Mali tečaj radosnog kršćanstva – Kursiljo je katolički pokret kojeg je 1949. godine u Španjolskoj inicirala grupa katolika, laika i svećenika, potaknuta pitanjem: Ako je kršćanin čovjek koji je otkupljen, zašto taj kršćanin ne izgleda radostan?
Kursiljo je pokret koji vlastitom metodom omogućuje doživljaj bitnoga u kršćanstvu sa svrhom oblikovanja prijateljskih grupa. Na društvenoj razini, Mali tečaj želi potaknuti pojedinca na skladniji život u zajednici. U praksi se unutar tih druženja događaju lijepe stvari. Uz povezivanje ljudi, materijalno su pomognute brojne osobe, koje su tako dobile priliku za bolji i novi život.
"Ljudi po župama budu aktivni, pokazuju da postoji zajedništvo, razumijevanje i prijateljstvo"
Članom Kursilja može postati svatko. Nema formalne evidencije članstva, no ljudi se okupljaju po cijeloj Hrvatskoj. Središte im je zadnje desetljeće na otoku Krapnju, pravom malom raju na zemlji nasuprot šibenske Brodarice. Znatiželja je bila jača od nas te smo nazvali don Andriju Vranea, koji je na pragu osamdesete godine i dalje dio Kursilja.
- Za Kursiljo sam čuo davne 1967. godine preko pisma u kojem mi je prijatelj pisao kako bi on i još trojica došli iz Zagrebačke biskupije na Kursiljo s upitom bi li ja išao s njima pošto sam već bio tamo. Dva mjeseca prije toga su me poglavari poslali u Beč na studij i na liječenje mucanja jer smo na jednom seminaru njemačkoga čuli kako u Beču postoji drugačija vrsta liječenja koje nema u Zagrebu. To liječenje spominjem zato što je Kursiljo odigrao presudnu ulogu u mom životu na dvjema stvarima. S jedne strane što se tiče liječenja mucanja, dok s druge strane liječenjem moje dileme ići dalje u svećeništvo ili ne - kazao je don Andrija u jednom od ranijih medijskih istupa.
Upitali smo ga da nam objasni što je to uopće Kursiljo.
- Omogućava čovjeku da stane na svoje noge, da zaživi puninom života. Postoji u obliku tajništva po pojedinim biskupijama, zajednicama po župama. Nije samo pokret koji radi na tome da ljudi zavole biti zajedno. Da osjete potrebu družiti se i zajednički nešto raditi. Ljudi po župama budu aktivni, pokazuju da postoji zajedništvo, razumijevanje i prijateljstvo - objasnio nam je.
"Kada omogućimo da čovjek prihvati sebe takvog kakav je, onda se polako diže na svoje noge"
Rašireni su po cijeloj Hrvatskoj.
- Imali smo svoje tečajeve u Istri, na Krku, Rabu, Zadru, Splitu, Čiovu, Podstrani, Dubrovniku, Bosni i Hercegovini te sjevernoj Hrvatskoj. Riječ Kursiljo potječe iz španjolskog jezika, a znači tečaj ili kurs. Sam po sebi ništa ne govori. Mi ga tumačimo kao tečaj radosnog navještenja kršćanstva. To je nešto oslobađajuće i lijepo - priča nam.
Detaljno nam je opisao što vidi kao najveći uteg današnjem društvu.
- Rekao bih da je najveći problem samoća. Individualizam je jako ljude usamio. Nastoji se pomoći ljudima da osjete da je moguća iskrenost, da je moguće biti otvoren i da smiješ biti slab. Previše smo opominjali ljude da moraju biti dobri, a premalo smo uvažavali istinu da smo još uvijek slaba bića. Kada omogućimo da čovjek prihvati sebe takvog kakav je, onda se polako diže na svoje noge. Onda je kadar prihvatiti i drugoga. To stvara zajedništvo. Kursiljo je najprije bio okrenut odraslima, koji to mogu razumjeti i međusobno stvarati ambijent u kojem se o tome može razgovarati. Danas ima grupa koja imaju srca za potrebe drugih. Kada se osvijesti da to čovjeku donosi sreću i mir, da davanje nije gubitak, onda će biti sve puno bolje. Ovdje se pokušava pokazati da se može davanjem puno više dobiti - poručuje.
Prvenstveno su laici prisutni na tečaju.
- Obitelj je atomizirana, a zajedništvo je slabo. Ovdje se ljudi kroz način rada u grupama otvaraju. Laici imaju izlaganja i svjedoče, ne govore samo o teološkim temama, nego potvrđuju da je moguće živjeti kršćanstvo. Kada laik posvjedoči da se može nositi s bolesti, slabosti, s gubitkom, da patnja i križ nisu nešto što će nas dotući, onda se vidi da to nije laž. Vidi se da ti ljudi vedro izgledaju, da kroz teškoće idu uzdignute glave i da ne vide samo sebe. To drugima daje snagu da povjeruju i da je sve to Božje djelo - govori nam don Andrija.
Pomogli su brojnima. Izgradili su nekoliko domova, beskućnici su dobili krov nad glavom...
Tako se znaju spontano pokrenuti i pomoći drugima. Izdvojio nam je neke primjere.
- Čim su ljudi tako povezani, osjete kome treba što pomoći. Čak ih ne treba ni moliti. Onda otvaraju srce, novčanike i kuće. Neki su primili u svoju kuću beskućnike, mlade ljude s ulice. Želi se pomoći konkretnoj osobi. Napravljene su čak i dvije kuće ljudima preko dobrotvornih akcija. Trenutno sam u Garešnici. Jedna obitelj nas je primila, ukupno deset animatora. U toj obitelji je rođeno jedanaestero djece. Spavamo svi tu, jedemo, a to se ne može naplatiti. To je divota - kaže nam s ponosom.
Javiti im se mogu svi kojima je potrebna pomoć. Don Andrija o tome kaže sljedeće:
- Mi nemamo fondove, ali se uvijek nađe dobrih ljudi. Stavimo na grupu kome treba pomoć, a ti ljudi imaju srca i uvijek se nađe netko tko je u mogućnosti drugome olakšati u životu - objasnio nam je.
"Želja nam je da se stvori što više grupa, da si ljudi što više pomažu"
Iako o njemu možda nećete čuti puno u medijima, Kursiljo je itekako živ.
- Kursiljo se širi od usta do usta. Prije desetak godina smo iznajmili jedan samostan na otočiću Krapnju. Prošle subote smo otvorili prijave za tečaj. Za desetak minuta je bilo popunjeno svih trinaest tjedana. To je u svakoj grupi po 100 ljudi. Rekli su mi da je bilo 500 upita nakon što smo popunili terminima - otkrio nam je.
Ima i poruku na kraju.
- Rekao bih da bi se možda više svećenika trebalo biti dio Kursilja. Crkva ima pozitivan stav o Kursilju, on se pohvali, ali nema izravne pomoći. Podrška bi bila kad bi se pastoral okrenuo prema obiteljima, da se stvaraju centri, grade kuće gdje će se ljudi okupljati, povezati, sprijateljiti i jedni drugima pomoći. Želja nam je da se stvori što više grupa, da si ljudi što više pomažu. I da ljudski život bude slavljenje Boga - zaključio je don Andrija Vrane.
