Šum mora u vjetru, šum vjetra u moru – tako je Lili Gluić nazvala svoju izložbu koja će biti otvorena do 31. svibnja. Mora se priznati vrlo poetski naziv izložbe, naziv koji krije tajne kista i poetske linije sveprisutne u djelima ove značajne splitske likovne umjetnice. Arsen je jednom napisao pjesmu Sve bilo je muzika, jer je njegova poezija korespondirala s muzikom, tako i Lili (na jedan drugi, jednako lijepi način) spaja boje, toplinu, ljepotu na svojim platnima.
Ipak, upitao sam je; Zašto taj naslov?
-Šum vjetra. Šum mora. Iskonsko. Vječno. Opuštajuće. Šum borovih krošnji. Onih koje su preostale nakon potkornjaka. Hrapavost hridi. Hrapavost borove kore. Čvorovi maslinovog debla - Sve to me inspiriralo za novu izložbu .U starom hotelu. Starom 100 godina. Za Sudamju. Kad nema fešte, procesije, šušura…Sve se mijenja, a ipak, gore navedeno ostaje.
Sve se mijenja, a ipak sve ostaje. To je moguće kod umjetnika koji ima svoje vizije, svoje snove. A neki se pitaju kako preživjeti u ovim vremenima u kojima se sve mijenja. Kako Lili?
-Kako preživiti u ovim vremenima? Tako, pobjeći u iskonsko. Otkrivat nove stare masline, nove stare hridi, plaže, nove boje starog mora, prasak vala o obalu, vjetar, putić neki, do sad neotkriven… I tako dalje. Konopi,sidra, drveni brodi...
Strukture velikih platana dočaravaju tu hrapavu koru, hrapavost hridi, grane bora… A opet, s druge strane - akvareli, lazurni: more, drvene brodice, promatrači regate.. Sve mirno, svemirno..
Ovo što radim daje mi, hrani me, ništa ne moram, samo želim podcrtati emocije!
Ova izložba u hotelu Park, je li to sve za ovo ljeto?
-Nije, dobila sam poziv na Međunarodni festival akvarela Castra 21 u Sloveniji krajem kolovoza… Ima još puno drugih planova. – veli Lili Gluić koja je imala preko 70 izložbi, nekoliko puta u galeriji Mona Lisa u Parizu, u brojnim zemljama svijeta. I svugdje je ostavila trag Mediterana, boje, topline i vječnog osmijeha.