Zgodna i talentirana mezzosporanistica Ivona Bosančić Lasić, splitsku publiku, a i šire, osvojila je svojim stasom i glasom. 28-godišnja Ivona je prije 10 godina zabljesnula na međunarodnom natjecanju u opernom solo pjevanju, te su nakon toga uslijedile i brojne druge nagrade, a danas joj je samo nebo granica.
No, ovo nije jedini talent koji mlada operna pjevačica posjeduje. Prije tri godine, daske pozornice zamijenila je svojom drugom ljubavlju – gastronomijom, stoga bez imalo preuveličavanja možemo kazati kako je Ivonin glas melem za sluh, a njena kulinarska umijeća užitak za nepca.
Kako su joj se u životu pomiješale karte, pa se u glazbu uplela i gastronomija, otkrila nam je u razgovoru sama umjetnica.
„Oduvijek sam pjevala svugdje, od crkvenog zbora do klapa. No, profesionalno sam se pjevanjem počela baviti dosta kasno. S 19 godina sam upisala glazbenu školu kako bi pronašla svoj glazbeni put“, započinje Ivona.
Nije dugo trebalo da stručnjaci otkriju njen talent.
„Profesorica Sanja Erceg Vrekalo je prepoznala moj talent te me je nakon samo dva mjeseca rada odvela u Beograd na međunarodno natjecanje, gdje sam osvojila prvo mjesto. Poslije sam osvojila još niz nagrada, uključujući prvo mjesto na državnom natjecanju. Uslijedili su solo nastupi, a ubrzo i prve operne uloge u splitskom HNK, a od tada sam nastavila pjevački razvoj pod mentorstvom tenora Ante Ivića.“, priča nam svog glazbeni put operna pjevačica.
Dokaz da je ova djevojka multitalent je i činjenica da je uz glazbenu školu, upisala i studij računarstva. No, prevladala je strast za umjetnošću kojoj se kasnije u potpunosti predaje. Sve do pandemije koronavirusa, koja je jako pogodila umjetnike, stoga je bila primorana naći drugu opciju.
Ljubav prema gastronomiji
Upravo tada, kako kaže, njena ljubav prema gastronomiji izašla je na površinu.
„Čovjek se nađe u određenim situacijama kada je primoran naći plan B za život. Prilikom internetskog istraživanja o gastronomiji, doznala sam za studij na Aspiri za koji sam se godinu dana dvoumila oko upisa, a onda se dogodila korona. Pandemija korona virusa jako je pogodila umjetnike, a kako sam ja vanjski suradnik u HNK Split, rekla bih da sam bila primorana pronaći drugu vrstu zarade“, kazala je Ivona.
No, to nije jedini razlog zašto se operna pjevačica 'uhvatila kuhače'.
„Gastronomija je oduvijek moja ljubav, a istodobno sam imala potrebu da znanja i vještine koje steknem na studiju mogu što prije iskoristiti u poslu. Željela sam brza i konkretna znanja, a zbog odgovornosti prema obitelji morala sam brzo vratiti vrijednost uloženog vremena.“, navodi naša sugovornica.
Nove prilike i izazovi u restoranu Dvor
I čini se kako njen plan ide kao podmazan. Naime, Ivonu čeka radna, turbulentna, a nadasve zanimljiva sezona u restoranu jednog od najpoznatijih splitskih chefova te svjetske kulinarske zvijezde, Hrvoja Zirojevića.
„Čeka me odrađivanje prakse i sezonskog rada u restoranu Dvor. Chef Hrvoje me još kao predavač na fakultetu oduševio jer ima posebnu strast i viziju kuhanja. Praksu sam prošlo ljeto odradila kod njegovog učenika Tonija Bobana u Corto Maltese restoranu. Upravo tada me ova vizija gastronomije osvojila - privlačna zbog fantastičnog menadžmenta kuhinje i vrhunske hrane“, kazuje nam Ivona koja se veseli budućim izazovima u restoranu Dvor te je zahvalna na prilikama i znanjima koja joj je sjajni chef Zirojević omogućio.
