Već tradicionalno portal Dalmacija Danas u vremenu Adventa posjeti udruge i institucije koje skrbe o najranjivijim skupinama u gradu podno Marjana i Dalmaciji.
Naime, kroz medijski angažman pokušavamo osvijestiti sve građane, i cilj nam je da plemeniti ljudi velikog srca svakodnevno pomažu onima koji je pomoć prijeko potrebna. Zasigurno, najranjivije skupine ljudi svakodnevno trebaju našu pomoć, nije dovoljno da ih se većina ljudi sjeti samo za Božić.
Pomoć i podrška im je potrebna svaki dan, svaki sat, oni nas trebaju, i zato im trebamo pružiti bezgraničnu ljubav!
"Ostao sam još dodatno jer želim vratiti zajednici ono što sam dobio, ali vidim da i dalje primam od zajednice"
Tako je Dalmacija Danas u vremenu ovogodišnjeg Adventa posjetila Zajednicu Cenacolo u Ugljanima pored Trilja. Ovu zajednicu je prije 39 godina na blagdan Gospe Karmelske, u jednoj ruševnoj i napuštenoj kući dobivenoj od grada na korištenje, u gradiću Saluzzo, pokrajina Cuneo u Piemontu na sjeveru Italije, časna sestra Elvira Petrozzi, danas poznata kao Majka Elvira.
Otad pa sve do danas ta zajednica je mjesto gdje mahom dolaze mladi ljudi koji su podlegli brojnim ovisnostima. Nekada je to najčeće bila droga, a danas sve više ovisnost o modernim tehnologijama. U Hrvatskoj postoji šest bratstva za mladiće i jedno bratstvo za djevojke, koje se nalazi u Vrbovcu.
Osoba koja se za sve brine je Joško Hrvatić, Splićanin koji je i sam bio ovisnik, a u Cenacolu je pronašao sebe i sada je otac svima koji dolaze na Ugljane pronaći svoj put. Ranijih godina nam je on bio sugovornik, ali ovog puta je imao drugih obveza te ga nismo zatekli na mjestu na kojem su spašeni brojni mladi.
No, zato jesmo Zorana i Ivana, dvojicu mladića koji su već duže vrijeme u zajednici. I tu su pronašli novi život te se pripremaju za odlazak vani.
- Zajednica mi je dosta pomogla. U nju sam ušao pun problema i lažnosti. Bio sam ovisan o drogama. Izgubio sam sve nade. Onda i danas je razlika nebo i zemlja. Uloženo je puno truda, borbe, patnje, ali i istine, prijateljstva i pomoći od braće - kaže nam 25-godišnji Splićanin Zoran.
"Sve je vani prožeto modernistički, dok mi u zajednici želimo slaviti Božić kako Crkva nalaže"
On je zajednici već pet godina.
- Ovdje put traje tri do pet godina. Ostao sam još dodatno jer želim vratiti zajednici ono što sam dobio, ali vidim da i dalje primam od zajednice. Želim biti uz momke koji ulaze u zajednicu. Vidim da mi je to dosta donijelo. Osjećam se bogat čovjek - ponosno nam priča ovaj preporođeni mladić.
Puno su radili proteklu godinu, koja im je bila svečarska.
- Uvijek nadorađujemo prostorije. Ove godine smo proslavili trideset godina zajednice u Hrvatskoj. Ova u Ugljanima je bila prva u Hrvatskoj. Imali smo susret u Sinju i Trilju. Tako da smo osvježili kuću, uredili neke prostorije. Tu smo se dosta dali. Imali smo puno gostiju i mogu reći da je bila dosta bogata godina za nama - zadovoljno će Zoran.
Puno je onih koji im pomognu.
- Živimo od Božje providnosti i dobrih prijatelja, koji nam pomažu. Uvijek nam nešto stigne. Za ovaj susret nam je puno pomogao i Grad Trilj, koji nam je donio potreban materijal. Imamo životinje, vrt, radimo od jutra do mraka za nas. Imamo sve što nam je potrebno - kazuje nam.
Božić je kod njih poseban.
