Predstavili ste se hrvatskoj publici kantautorskom pjesmom "Da ne svane", tužnom ljubavnom pjesmom, koja je autobiografska. Kome ste to srce slomili a da to niste ni shvatili dok vas nije ostavila? Je li se prepoznala?
Njezino ime ne želim otkrivati, ali svakako se radi o meni jako dragoj i voljenoj ženi. Nažalost to nekad tako bude da, kad se bavite ovim poslom, jednostavno vas sve svijetle i mračne strane preuzmu i okupiraju dok još niste dovoljno zreli da znate nositi se s time. Danas ne bih napravio takvu pogrešku i zapostavio voljene ljudi zbog posla ili nekog holivudskog sna. Ipak, u svemu se nađe i pozitivna strana, barem tako ja vidim. Da se sve to nije tako odvilo u prošlosti, ne bih imao ovako lijepu baladu.
Pjevač Marko Stanković o eurovizijskim snovima, podršci Gorana Bregovića i Sergeja Ćetkovića na početku karijere te koliko mu je gitara pomogla u zavođenju: "Uspomene iz Dubrovnika i Dalmacije otpjevat ću u nekom ljetnom hitu"
Govoriti o svojim kvalitetama uvijek je nezahvalno, ali opet, ako ne vjerujem sam u sebe, neće ni itko drugi. Ogromna je moja ljubav prema glazbi i posvećenost prema istoj. Nisam nikad bio i nikad neću biti žanrovski ograničen. U mojoj glavi i srcu glazba se dijeli na dobru i lošu, iskrenu i fejk. Uoči svakog nastupa zamislim kao da je posljednji i da će me ljudi po njemu pamtiti, onda uvijek izađem na pozornicu i dam maksimum, nebitno nastupam li za 20 ili 20 tisuća ljudi. Volim to što radim i zadovoljan sam tu gdje jesam i svjestan sam da može bolje i odlučan da će biti bolje.
Prije godinu i pol došli ste do finala slovenske inačice showa "Supertalent". Može li takav projekt pomoći mladom pjevaču u karijeri?
Pomogao mi je da me više ljudi u Sloveniji upozna, da steknem nove kontakte i kolege. Odličan show i svakom preporučujem da se prijavi na talent show jer nemate što izgubiti, a možete dobiti puno. Naravno, kad se zavjese spuste, sve ovisi o vama koliko ste spremni gurati dalje uz sve izazove industrije.
Završavate snimanje prvog samostalnog albuma, nakon singla "Malo malo vode", izdali ste "Da ne svane", a sve pjesme snimate na dva jezika, kako ste se na to odlučili i kakvim žanrom biste opisali vaš nosač zvuka?
Iduće godine moći ću vam predstaviti cijeli album, za koji sam napisao oko 250 pjesama, da bih došao do - za moj ukus - deset dobrih. Kroz stvaranje albuma dosta sam upoznao sebe i zašao u neke osobne probleme koje sam, kada sam ih opjevao, na neki način riješio ili ublažio. Kao što sam rekao, neću biti žanrovski ograničen. Veliki sam fan Michael Jacksona, Bon Jovija, Led Zeppelina, ali u isto vrijeme i Olivera Dragojevića, Zdravka Čolića, Tome Zdravkovića… Prihvaćam i poštujem svjetske, ali pod svaku cijenu ističem i obožavam ono naše. Bit će brzih veselih pjesama, bit će i balada. Album će karakterizirati moj glas i iskrena emocija, to će sigurno biti prisutno u svakoj pjesmi.
Jeste li kad sanjali eurovizijsku pozornicu? Hrvatska šalje Let3, Slovenija grupu Joker Out, a srpski izbor za pjesmu Eurovizije je početkom ožujka. Imate li favorite, pratite li Euroviziju? Vidite li se jednom na takvom natjecanju?
