Dok vozite magistralnom cestom od Splita prema Drnišu, u Ružiću s desne strane prometnice prolazite kraj spomenika kojeg je 2013. godine podigla Općina Ružić, s parkiralištem i pogledom na Petrovo polje. Putnici namjernici, tu nerijetko zaustave vozilo kako bi se uslikali uz spomenik s križem i a postoljem na kojem piše: 'U spomen na 32 hrvatska branitelja i civila Domovinskog rata od 1991. do 1995., te više od 400 ubijenih hrvatskih vojnika i civila Drugog svjetskog rata i poraća, te na sve žrtve komunističkog i četničkog terora' te na kraju citat prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana 'Uvijek i sve za Hrvatsku, a našu jedinu i vječnu Hrvatsku ni za što’.
Kada nastavite put Drniša, pedesetak metara dalje, s lijeve strane ima odvojak prema laganoj uzbrdici kojom se dolazi do željezne ograde, iza koje se nalazi suvremeni pogon za proizvodnju suhomesnatih proizvoda u vlasništvu OPG-a Pršutana Ružić. U suvremenoj pršutani dočekao nas je vlasnik Šime Mijatović, inače 46-godišnji veteran Domovinskog rata.
Šime je bivši pripadnik 2. bojne Četvrte gardijske brigade, jedan od umirovljenih branitelja, koji nije odučio samo živjeti od mirovine već i dalje nastaviti raditi. Dočekao nas je zajedno s rotvajlerom Maksom, vjernim čuvarom Pršutane Ružić. Zanimalo nas je kako je došao na ideju za pokretanje pršutane, budući da je skoro cijeli život živio u Splitu, sada je u Solinu, a tek je odnedavno počeo ići često u Ružić, odakle potječe.
"Trebaju nam veteranski centri"
– Bio sam lani na braniteljskoj konvenciji u Lori, koju je organizirala Udruga veterana 4. gardijske brigade, na kojoj se govorilo i o otvaranju veteranskih centara u svim većim gradovima u Hrvatskoj. Ja sam apsolutno za to, kako bi branitelji imali nekakvu zanimaciju, jer nije svatko sposoban sam organizirati neki posao. Netko ga treba usmjeriti, što će raditi, a netko to može sam. Ali, opet mu treba pomoć. I tu onda trebaju nastupiti veteranski centri – kaže nam Šime.
– Nastojim sudjelovati u aktivnostima koje organizira Udruga veterana 4. gardijske pokreće, naravno, koliko mogu fizički stići. Udruge moraju postojati, jer kao branitelj, ako ti treba ikakva pomoć, najbrže ćeš do rješenja doći preko matične udruge. Jer, one zato i postoje, i trebaju pomagati svojim članovima – kazuje Šime.
U priči se brzo 'vraćamo' na OPG i pršutanu. U kojoj, kazuje nam Šime, rade svi članovi njegove obitelji, a imaju i jednu radnicu, zaposlenu u stalni radni odnos.
– Što se tiče ovog mog sadašnjeg posla, zakupili smo jednu farmu kod Siska, u podnajam. Od tamo nam dolazi sirovina u polovicama, ovdje, u Ružiću ide prerada, a plasman je u Splitu. Uzgajamo svinje na toj farmi u Sisku, dajemo im sve domaću hranu.
Bitno je da je domaća hrana…
– Tako je. Kasnije polovice dovedemo kod nas u sušaru, i tu radimo preradu. Od njih ovdje radimo pršut, pancetu, kobasice, sve bez ikakvih aditiva, na tradicionalan način, uz morsku sol i suha drva. Naravno, koristimo i tehnologiju, naši su objekti moderni, nisu kao što su nekada bili, koristimo i rashladne uređaje, te nešto malo ventilacije. Ali, najbolje je što je više moguće prirodno proizvesti i pršut, i pancetu, i kobasice. Kako imamo relativno male količine proizvoda, možemo se posvetiti njihovoj kvaliteti.
Imate i plasman pršuta i ostalih suhomesnatih proizvoda?
– U City Centru Split imamo prodajno mjesto, i to je to. Nismo veliki, masovni proizvođač. Sada, budući je korona, jedini plasman naših proizvoda je na tržnici u City Centru Split. Također, sada nemamo puno prostora za širiti se, jer radimo tolike količine, ali, kao što sam već kazao, u pršutani radimo svi iz naše obitelji.
Idete i po sajmovima radi promocije Pršutane Ružić?
– Odem u Dubrovnik, Skradin, te u Tinjan, gdje rade istarski pršut. Također, trebamo istaknuti i Drnišu gdje svake godine Sajam pršuta ide korak dalje. Prošle godine ga radi korone nije bilo, ove godine još ne znamo što će biti, ali stalno, svaki drniški sajam ide korak dalje. Također, odemo i u Zagreb kad budu akcije 'Kupujmo hrvatsko' i 'Sajam zimnice'.
Župan Pauk razumije nas pršutare
Ljeti smo uz more, jer manje sajmove organiziraju LAG-ovi. Znači, dinamično nam je, nikad nije dosadno. Imamo nekad vremena i za odmor, ali u rijetkim trenucima. Šibenska županija, na čelu sa županom Goranom Paukom, za nas pršutare ima razumijevanja, nemam drugih riječi za pohvale.
Kad zatvorite kredit, i isplatite uloženo, nastavit ćete se i dalje baviti ovim poslom?
– Ma, radit ga dok sam živ, dokle god budem mogao sa sobom, radit ću posao s pršutima. Živim u Solinu, prije sam živio u Splitu, na Kocunaru, nikad nisam živio na selu. Ali, sada kad svi bježe u grad, ja se polako vraćam selu. Sada sam više na selu, nego u gradu, hahaha.
Inače, mene privatno izliječi Svilaja, na koju znam otići s obitelji, ali s druge strane. Dođem vozilom do Zelova, i onda odem na Orlove stine, tu parkiram auto, malo dalje od planinarskog doma, i odatle se popnemo na vrh Svilaje. Nema boljeg provoda od toga, uz sendviče od domaćeg pršuta i mladog sira, te pancete, i narezanih suhih kobasica. Morate otići gore i vidjeti koji pogled puca s Orlovih stina! To je za sve, a naročito za dicu, neponovljiv doživljaj – za kraj će našeg susreta Šime Mijatović, vlasnik OPG-a Pršutana Ružić.