Jubilarno 70. Splitsko ljeto sinoć je svečano zatvoreno u prekrasnom ambijentu Galerije Meštrović uz koncert opernih arija Opera Gala. Intendant HNK-a i ravnatelj festivala Vicko Bilandžić zahvalio je svima koji su pomogli u realizaciji ovogodišnjeg Splitskog ljeta, od mnogobrojnih volontera i tehničara pa sve do umjetnika i sponzora. Maestro Ivo Lipanović spustio je festivalsku zastavu, a pripalo mu je i ravnanje ovim opernim gala spektaklom u izvedbi Orkestra i Zbora HNK-a Split te solista Ivice Čikeša, Luciana Batinića, Domagoja Dorotića, Roka Radovana, Kristine Kolar, Antonije Teskera i Ane Malovan.
Koncert je počeo veličanstvenom „Uvertirom“ Verdijeve četveročinske lirsko-dramske opere „Nabucco“ i jasnim, emotivnim zborskim slogom u „Gli arredi festivi“, naznačujući židovske jecaje Bogu da ih zaštiti od babilonske vojske. Uslijedila je prekrasna basovska arija „Sperate o figli“ Ivice Čikeša koji je uvjerljivo i dojmljivo interpretirao židovskog prvosvećenika. Zbor mu se priključio u poznatoj ariji Židova „Va, pensiero, sull’ali dorate“ koja je kao refren stekla kultni status revolucionarne pjesme. Njihova srčanost u pjesmi o čežnji za domovinom ugasla je u predivni piano koji je upečatljivo razlio nostalgični vapaj za zavičajem po predivnom prostoru Galerije.
Drugi je glazbeni blok donio antologijske ulomke Verdijeva „Don Carla“. Antonija Teskera oduševila je interpretacijom neobične maurske romanse princeze Eboli, pokazavši tehničku umješnost u nizu brzih melodijskih skokova i ukrasa, a njezinoj je boji glasa izrazito komplimentirala mlađa kolegica, sopranistica Ana Malovan svojim zvonkim doprinosom u ulozi kraljičina paža Tebalda. Tužne dramatične solo pasaže violončela koje je sjajno oblikovala Sunčana Tušek bile su uvertira u jednu od antologijskih basovskih arija „Ella giammai m' amò!“ o nesretnoj ljubavi koju je s mnogo stila i patosa izveo Luciano Batinić. Njegova specifična boja glasa i tamnoća vokala sljubili su se s ekspresijom i potresnim libretom o kralju Filipu II. koji je, oženivši višestruko mlađu francusku princezu, sumnjao da se oko njega pletu obmane i prevare kojih će postati svjestan tek kad umre. Basovski sudar titana događa se u duetu „Son io dinanti al Re?...“ koji su kroz dojmljiv i potresan dijalog interpretirali Batinić i Čikeš.
Mladi tenor Roko Radovan zaslužio je veliki pljesak publike za srčanu i energičnu izvedbu „Recondita armonia“ slikara Cavaradossija iz Puccinijeve „Tosce“. Razočarana retorička pitanja upućena Bogu u tugaljivoj sopranskoj ariji „Vissi d'arte“ prava su poslastica za prošlogodišnju Toscu Splitskog ljeta, sopranisticu Kristinu Kolar koja je sjajno približila emocije zaljubljene žene koja se boji za vlastitu budućnost i sudbinu svoga voljenog. Najbolja je moguća gradacija prema vrhuncu spektakla bio Domagoj Dorotić u „E lucevan le stelle“, predivne boje glasa i moćna nastupa u maniri onoga što bismo mirne duše nazvali svjetskim, koji je oduševio slušatelje svojom sugestivnom izvedbom, a velike pohvale zaslužuje i orkestar te izvrsne solo dionice, prije svega klarinet. Uslijedio je upečatljiv nastup Luciana Batinića (Scarpia) i zbora HNK-a u „Te Deum“, a čak je i maestro Lipanović dobio svoj maleni pjevački solo dio Spolette, što je oduševilo i nasmijalo publiku, iako ništa smiješno nije bilo u vrlo dramatičnoj izvedbi koja nagovješćuje kralj ljubavi, ali i života u Puccinijevu remek-djelu.
Trijumfalni marš iz Verdijeve „Aide“ dugovječni je favorit splitske publike koji osvaja od Peristila do stadiona, no bez kvalitetno osmišljena bisa ostao bi dojam da je za potpuni operni spektakl nedostajalo nešto domaće i nešto prazničko – i jedno je i drugo naposljetku efektno ispunjeno. Onaj nježni, domaći, nostalgični dio (koji lijepo tematski korespondira s „Va, pensiero“) ostvaren je kroz duet Teskera-Kolar u ariji „Daleko m'e biser mora“ iz Tijardovićeve „Male Floramye“. Rossinijev „Seviljski brijač“ bio je idealan za elegantan basovski dijalog kroz „La calunnia e un venticello“ u izvedbi Čikeša i Batinića, a tenori Radovan i Dorotić publiku su počastili jednom od najljepših arija iz završnog čina opere „Turandot“ – najavom ljubavnog trijumfa „Nessun dorma“. Za kraj je i zajednički nastup, prikladno, sačuvana najpoznatija klasična napitnica, Verdijeva „Libiamo ne' lieti calici“ iz „Traviate“, koja je svečano, razigrano i elegantno zatvorila jubilarno 70. Splitsko ljeto.
Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Splitsko-dalmatinske županije u okviru Javnog poziva za financiranje promicanja i razvoja kulturnih sadržaja