Kulinarski uzori
A kada su u pitanju kulinarski uzori, ova samosvjesna 28-godišnjakinja kaže da ih nema, sama sebi je najveći motivator.
„Uvijek sam gurala sama sebe, osobna ljestvica kriterija mi je visoka, samokritična sam i to me tjeralo da ustrajem. Nisam se trudila nikoga kopirati, željela sam izvlačiti najbolje iz sebe, a ne nekog drugog postaviti kao svoj cilj koji želim doseći.
No, zaista se iskreno divim onim ljudima koji odlično prevladavaju stresne situacije te usprkos svim poteškoćama, guraju i uspijevaju. Tko god ustraje i uspijeva, takvi ljudi su mi uzori i primjer“, kazuje nam.
Osim što je svestrana umjetnica, Ivona Bosančić Lasić je i majka dvoje djece pa nas je zanimalo kako joj polazi za rukom uskladiti sve obveze. Iskreno nam je priznala da je tajna uspjeha u – fantastičnoj svekrvi.
„Ima dana kad je teško skrojiti raspored, no kada radiš stvari koje te ispunjavaju, stalno si napunjen pozitivnom energijom. S druge strane, željniji si djece i obitelji, uživaš u tom vremenu te koristiš svaki trenutak u njegovom punom opsegu. Zapravo si produktivniji, jer moraš biti. Ipak, moram priznati da je tajna mog uspjeha fantastična svekrva koja mi je velika pomoć i podrška“, iskreno će Ivona.
U kuhinji pokriva cijelu sferu – od tradicionalnih jela do modernih
Uz sve obveze koje ima, ova supermama, u proces kuhanja uključuje i svoju djecu koji su već od malih nogu krenuli maminim stopama i pokazali afinitete prema kuhanju. Nama je otkrila što je najčešće na jelovniku njenog obiteljskog stola.
„Djeca najviše vole pizzu, svako drugi dan bi je jeli za ručak, pogotovo jer obožavaju sudjelovati u tom procesu. Moj petogodišnji sin obožava mijesiti tijesto, a sad sam mu čak dozvolila da sam napravi tortu uz moje instrukcije“, ponosno i radosno nam priča.
Splitska mezzosporanistica navodi da joj je kako u životu, tako i u kuhinji cijela sfera pokrivena.
„Kako raspolažem vremenom, tako se posvetim jelima. Volim raditi večerice u tri slijeda, rižoti me posebno opuštaju, no kuham raznovrsno. Volim istraživati, no naravno nezaobilazim ni klasiku poput dobre domaće sarme ili pečene teletine – od tradicionalnog do nečeg novog“, kazala je.
Osim toga, talijanska kuhinja joj se najviše sviđa, a ljubitelj je i francuske, jer kako kaže, od njih se može puno naučiti.
A što je sa slasticama?
„Sve bih mijenjala za dobru tursku baklavu“, uz smijeh će Ivona te nastavlja
„Voljela bih da imam više vremena za slastice. Pekarstvo i slastičarstvo me jako privlači, obožavam raditi torte za rođendane, deserte svih stilova, nemam neke određene preference“, navodi.
Radionice artisan pekarstva
Ipak, kao u glazbi, čini se kako je buduća kuharica svoj put pronašla i u gastronomiji. Dovoljno je da probate njen sourdough kruh i znat ćete o čemu pričamo. Naime, upravo ovo je niša u gastronomiji za koju je Ivona Bosančić Lasić specijalizirana.
Osim što studira, radi kao demonstrator na kolegiju Poduzetništvo gdje drži dio predavanja uz mentora Marija Bublu, te radionice pekarstva, a uskoro pokreće tečaj artisan pekarstva.
Za Dalmaciju Danas je objasnila kako je razvila strast prema tijestima.
„Krećem predavati kompletne artisan tečajeve pekarstva. Uložila sam dosta vremena i truda za učenje izrade sourdough kruha u vrijeme pandemije. Na prvoj godini studija sam imala jedno predavanje gdje nam je predavač objasnio osnove, a ja sam se potpuno zaljubila jer ta znanja o kruhu su bila revolucionarna.