To je za mene veliki san! Sjećam se koliko smo pratili Euroviziju kao mali i kakvi su se sve hitovi rađali na istoj. Zamišljao sam svoj nastup mali milijun puta, svaki put sve ambicioznije i luđe. Slovenija ima odličnu pjesmu i nadam se da će stići daleko, momci su prva liga. Let 3 je poznat po kontroverzi i možda im baš to dodatno pomogne, nadam se da će ljudi razumjeti poruku njihove pjesme. Srbija ima novog predstavnika, a prošle smo godine imali nešto jako unikatno, Konstraktu. Jednog dana ću možda ja biti na toj velikoj pozornici. Bio bih jako sretan da se to dogodi i učinio bih sve da ljudi budu ponosni.
Sa Zagrebom ste povezani zbog pokojne bake koja je ondje odrasla. Imate li još uspomena iz hrvatskih gradova? Ljetne romanse na obali?
Prije svega zbog bake ta je povezanost stvarno nevjerojatna. Ona je bila moj najbolji drug u djetinjstvu, a Zagreb je bio njezin dok je ona odrastala. Svaki put kad dođem i šetam, priče u glavi same odzvanjaju. Obožavam Pulu, arena je prelijepa i u gradu se osjeća opuštena atmosfera. Lijepih uspomena imam svakako iz Dubrovnika i cijele Dalmacije, no njih bih zadržao za sebe i neke nove ljetne hitove.
Ispričali ste svoju traumu iz glazbene škole kad vas je učiteljica klavira zlostavljala - tukla i slala po hranu. Kad ste shvatili da se nitko ne smije tako ponašati prema djetetu? Jeste li je sreli ikad poslije kroz život?
Sve što mogu reći za učiteljicu je da ne podržavam nijedan oblik nasilja, pogotovo ne nad mladima i ne želim tome pridavati značaj.
Vratili ste se potom glazbi uz gitaru. Koliko vam je taj instrument pomogao u mladenačkom zavođenju?
Da nisam bio štreber, nikad ne bih krenuo svirati gitaru. Najbolje đake iz škole poslali su na višednevni nagradni izlet i tamo nam je svaku večer jedan stari gospodin svirao najveće jugoslavenske hitove, a mi bismo zagrljeni pjevali. Tada sam shvatio moć glazbe i akustične gitare. Na povratku sam otkrio da je bratić krenuo na satove sviranja pa sam mu se priključio jer sam se sjetio gospodina s gitarom. Poslije toga, svaka ekskurzija, ljetovanje, rođendani bili su sve zanimljiviji i zanimljiviji. Ako me razumijete.
Tek ste na nekakvom početku ozbiljne karijere, a u zadnjih 12 godina već ste nastupali na pozornicama pred više tisuća ljudi, nastupali ste sa Sergejem Ćetkovićem, Goranom Bregovićem, odradili ste tisuće nastupa... Čega vas je ipak strah svaki put uoči nastupa?
Trema iskreno više ne postoji. Na pozornici sam kao kod kuće, kad bih mogao biti svaki dan gore, ja bih pristao. Imao sam čast da sam sa svim tim ljudima dijelio iskustva i učio od njih i to je moja škola. Postoje tradicije koje ispoštujem prije izlaska na pozornicu, kao i razgovor koji obavim sam sa sobom.
Živite na relaciji Ljubljana-Zagreb-Beograd? Kako je živjeti na kotačima? Gdje biste voljeli jednog dana stvoriti svoj dom?
Ma sjajno. Auto ima dobre zvučnike, tako da dosta vremena provodim analizirajući svoje neke pogreške s nastupa. Uživam u glazbi, u tim nekim razgovorima koje imam sam sa sobom, u planiranju. Nekako je filmski pogotovo kad se poslije nastupa voziš kući, a vani magla, postoji neka holivudska draž u svemu tome i meni je zanimljivo. Rekao sam više puta da bih, ako ne uspijem kao muzičar, sigurno bio vozač. U sva tri grada osjećam se kao kod kuće. Ne drži me mjesto, stalno moram biti u pokretu, tako da zima u Ljubljani, proljeće u Beogradu, jesen u Zagrebu, a ljeto negdje na obali.