. Iziskuje puno strpljenja, tolerancije i ljubavi prema djeci i obrazovanju, a podcijenjen je i potplaćen. To je jedno od onih zanimanja koje se može raditi duže vrijeme samo ako ga doživljavate kao poziv, a ne posao. Nažalost, zbog uvjeta rada, male plaće i ugovora koji ističu sa završetkom nastavne godine, mnogi pomoćnici u nastavi su financijski prisiljeni tražiti bolje plaćeno radno mjesto, a u takvim situacijama najviše ispaštaju učenici koji se moraju priviknuti na novog pomoćnika – potvrđuje nam još jednom 'loše' stanje pomoćnika.
Asistentima koji rade pri Županiji povećat će se satnica
U prijedlog proračuna Splitsko - dalmatinske županije za 2023., Domovinski pokret, uspio je uvrstiti nastavak programa besplatnih marendi za učenike. Prema planu, program se trebao proširiti s prve na drugu skupinu jedinica lokalne samouprave prema indeksu razvijenosti, međutim Vlada RH je u prijedlogu proračuna za novu proračunsku godinu odlučila financirati besplatne marende za sve učenike u RH s oko 500 milijuna. Nakon odluke Vlade, te nakon dužeg savjetovanja i analize radnih skupina Domovinskog pokreta, odlučili su sredstva preusmjeriti u povećanje primanja asistenata u nastavi koji rade u školama kojima je osnivač SD županija.
- Smatramo ovo malim korakom u popravljanju materijalnog statusa skupine koja je zaista potplaćena, a koja radi iznimno odgovoran i hvale vrijedan posao. Nadamo se kako je ovo samo početak definiranja konačnog statusa asistenata u nastavi te kako će, u konačnici, njihov rad biti adekvatno vrednovan – poručili su iz Domovinskog pokreta.
ODLIČNE VIJESTI Asistenti u nastavi na području SDŽ imat će veće plaće
Upitali smo Petru i Ivanu je li to povećanje koje bi trebalo zadovoljiti pomoćnike u nastavi odnosno koliko misle da će nova mjera-odluka pomoći njihovom sadašnjem statusu, statusu pomoćnika koje financira županija.
- Šta se tiče povećanja koje se spominje u medijima, ne mogu ga previše komentirati, obzirom da sa detaljima nismo upoznati. Ako uistinu ide povećanje nadam se da će ići način da nam se poveća cijena satnice i naravno da će nam se počet plaćati školski sati, a ne sunčani kao što je to trenutno slučaj. Grad Split, između ostalih, svoje pomoćnike plaća po školskim satima i to je baš dobar primjer kako se ipak može.
Nama se treba drastično povećati plaća da vam možemo reći da nam je bolje. U tablici možete vidjeti od čega trenutno živimo, a također i koliko bi nam se plaća mijenjala ovisno o nekim povećanjima. Ovaj prvi red je ono šta se kod nas trenutno zove plaća – pojašnjava Petra.
- Domovinskom pokretu zahvaljujem na podršci i razumijevanju. Međutim, hoće li se i za koliko naše plaće povećati i uvjeti poboljšati, to je nešto što još trebamo vidjeti. Želja mi je da uvjeti rada i plaće pomoćnika u nastavi budu sukladni trudu i radu koji oni ulažu u svoje učenike. Za početak, ali s naglaskom na početak, bilo bi lijepo da možemo preživjeti mjesec sa svojim mjesečnim primanjima. Pri tome ne mislim na luksuz, s njim smo se pozdravili kad smo počeli raditi ovaj posao, mislim na troškove prehrane, režija i prijevoza – kazuje nam Ivana te dodaje
- Svi PUN u RH bi trebali imati iste uvjete rada. Plaća po satu rada bi trebala biti veća i sukladna uloženom trudu, odrađeni školski sati bi trebali biti priznati kao radni sati, trebao bi nam se uzeti u obzir smjenski rad, ukoliko radimo u smjenama, te bi trebalo pronaći model po kojem ne bi svake godine završili na burzu rada, kao što je sada primjerice slučaj sa stalnim sezoncima – zaključuje priču Ivana.
Pomoćnika je sve manje
Kao što smo uvodno spomenuli, uvjeti rada se razliku između škola, gradova i županija. Pravilnik o pomoćnicima u nastavi trebao bi se doraditi na način da propisuje i obveze i zaštitu pomoćnika što trenutno nije slučaj. Ako pročitate pravilnik o PUN primijetit ćete da asistenti imaju jako puno obaveza, a uistinu malo prava. Kada bi bile definirane kazne za kršenja prava, bilo bi drukčije.
Nažalost, gorka istina jest da djeca s teškoćama neće nestati, njih je iz godine u godinu sve više, a zainteresiranost za rad s njima odnosno pomoćnika u nastavi sve manje (jer se odlučuju za druge, bolje plaćene poslove). Razlog tome upravo leži u činjenici da je neizvjesno na koji način će se financirati njihov posao, koliko će novca dobiti za njega, hoće li moći od toga pokriti osnovne troškove života…
Jedino što sada ostaje jest pitanje hoće li se poboljšati status pomoćnika, a ujedno i status djece s kojima rade.