Taj pristup i metode izrade kruha su nešto što mi ne možemo kupiti u dućanu. Split dosta zaostaje za Zagrebom i zapravo, nikad takav kruh nisam probala. Kad sam došla doma, odmah sam zamijesila tijesto, nakon prvog odmah drugo i od tada nisam stala. Pečem ga unazad tri godine.
Svi koji su ga probali nisu mogli doći sebi. Treba probuditi svijest o kruhu jer ljudi tako malo o tome znaju“, smatra Ivona.
Svoja znanja i vještine želi prenijeti drugima, te je tako došla na ideju radionica.
„U planu mi je održavanje radionica u sklopu Suvremenog učilišta, master classovi artisan pekarstva. Svoje znanje želim prenijeti drugima, jer bih voljela bi da je i meni netko to imao prenijeti. Sve sam učila na vlastitim greškama i metodama pokušaja i pogreške“, kazala je.
Planovi za budućnost
Zanimalo nas je gdje se vidi u budućnosti, gastronomiji ili umjetnosti.
„ Nakon što odradim sezonu u restoranu Dvor, vidjet ću kakav će mi status biti u gastronomiji, a kakav u umjetnosti. Ne razmišljam puno jer to su zapravo moje dvije velike ljubavi, pa grabim u oba smjera. Gastronomija pruža zaista jako široku perspektivu, ljudi su super, potiču te, izvlače iz tebe talente te uistinu osjećaš vjetar u leđa. Tu su kvalitete iznimno cijenjene te osjećam da imam velik prostora za razvoj, napredak i rad.
Zbog toga se vidim u gastronomskom svijetu, mada se nadam da ću imati prilike za rast i na umjetničkom polju jer ipak ja to jesam“, otkriva nam te se u konačnici ipak nada balansu između svoje dvije ljubavi – gastronomije i umjetnosti.
Prije svega, misli na svoju obitelj i na odgovornost prema njima, pa kaže da nije dovoljno slijepo slijediti snove već i imati financijsku odgovornost. Inače, Ivonin suprug je Marko Lasić, poznati bariton iz HNK Split.
Ivona nam je objasnila kako je to kada s partnerom dijeliš i poslovni i privatni prostor.
„Kada je teško jednome na poslu, teško je i drugome, pa vam je zajedno još teže. To su one loše strane, s obzirom da taj posao nosiš doma, ali neverbalno shvaćanje jedno drugog je neprocjenjivo.
Kada ne moraš nikome objašnjavati kako ti je i zašto je to tako, druga strana u potpunosti razumije što se događa u tvojoj glavi bez da kažeš riječi i to je jedna potpora koja je nezamjenjiva. Mislim da ne bih mogla funkcionirati ni sa kim drugim tko to ne može razumjeti, a malo je takvih. Ne bih mogla funkcionirati s nekim izvan struke“, rekla je.
Život na selu
Pjevački par živi u Konjskom, u obiteljskoj kući dvadesetak kilometara od Splita.
„Selo me opušta, zelenilo i priroda me smiruju, a i djeci je bolje ovdje. Uz to svi iz obitelji se bave vrtlarstvom pa tako uspijevamo nabaviti domaće namirnice.
Imam blagu averziju prema namirnicama iz trgovina. Još kako smo u sklopu studija učili što se sve radi s industrijskom hranom, malo je reći da sam zgrožena.
Možemo se jedino sami truditi nešto uzgojiti, stoga bih se u budućnosti htjela više educirati o vrtlarstvu jer me industrijska hrana odbija, ali ne možeš je zaobići“, govori Ivona o važnosti konzumiranja zdravih namirnica.
„Zvijezde nisu tako sjajne“
Premda će za sebe reći da je uspjela ostvariti svoje pjevačke ambicije, ipak je nakon perioda stagnacije bila dovoljno hrabra da zakorači dalje.
„Sretna sam što sam rano imala priliku spoznati da one sjajne zvijezde koje gledaš kao dijete i ne sjaje baš tako jako kad ih dotakneš. Zagušuje ih sjena popratnih tereta – nekada politike, nekad pak kompleksnih međuljudskih odnosa, često nejasne birokracije a nerijetko i prilično nekolegijalnih postupaka okoline.
