Ime Francisco Rafael je vrlo vjerojatno većini Hrvata velika nepoznanica. Radi se o mladiću koji živi u Brazilu i nikada nije posjetio Hrvatsku, ali osjeća se kao Hrvat i san mu je preseliti se u Hrvatsku.
S Franciscom smo uživali u opuštenom razgovoru, u kojem nam je otkrio mnogo toga.
Tko je Rafael i što nam možeš reći o sebi?
- Zovem se Francisco Rafael. Imam 25 godina i studiram psihologiju. Rođen sam u Brazilu, ali volio bih da sam se rodio u Hrvatskoj.
Pretpostavljamo da nikad nisi bio u Hrvatskoj. Kako se rodila ljubav prema nepoznatom?
- U pravu ste, nikad nisam posjetio Hrvatsku. Sve je počelo 1998. godine kada sam gledao svoju prvu nogometnu utakmicu, a to je bila utakmica između Hrvatske i Francuske. Ne mogu vam objasniti kako, ali već sam se tada zaljubio u Hrvatsku. Nakon te utakmice, želio sam saznati što više o Hrvatskoj i pitao sam roditelje da mi kažu nešto više, ali nisu znali ništa o toj dalekoj zemlji.
Od tog dana, pretraživao sam enciklopedije i izrezivao sve što sam našao o Hrvatskoj jer tada nije postojao internet. Sjećam se da sam 2002. godine navijao alarm da mogu gledati utakmicu Svjetskog prvenstva u Koreji i Japanu između Hrvatske i Mexica. Utakmicu protiv Italije sam gledao zajedno s ocem, a morao sam biti oprezan da ne shvati da navijam za malenu Hrvatsku. Kad je Hrvatska pobijedila, otac me čudno gledao i nije mogao shvatiti zbog čega sam tako sretan.
Inače, pratim cjelokupni hrvatski sport i danas navijam da osvojimo Davis Cup!
Vjerujemo da ti nije bilo lako tijekom Svjetskog prvenstva u Rusiji. Kako si svojim bližnjima objasnio da navijaš za Hrvatsku, a ne za Brazil?
- Brazilci su veoma privrženi brazilskoj reprezentaciji, a posebno su ponosni na 5 titula svjetskog prvaka. Tijekom ovogodišnjeg prvenstva upadao sam u brojne rasprave s ljudima koji su tvrdili da su Vatreni slaba reprezentacija, a bilo je lijepo na kraju vidjeti da su hrvatski igrači napravili nevjerojatan uspjeh.
Za mene je težak trenutak bila 2006. godina i utakmica Brazila i Hrvatske, kada sam odlučio da neću zajedno s njima gledati dvoboj. Tada me nisu razumjeli, ali zato jesu 2014. godine. Svi su znali da imam hrvatsko srce i ušao sam u žustru raspravu jer je Hrvatska bila oštećena u tom susretu. Ah, taj penal...
Koliko poznaješ hrvatsku nogometnu povijest? Tko ti je najdraži igrač?
- Znam sve o Hrvatskoj, od 1998. godine pa sve do danas. Najteži trenutak mi je bila 2008. godina i poraz od Turske. Tada sam prvi put plakao zbog nogometa. Jednako teško je bilo i 2009. godine, kada smo se propustili plasirati na Svjetsko prvenstvo u Južnoj Africi. Poraz od Portugala 2016. me također slomio, ali zato smo sve nadoknadili 2018. godine, koja je najbolja godina u mom životu. Nikada neću zaboraviti trenutke koje smo proživjeli ove godine.
Moj najdraži igrač je Ivan Klasnić. On je ratnik! Uvijek mi je drago vidjeti da je dobro, a njegov gol protiv Turske mi je jedan od najdražih trenutaka. Šteta što se nije isplatio. Od igrača koji sada nastupaju za Vatrene, s Modrićem se ne može nitko uspoređivati, ali u Rusiji sam najviše volio Antu Rebića, koji se na terenu bori poput pravog ratnika.
Iznenadit ćete se jer mi najdraži aktualni igrali nisu ni Modrić ni Rebić, nego Mateo Kovačić. Kova će biti dobar jednako kao Modrić. Pratim ga još otkad je bio u Dinama. Za mene igra slično kao Kaka i mislim da će biti bolji od njega, a meni je jedan od snova upoznati Matea Kovačića.
Pratiš li hrvatski klupski nogomet? Jesi li ikad čuo za Hajduka?
- Naravno da pratim, to mi je jedan od hobija. San mi je vidjeti Hajduka u Ligi prvaka, a Torcida je nevjerojatna. Osnovani u 1950. u godini Svjetskog prvenstva u Brazilu. Nažalost, Hajduk ne živi svoja najbolja vremena. Ivan Perišić, Nikola Vlašić i Andrija Balić potječu iz Hajdukove škole. Poljud je prekrasan i jedna od najvećih želja mi je posjetiti taj legendarni stadion.
Neymar ili Modrić?
- Bez dvojbe, Modrić! On je kompletniji igrač od Neymara. Brani, napada, inteligentan je, ima viziju. Neymar je odličan igrač, ali Modrić je jedinstven. Uostalom, Neymar nikad nije igrao finale Svjetskog prvenstva (smijeh).
Planiraš li posjetiti Hrvatsku u skorije vrijeme?
- Naravno! Već sada štedim za to, ali još uvijek sam student i nije mi jednostavno. Bez sumnje, trenutak kada zakoračim na hrvatsko tlo će biti neopisiv za moj život. Također, gledati Hrvatsku na Poljudu, Rujevici ili Maksimiru će biti nezaboravno. Nakon što to sve učinim, mogu sretan umrijeti.
Da možeš birati, što bi izabrao? Brak s Hrvaticom ili vidjeti Vatrene na krovu svijeta?
- To se ne pita. Naravno, naslov svjetskog prvaka. Iako, dok sam bio dijete, uvijek sam maštao o Hrvaticama, ali danas sam u vezi sa Silene, koja je nevjerojatna žena. Što me više gledala kako volim Hrvatsku, tako se i ona zaljubila u nju i sada zajedno navijamo kada igraju hrvatske momčadi. Kada smo na penale prošli Rusiju, zajedno smo plakali. Već je naučila sve hrvatske igrače, a najdraži joj je Mandžukić. Kako ne voljeti takvu ženu? Uistinu, želimo živjeti u Hrvatskoj, zaključio je Francisco.
