Za Dalmacija Danas piše izv.prof. prim. dr.sc. Željka Roje
Operacija nepcanih tonzila popularno nazvanih angina je najčešća operacija u dječjoj dobi. Ali ponekad postoji indikacija za operaciju u odrasloj dobi i moram Vam reći da je to značajno različita operacija i teži poslijeoperacijski oporavak.
Naime, u odrasloj dobi postoje brojne priraslice između tonzila i okolnog tkiva koje su čvrste gotovo kao hrskavica pa je operacijska tehnika grublja, operacijsko polje više krvari i to sve rezultira jačom poslijeoperacijskom boli.
Na to uvijek treba upozoriti bolesnika i pažljivo birati indikaciju za zahvat. Upravo zbog toga zamolila sam svoju mladu pacijenticu da s čitateljima podijeli svoja iskustva. U odrasloj dobi češće su i komplikacije u smislu postoperacijskog krvarenja i infekcija. O tome se malo priča, a jako je važno pripremiti bolesnika na sve ono sto ga čeka i na taj način smanjiti rizik za komplikacije.
U nastavku pročitajte iskustvo mlade pacijentice koja je operirala angine.
"Moja opažanja na tonzilektomiju.
Ja sam 17-godišnjakinja koja je nedavno imala operaciju krajnika. Htjela bih vam opisati svoje dojmove u vezi toga. Nakon mučnog razdoblja smetnji odlučila sam se na operaciju po preporuci prof. Željke Roje. Jedva sam dočekala taj dan da se konačno riješim tih problema. Nije me bilo nimalo strah. Upućena od prof. roje znala sam sve što me čeka. U njezinom poručniku „Zajedno kroz dječju otorinolaringologiju“ detaljne su upute o pripremi za operaciju kao i o poslije operacijskom oporavku, o preporučenoj dijeti i eventualnim smetnjama koje može očekivati.
Još nekoliko rečenica kako sam se osjećala prolazeći kroz faze pripreme i oporavka od operacije. Na operaciju sam otišla mirna, željna riješiti se problema što prije, ne razmišljajući o eventualnim komplikacijama ili problemima, vjerujući doktorici koja će me operirati i spremna na bolove koji slijede kako sam na samom početku i upoznata.
Nije bilo lako kad je boljelo, srećom sam prve dane to uglavnom prespavala. Spasili su me analgetici i stalno pijenje velike količine tekućine, čak i noću.
Svakodnevno sam promatrala te rane, slikavala ih, uspoređivala s prijašnjim stanjem i znala da u svakom trenutku imam podršku, da svaku sumnju mogu odagnati pozivom na telefon doktorice koja me operirala jer mi je njen broj bio dostupan kao i sloboda da je nazovem kada mi zatreba. To mi je uvelike pomoglo kod nekih nejasnoća i ulilo veliko povjerenje a odagnalo strah i nejasnoće. Ta spoznaja da je doktorica dostupna mi je ulijevalo veliku sigurnost i na tome sam joj posebno zahvalna.
Njezino”sve je to u redu”, ”tako treba biti”, ”ti si školski primjer” ili “sve je očekivano, kako sam u priručniku napisala” meni je dalo samo vjetar u leđa, da sve radim kako treba i tako nastavim.
Eto, presretna da je sve to iza mene,s vama mogu podijeliti moju radost da sam sada zdrava,bez ikakvih smetnji i problema s anginama a silno zahvalna profesorici Roje koja me od prvog dana kroz ovo provela kako sam samo mogla poželjeti.
Krenimo sada dan po dan!
Došao je taj dan- nulti dan
Sa svim potrebnim nalazima došla sam na tašte u operacionalnu salu. Anesteziolog me uputio što mogu očekivati i ubrzo sam zaspala. Nakon buđenja prof. Roje mi je objasnila da je operacija prošla kako je očekivala. Još neko vrijeme sam ležala i u pratnji roditelja otišla kući. Taj dan mi se dosta spavalo. Budila sam se samo da pijem jer treba popiti najmanje dvije litre tekućina. Nimalo nisam krvarila i osjećaj je bio čudan. Skoro sam cijeli dan prespavala.
Prvi dan
Prvi dan mi je bio bolan. Popila sam nekoliko analgetika. Pila sam čaj i juhu bez tjestenine. Uočila sam da mi se počinju stvarati bijele fleke na području rana.
Drugi dan
Svako šest sati sam uzimala analgetike pa je bol bila izdržljiva. U ishranu sam uključila sladoled i čokolino.
Treći dan
Kako nisam smjela prati zube to mi je već počelo smetati, ali sam morala poštivati pravila. Mama bi mi spremila pasirano voće i gustu juhu, ali ne bi mogla jest bez da prije toga popijem analgetik.
Četvrti dan
Grlo mi je cijelo bilo prekriveno bijelim naslagama koje su zapravo kraste na mjestima krajnika. Već sam počela jesti kekse namočene u mlijeko i voćne jogurte uz ostalo koje sam već ranije mogla jesti. Bez tableta za bolove bi teško mogla izdržati bolnost kod gutanja.
Od petog do osmog dana
Primijetila sam veću bol nego inače jer su se počele kraste ljuštiti. Veselilo me što sam mogla jesti pire prelivenim mljevenim mesom, raskuhanu tjesteninu i rižote. Bez četiri analgetika dnevno teško bi prošla ovo razdoblje
Od devetog do dvanaestog dana
Situacija je puno bolja. Manje me boljelo pa sam svakim danom pila manje analgetika. Sretna sam što sam napravila ovu operaciju i što je sve konačno ima mene.
NAPOMENA:
Na fotografijama bijela boja koja se vidi u grlu nije gnoj već normalne kraste na sluznici koje su rezultat cijepljenja, samo što su bijele boje. Ljudi se obično prestraše jer misle da je to gnoj.