Jako je emocionalno iscrpljujuće funkcionirati u tim uvjetima, nikad ne znaš na čemu si i posljedično nažalost vlada veliko međusobno nepovjerenje, o čemu većina umjetnika šuti, premda mnogi to osjećaju i pate. To je sve skupa jako stresno i neizvjesno, koliko god da truda uložiš u razvoj svojih sposobnosti “, smatra mlada umjetnica.
Ona je briljantni primjer kako se sve može kad se hoće, pa čak i promijeniti karijera kada imaš dovoljno želje, strasti i upornosti.
„Ne treba se bojati gaziti naprijed , limita nema jer nikad nije kasno za promjene i pokušaje, Treba samo ići naprijed i težiti osobnom rastu“, zaključila je naša sugovornica.
Mlada, a već vrsna kuharica, za čitatelje Dalmacije Danas podijelila je savjet za dobar kruh.
Neće vam pomoći recept, bitni su pristup i tehnika rada
Tajna dobrog kruha nije u njegovom receptu, nego u tehnici rada. Recept je jako promjenjiv jer ovisi o mnogim faktorima – vrsti brašna, godišnjem dobu – odnosno temperaturi zraka, vremenu koje imate na raspolaganju, kao i uvježbanoj vještini rada s tijestom.
Trebate samo tri sastojka – brašno, vodu i sol (jer prirodni starter čine brašno i voda), a ako ne radite sourdough, već obični kruh, trebat će vam i industrijski kvasac.
Univerzalni recept glasi:
- Brašno
- 70% vode
- 10-20% startera ili 1-1,5% suhog kvasca
- 2% soli.
Brojčano bi to bilo, na primjer:
- 500g brašna
- 350g vode
- 50-100g startera ili 5-7g suhog kvasca
- 10g soli
Poseban sastojak koji mnogi zaboravljaju
Međutim, postoji još jedan poseban sastojak bez kojeg kruh ne može biti izvrstan, a mnogi ga zaboravljaju dodati! Taj sastojak je – vrijeme.
Skoro pa vrijedi, što duže, to bolje, jer ključ dobrog kruha nije samo u tome da ga pusti da naraste, već da – fermentira. Fermentacija je proces ključan za dobar okus, manji glikemijski indeks i lakšu probavljivost kruha. Stoga sourdough kruhu treba nekih 6 do 8 sati (ovisno o temperaturi prostorije) plus još 10-24 sata u hladnjaku prije samog pečenja. Kruhu koji se radi s industrijskim suhim kvascem također treba dati što više vremena – a to će ovisiti o količini dodanog kvasca. Zbog toga preferiram staviti što manje, trećinu do pola kesice na pola kilograma kruha, i pustiti ga barem 6 sati uz povremene premjese. Može ga se zamijesiti i navečer, pa ostaviti preko noći, ujutro oblikovati i peći. Međutim, povremena preslagivanja kuha osiguravaju zatezanje glutenskih veza čime im dodajemo snage, zbog čega kruh raste u visinu i manje se ‘razlije’ pri pečenju, zbog čega ga radije radim po danu. Ali, kada nemate vremena, preko noći je dobra stara provjerena metoda.
Ne trebate mijesiti!
Znate li da vrijeme sve može napraviti za vas? Gluten se može razvijati mehanički, ali i stajanjem. Pomiješajte brašno, vodu i kvasac (sol dodajte naknadno uz malo vode, jer sol veže vodu na sebe, pa je bolje odraditi prvih pola sata bez nje) bez miješenja, samo da se sjedine svi sastojci u gnjecavo tijesto. Pokrijte i vratite se nakon pola sata – gluten se razvio sam, možda i bolje nego da ste ga lupali sami. Nakon toga dodajte sol uz malo vode i preklopite s 4 strane istodno razvlačeći rubove u zrak, i lagano mijesite da se sol rasporedi jednako, pazeći da ne narušite već razvijene veze glutena. Formirajte lopticu i pustite da odmara. Zatim u još 4 do 6 navrata svako 20-30 minuta ponovite postupak preklapanja s 4 strane (tzv. stretch and fold). Dakle, cijeli process iziskuje nježan rad s tijestom jer ne želimo izgubiti zrak koji se razvija u njemu.
