Udruga MoSt djeluje u gradu Splitu već 25 godina, a njihov trud i rad su izgradili most svjesnosti između margine društva i ostatka svijeta.
Zalažu se za zajedništvo, timski rad, pomaganje, suradnju i toleranciju između ostaloga, a svoj doprinos zajednici ostvaruju kroz nekoliko aspekata. Centar za mlade je prvi započeo s radom, a radni model je preuzet iz obrazovnog sustava u Modeni, Italija. Ujedno su i prva dva slova naziva udruge komemoracija ovom programu iz Modene, drugi dio je oznaka za Split.
.png)
Centar za djecu i mlade podrška je obrazovnom i socijalnom sustavu, a kako kaže psihologinja Amalija Hrepić Gruić, važno je djeci i mladima pružiti potrebnu pomoć i savjest kako bi mogli izrasti u odgovorne i sposobne ljude. Etikete i predrasude sputavaju optimalan emocionalan razvoj te oduzimaju mladima viziju sretne i zdrave budućnosti.
Da bi društvo bilo temeljeno na integraciji i uzajamnoj podršci potrebno je uzeti u obzir sve vrste problema s kojima se ljudi suočavaju i stvoriti prostor prihvaćanja koji će kasnije služiti kao odskočna daska.
Korisnici centra za djecu i mlade su u prosjeku osobe od 14 godina koje imaju nekakav oblik poteškoća i/ili poremećaje u ponašanju.
"Najčešće radimo s djecom od 11 godina i sa starijom djecom koja izlaze iz sustava alternativne skrbi. Za djecu koja imaju specifične poteškoće unutar obitelji upozori nas škola ili centar za socijalnu skrb ili neka druga državna institucija. Isto tako dolaze i djeca koja nemaju tako vidljive poteškoće koje se inače zovu eksternalizirani poremećaji. Ima djece u našem programu koji imaju internalne poteškoće tako da je taj raspon vrlo širok. Tu povremeno dolaze djeca čiji roditelji kako kažu daju sve od sebe, ali nema pomaka. Nekad stresne situacije znaju utjecati na dijete i na atmosferu u obitelji što dovodi do tih poteškoća", kazala je psihologinja.
Kako kaže danas je česta pojava internaliziranih problema kao što su anksioznost, depresija, samoozljeđivanje i suicidalne misli. Takve stvari su potaknute mnogim čimbenicima i faktorima, a centar daje sve od sebe da pruže potrebnu pomoć djeci i mladima kojima je to nužno.
Sustav centra je kako je već spomenuto preuzet iz Modene gdje je model rada s djecom bio temeljen na integriranom promatranju uočenih poteškoća kod djece i mladih s načinom i sustavom u kojem funkcioniraju. Kako bi uspješno odgovorili na izazove i probleme s kojima se navedena skupina suočava, u centru postoji i pomoć u učenju.
"Djeca tada dobiju pomoć u učenju iz bilo kojeg predmeta s kojim imaju problema, u prostorima centra rade s volonterom, a nakon je zabava i opuštanje", naglasila je psihologinja Amalija Hrepić Gruić.
Uz centar za beskućnike djeluje i socijalna samoposluga koja počiva isključivo na donacijama
Udruga MoSt od samog početka vodi tri velika programa. To su program za beskućnike, centar za djecu i mlade i program za razvoj volonterstva u zajednici, a zadnjih 15 godina provode i centar znanja. U tome okviru rade od 1998. godine, a u njihovom sklopu djeluje i još nekoliko zasebnih dijelova. Socijalna samoposluga nije namijenjena samo beskućnicima već i osobama u riziku od beskućništva.
Kako kaže predsjednik udruge Dado Lelas socijalna samoposluga nije financirana već djeluje uz pomoć donacija. Ona se ne financira, nema zaposlenih već zaposlenici udruge tu volontiraju i rade.
"Socijalna samoposluga se provodi s nula kuna. Sve su isključivo donacije, pojedinačne škole, tvrtke, institucije, građani, svi mogu donirati, svi se mogu javiti. Centar za beskućnike i time i socijalna samoposluga su otvoreni svaki dan od 15 sati. Svi koji žele donirati se mogu javiti i putem maila i putem telefona ili u radnim satima donijeti svoje donacije u prostore centra", zaključio je predsjednik udruge pozivajući sve građane i zainteresirane da pomognu na taj način.
Ubrzo je 15. prosinca, inače i službenih 25 godina postojanja udruge MoSt, a 16. prosinca će se održati već poznata akcija 'A di si ti?!'. Sav prihod prikupljen tijekom akcije ide korisnicima udruge te za uređenje i opremanje prostora Centra za beskućnike.
Problemi i izazovi s kojima se suočava udruga posebice u sferi beskućnika
Preko 3.000 ljudi je prošlo kroz udrugu od 2000. godine, mnoštvo je dobrih priča, ali ima i onih loših. Kako kaže Dado Lelas negativna strana ove priče je što uvijek postoji nekolicina beskućnika i ljudi koji ne žele prihvatiti nikakvu vrstu pomoći.
"Ima ljudi koji su vani. To nam je uvijek najteže. Pričalo se u posljednje vrijeme o ljudima koji su vanka. Postoji određen broj ljudi koji ne prihvaća pomoć uslijed teških ovisnosti i poteškoća mentalnog zdravlja pa ne žele doći u prihvatilište. To nam je najgori dio posla", kazao je Dado Lelas.