- Ispred nas su intezivni dani. Pripremamo poklone za prijatelje kuće, jaslice i uređujemo ambijent, da dočekamo Božić u zajedništvu. U vrijeme Došašća imamo uvijek četiri tjedna teme, preko kojih se duhovno pripremamo za Božić. Da ga dočekamo u istini. Imamo obveze koje nam pomognu da očistimo naše srce, da dočekamo Božić kakvog nismo dočekali vani. Sve je vani prožeto modernistički, dok mi u zajednici želimo slaviti Božić kako Crkva nalaže. Na Božić imamo misu, nađemo svećenika, družimo se, molimo se. Provodimo vrijeme u kuhinji, pripremi se i malo bolji ručak - opisao nam je Zoran.
"Kada vidiš obitelj prvi put, shvatiš da sve ide naprijed. Da ne rasteš samo ti u zajednici, nego i tvoja obitelj"
Ivan je također 25-godišnjak. Iz Osijeka je stigao u zajednicu.
- U zajednici mi je lijepo. Bude i turbulentnih perioda, ali prihvatio sam da sam tu i da mi treba pomoć. Trenutno nas je tu četrnaest. Najčešća ovisnost je droga, ali sve češće nam dolaze mladi ovisni o kocki. Dogodi se da dođu mladi koji imaju problem s kompjuterima i mobitelima, ali ne toliko još - kaže nam Ivan.
U zajednici je dobio priliku za novi život.
- I prave prijatelje koje prije nisam imao. Uvijek sam tražio nešto materijalno, dok ovdje nema interesa. Početak je težak, ali uvijek govorim dečkima koji dođu ovdje da se ovdje budi savjest. Treba samo izgurati početni period i kasnije bude sve lakše. Kada vidiš obitelj prvi put, shvatiš da sve ide naprijed. Da ne rasteš samo ti u zajednici, nego i tvoja obitelj. Meni je puno pomoglo kada sam vidio svoje na susretu. Vidio sam da se i oni mijenjaju, da mi daju potporu. Podržavaju me jer sam ovdje - ispričao nam je Ivan.
"Želim sa samim sobom biti čist, spreman i iskren"
Zorana smo upitali koji je njihov program. On jednostavno kaže - samo molitva i rad.
- Nitko ovdje nije sam. Imamo neka naša pravila. Jako je bitno da govorimo istinu jer smo svi ušli u zajednicu s korijenom koji je bio laž. Nemamo psihijatra ni doktora. Ja danas kroz svakodnevicu pomažem drugima, kao što se i meni pomagalo. Kada je nekome teško, neće ga se ostaviti sami. Većinom su to psihičke krize. Fali ti ovo, ono, ne vidiš smisao i tada trebamo stati uz momka. Pričati mu da vidi da mu zajednica želi dobro, da osjeti ono što nije vani. Nekad je momke teško zadržati, ne možeš doći do nekoga i on ode. Majka Elvira kaže da ako smo jednog spasili, da smo puno napravili - govori nam ovaj Splićanin.
I ono najvažnije - evo što kada dođu vani...
- Priprema za izlazak vani počinje prvog dana ulaska u zajednicu. Kada u zajednici otvoriš srce Bogu, ako počneš živjet istinu, ako se daješ za druge, da ne gledaš svoj užitak, pripremaš se za vani. Bitno je da se ne izleti odmah s dvije noge vani. Kroz zajednicu se priprema teren. Puno momaka nakon tri godine izađe. Ja kažem da je bitno nakon tri godine ostati još jednu do dvije i vratiti zajednici ono što ti je dala. Da pomogneš drugim momcima. Ja kroz obitelj i zajednicu vidim da mi Bog priprema teren za vani. Želim sa samim sobom biti čist, spreman i iskren - rekao nam je Zoran.
Božićne poruke
Zoran: Želim svim vašim čitateljima Sretan Božić i Novu godinu. Najlakše se prepustit ovome vani. Danas je normalno da se drogiraš, kockaš, piješ... Teško je priznati da ti je potrebna pomoć i da ne možeš sam. Treba skupiti hrabrosti i odlučit gradit novi život. Danas nam mladi dolaze tražiti pomoć. Puno puta roditelji ne žele priznati da im dijete ima problem i da treba pomoć. Da moji roditelji nisu stali uz mene, ne bih bio danas tu gdje jesam. Sretan sam, imam novi život, koji ne možeš novčano platit. Izborio sam se za njega i želim se dalje borit. Treba ići na sve ili ništa. Nema između.
Ivan: Čestitao bih Božić i Novu godinu svima. Želim kazati da su roditelji najveći čimbenici koji moraju utjecati na nas. Ako roditelj ne stane uz onoga koji želi promjenu, od toga nema ništa.