Tijesto se mora lijepiti
A sada krenimo na drugu bitnu stavku, a to je količina vode. U standardnim receptima iznos vode je 70% od vrijednosti težine brašna. Na 500g brašna to je 350g vode. Da, voda je u gramima jer je puno preciznije tekućine vagati, nego mjeriti mjericama. Ako ste početnik, preporuka je krenuti sa 60% vode, pa postepeno vježbom pojačavati količinu. Količina vode uvelike ovisi i o brašnu. Ukoliko radite s običnim glatkim brašnom koje ima oko 9 do 10g proteina na 100g, nemojte ići preko 70%. Međutim, ako koristite snažnija brašna kao što je manitoba koja ima 12-15g proteina, možete se bez problema igrati s 80% -tnom hidratacijom. Činjenica je da će tijesto biti mokro i gnjecavo, i to tako mora biti. Uz male trikove možete naučiti kako raditi s mokrim tijestom. Oduprite se potrebi da dodajete još brašna, jer tijesto se mora lijepiti. Jedino kada se smije dodati jako malo brašna je u procesu oblikovanja kruha.
Kako onda raditi s ljepljivim tijestom?
Jednostavno – kad su vam ruke mokre, neće se lijepiti za tijesto. Prije preklapanja tijesta jednostavno smočite dlanove.
Dovoljna je sobna temperatura
Što se tiče temperature dodane vode, i ona ovisi o temperature vaše prostorije. Ljeti dodajte vodu sobne temperature, a zimi može biti malo toplija, ali ne više od 35°C. Zapamtite, želimo što dužu fermentaciju, i želimo dozovoliti da se veze glutena razviju što bolje. Ako je tijesto na pretoplome, prebrzo će fermentirati, a bez snažne mreže glutena riskiramo urušavanje tijesta zbog pucanja slabih veza. Stoga radije izaberite odmarati tijesto na sobnoj temperaturi.
Brašno je bitno
Brašna se jako razlikuju. Glatko brašno jedne marke može podnijeti bitno drugačiju količinu vode od glatkog brašna druge marke. Zato je bitno čitati nutritivnu tablicu pri kupnji brašna. Glatka brašna imaju oko 9g proteina, dok bolja brašna, kao što je manitoba ili brašno za pizzu, imaju između 12 i 15g. Što snažnije brašno, kruh će podnijeti više vode, moći će duže fermentirati jer se neće urušiti pri pečenju kada dođe do ekspanzije zarobljenog zraka. Zato ne postoji univerzalni recept uza kruh, morat ćete ga prilagoditi uvjetima koje imate.
Kako znati da je tijesto dobro?
Dobro hidratiziran kruh i dobro razvijen gluten omogućit će vam da tijesto rukama možete razvući preko radne plohe kao koru za pitu. Samo prije toga blago smočite površinu i ruke. Taj će proces dodatno odnažiti gluten, a nakon njega samo složite tijesto preklapanjem i ponovno oblikujte loptu. Dobro tijesto je jako elastično i ne puca kad ga razvlačite.
Para je važna
Kruh pecite u loncu, poklopljeno na 20 minuta, pa potom 20 otklopljeno, na 220, pa 200 °C. Ako pečete na plehu, onda obavezno na dno pećnice stavite posudu s vodom da isparava tokom prve polovine pečenja. Para će omogućiti lijepu hrskavu koru, a zbog nje se kora neće stvoriti prerano, pa će kruh imati prostora za narasti.
Na kraju….
Vježbajte, igrajte se brašnima i omjerima, razvijte sami svoje recepte i metode koje vam najviše odgovaraju. Ubrzo ćete razviti osjećaj za tijesto, i peći ćete kruh kakav još vjerojatno niste uspjeli probati jer ga u pekarama baš i nema. Na kraju, uvijek možete navečer pomiješati sastojke i ujutro se diviti čudu. Ne morate ga čak ni oblikovati, istresite ga na pleh i ispecite tako. Samo je bitno da ste mu dali – dovoljno vremena!
Sretno!