U većim europskim i svjetskim gradovima beskućnici su često 'nevidljivi' stanovnici, no u Splitu je drugačije. Kako kaže predsjednik udruge ovdje se nije izgubila ljudskost i senzibilitet građana prema onima koji žive na ulici.
"Kod nas je prisutna velika doza senzibiliteta. Ljudi nas zovu za svakog čovjeka na ulici. Naši strani suradnici i partneri s iznenađenjem slušaju priče o ljudima u Splitu koji nas zovu i brinu se o onima na ulici", kazao je.
U Splitu je trenutno između 20 i 25 beskućnika, a osim tuširanja i toplog obroka, Centar za beskućnike udruge MoSt može pomoći onima koji žele na razne druge načine.
"Oni ljudi koji se bore s ovisnostima u roku od par sati mogu biti smješteni u terapijsku zajednicu. Svi koji žele mogu u svakom trenutku biti smješteni ili u terapijsku zajednicu ili nekakav oblik zdravstvene ustanove. Često osobe koje se bore s ovisnostima odbijaju bilo kakvu pomoć te biraju život na ulici. Neke smo morali i udaljiti iz prihvatilišta jer su bili potencijalno opasni i za nas, ali i naše korisnike. Naš zakon je takav da ih nitko ne može bez dobrovoljnog pristanka staviti u mentalnu instituciju ili im pružiti potrebnu pomoć", zaključio je.
Voditelj Centra za beskućnike je Mladen Božanić. U udruzi marljivo radi već 15 godina, a tijekom tih godina susreo se s raznim lijepim i tužnim pričama. Radi isključivo s beskućnicima, a osvrnuo se na svoje početke.
"Prvo prihvatilište smo imali na Zlodrinoj poljani. To je bio jedan mali derutan prostor sa smještajnim kapacitetom od 16 ljudi. Tu su bili u dvije sobe poslagani kao srdele. Loše instalacije, miševi, vlaga uglavnom potpuno neadekvatni uvjeti. Nakon toga smo u dogovoru s gradom Splitom dobili ovo novo prenoćište smještajnog kapaciteta 35 ljudi. Skroz nova priča i na to sam jako ponosan", rekao je.
Svake godine se trude i rade kako bi podigli kvalitetu života beskućnika na novu razinu.
Uvjeti rada za vrijeme pandemije koronavirusa
Tijekom tog perioda nastupio je potpuni lockdown u trajanju od 40 dana. Kako bi osigurali prostor za izolaciju i samoizolaciju, u dogovoru s donatorima prenamijenili su jednu sobu u bolesnički prostor koji je kako kaže opremljen kao švicarska klinika.
Suočeni s teškim uvjetima i pandemije i epidemioloških mjera na vrijeme su se opremili dezinficijensom i svime potrebnim da svojim korisnicima omoguće zaštitu i bolje životne uvjete. Međutim pravilo je bilo da za vrijeme lockdowna svi korisnici moraju biti unutar prihvatilišta. Ako bi izašli morali su tu i ostati. Nekoliko ih je odlučilo napustiti prihvat, snašli su se pa se nisu ni vratili, a oni što su ostali unutra su uspjeli pronaći načine nošenja sa situacijom.
"Svaki dan smo išli u nabavku, imali smo večeri društvenih igara. Mogu reći da je čak bilo i zabavno", rekao je kroz smijeh Mladen Božanić.
Razgovarali smo i s jednim korisnikom centra za beskućnike
Dočarao nam je probleme i izazove s kojima se susreće na svakodnevnoj bazi, ali i podršku koju je dobio od Centra. Kaže da mu je boravak u prihvatilištu i život u Splitu, unatoč teškim životnim okolnostima, otvorio vrata prema svjetlijoj budućnosti.
U centru je korisnik otprilike godinu dana s prekidima, a tu je došao iz Zagreba. Borio se s ovisnosti o kockanju, a sada razmišlja o planovima za bolje sutra.
"Nije jednostavno, pokušavam se nositi sa svime, ali kako godine idu postaje sve teže razmišljati o svjetlijoj budućnosti", kazao je.
Suživot s raznim ljudima, posebice onima koji imaju teške životne priče, nosi vlastite poteškoće, ali u svemu tome je pronašao rutinu i ponekad i neke zabavne trenutke. On i još dvoje korisnika ostaju cijeli dan u prihvatilištu jer pomažu u skladištu. Brinu se o čistoći i svemu što zatreba, peru posteljinu i odjeću, kada dođu velike donacije raspremaju ih.
Trenutno pokušava uštedjeti nešto novca, jer prima naknadu za branitelje, kako bi si na ljeto mogao omogućiti bolji početak.
U Centru za beskućnike korisnici smiju ostati otprilike dvije godine nakon čega se pretpostavlja njihova svojevrsna reintegracija; pronalazak posla i osamostaljenje. Neki to uspiju, a neki ne. S obzirom na to da je prosječna dobna skupina oko 60 godina, dosta korisnika ode u Dom za starije i nemoćne.
Mladen Božanić je podijelio priču o 'ženi zmaj' kako ju je nazvao. Bila je korisnica prihvatilišta, ali je bila odlučna pronaći stabilnost i dom. Uz podršku Centra i udruge pronašla je posao u pekari na dalmatinskom otoku gdje i dan danas živi i radi. Kada uspije posjetiti udrugu svim korisnicima donese krafne.
Svi zainteresirani koji žele pomoći mogu donijeti hranu i higijenske potrepštine u socijalnu samoposlugu iza 15 sati svaki dan ili prethodno kontaktirati udrugu MoSt.
U nastavku pročitajte i druge ovogodišnje božićne priče Dalmacije Danas:
