Za vlastite potrebe, nas četvorica smo ispekli po jedan kotao. U Kijevu se ekipa iz Bajana skupila u svom zaseoku, i pravili smo su po jedan kotao domaće rakije za sebe, kako su nekada naši radili - kazuje nam Branko Bajan Jale iz Kijeva, umirovljeni radnik vranjičkog Salonita i Hrvatske pošte, te dragovoljac Domovinskog rata.
Uveo nas je je Jale u priču o pečenju rakije, koja je sada u tijeku u Dalmatinskoj zagori. Podsjeća nas Jale kako je pečenje šljivovice prije koji mjesec već završilo, a sada su se rođaci Bajani zajedno u svom kijevsko zaseoku uhvatili onoga što odlično znaju - pečenje rakije lozovače, koja se sada radi diljem Dalmatinske zagore.
Kaže nam Jale, da su rakiju u ponedjeljak pekla četvorica Bajana, i traži da se im samo spomenemo nadimke.
No, dobro, uz njega, (Branka Bajana) Jalu, tu su još bili i Stipe, Đani i Mate.
Četvorica ispekla četiri kotla
Njih četvorica ispekli su četiri kotla, u samom srcu Kijeva. A svaki kotao "daje" 12 litara loze.
Sve je počelo jutarnjim druženjem uz zapaljenu vatru, na kojoj su se grijala, jedan po jedan, četiri kotla s rakijom.
– Pekli smo lozu uz doručak, naše poznate uštipke i sir iz mišine, te dakako uz kavu i rakiju – kazuje nam Jale. Te dodaje kako je brzo uz posao stiglo i vrijeme ručka.
Za ručak se lešala janjetina, uz kapljicu crnoga vina - priča nam Jale. Te dodaje:
– Za mjesec dana radit ćemo dunjevaču, rakiju od dunje. Ona se prije nije radila u Kijevu, sada se i ovdje radi.
Zašto se ranije nije radila dunjevača? – pitamo Jalu. Hitro nam odgovara:
– Zato jer su se prije radila polja, a nisu sadile voćke. No, iza Domovinskog rata smo počeli saditi voćke, i nema onoga tko nije posadio dunju, jabuku, krušku. Ja sam prošle godine radio i jabukovaču. Jabukovaču je malo tko radio, ali su zato svi radili šljivovicu, no, ona je, kako sam već rekao, već gotova za ovu godinu – precizno će Jale, te ističe:
– Nemojte zaboraviti istaknuti kako se kotao rakije, bilo loze, bilo dunjevače, peče tri sata, pa sad računajte koliko je nama trebalo sati za četiri kotla loze – kazuje Jale. Možda dvanaest sati? - pitamo ga, glumeći matematičara...
Prvo "Bila loza", pa viski...
– Da, da, tako je - veselo će Jale, te kaže kako se dunjevača radi s pripekom, ali to ne produžava vrijeme njene izrade.
Priču ipak zaključujemo s lozom koja se ispekla u Bajanima. Ispekle su se dvije vrste. Tradicionalna "Bila loza", koja izvana izgleda prozirna kao voda, te "Kijevski viski".
– On se radi tako da se u njega stavi kora od šljive tako da rakija dobije, žutu, odnosno crvenkastu boju. Kad se rakija izlijeva, onda se dobije boje viskija. Mi je zovemo "Bajanova likarija", ili još bolje - "Kijevski viski", otkriva nam Jale za kraj i recept, o načinu na koji se radi ova autohtona vrsta domaćeg "viskija".