Osmijesi na licima djece, plemenito djelovanje volontera te toplina i podrška koju pružaju zajednici - je esencija djelovanja Volonterskog kluba 'Lučac'.
U središtu ove priče učiteljica je Ines Ivanovski, koja je svojim entuzijazmom, predanošću i neiscrpnom energijom pretvorila svoju ljubav prema bicikliranju u humanitarni i inspirirajući projekt.
Djelatnica OŠ 'Lučac' – učiteljica i razrednica – volonterka – žena – majka – kraljica – domaćica. Ovako bismo predstavili učiteljicu Ivanovski koja je gotovo cijeli radni vijek provela u školi Lučac. Još je četiri godine dijele od mirovine, a jedno je sigurno, kada napusti djecu i kolege, njen trag u ovoj školi, ali i u našem gradu, ostat će neizbrisiv.
Kako se počela baviti volonterstvom te što to predstavlja djeci i zajednici, opširno je ispričala za Dalmaciju Danas.
'Luški šušur' - humanitarna fešta u školskom dvorištu
Sve je počelo 'Luškim šušurom' prije 12 godina. Cilj ove manifestacije je potaknuti učenike na razvijanje svijesti o međuovisnosti, a jednako tako i na socijalnu osjetljivost, empatiju te djelovanje za opće dobro.
U školskom dvorištu se organizira prava fešta, koja bez premca može parirati Sudamji.
'Luški šušur' je projekt koji je nastao s ciljem obilježavanja Dana škole krajem svibnja, ali s mnogo dubljom svrhom.
Ines Ivanovski nam objašnjava da su započeli projekt kako bi stvorili događaj koji će obogatiti Dan škole te potaknuti razumijevanje i prihvaćanje različitosti među učenicima. Ideja se rodila kad je u njihovu školu odjednom došlo dosta romske djece, a njihovi vršnjaci su iskazivali zanimanje za njih na različite, a neke i prilično neprihvatljive načine.
„Kako bi promovirali različitosti i toleranciju, odlučili smo organizirati ovu manifestaciju koja bi okupila sve različite kulture prisutne u našoj školi. Te prve godine, na štandovima u školskom dvorištu su predstavljene različite nacionalne skupine, uključujući osim Roma i Talijane, Slovence, Engleze, Francuze te čak Hercegovce, kako bi istaknuli i "mini različitosti" unutar regije. Također, i djeca iz Zagore i otoka su prezentirala svoje običaje, deliciju i tradiciju.
Svi su učenici dobili zadatak izvesti točku na svom zavičajnom jeziku, što je dodatno promicalo razumijevanje i poštovanje različitih kultura. Romska djeca su inače povučena, ali iznenadili su sve prisutne svojim izvedbama. Jedna djevojčica je čak pričala romsku priču, a njihova mama je ispekla kolače te su se predstavili plakatom. Zaista je bilo dirljivo“, priča nam učiteljica.
Zahvaljujući podršci kolega i zajednice, projekt "Luški Šušur" se nastavlja tradicionalno održavati.
„Na samim počecima posjećivali su nas roditelji djece, bake i djedovi, itd. No, s godinama se projekt proširio na višu razinu. Tako smo odlučili da ćemo marginalnim skupinama društva pomoći donacijama prikupljenih sa naših štandova.
"Prvu godinu smo podržali i uključili Udrugu Anđeli, koji su imali svoje prezentacijske točke i štand, zatim Županijsku udrugu slijepih i slabovidnih osoba koji su nam bili dragi gosti, kao i mnogi drugi kroz godine. Bili su to Udruga leukemija limfomi, Socijalna samoposluga u Vukovaru, Udruga Lastavice", naglašava Ivanovski.
Inspirirani tombolom na Sv. Duju, volonteri su s učiteljicom osmislili svoju lutriju, koju su nazvali 'Lučtrija' jer je u Lučcu, a posebnost je što je svaka dobitna zahvaljujući brojnim sponzorima. Pozitivna energija je prisutna u malom dvorištu i na njihovim štandovima, a veći dio prihoda uvijek ide za pomoć potrebitima u zajednici. Ostatak se ulaže u provedbu daljnjih volonterskih aktivnosti.
Kako se strast prema bicikliranju pretvorila u humanitarnu akciju?
Osim Luškog šušura, još jedan od najznačajnijh projekata je 'Lučka biciklijada' koja se nedavno održala petu godinu zaredom.
Svoju strast prema biciklima, učiteljica Ines, pretvorila je sportsko-humanitarni događaj. Kako nam je otkrila, bicikl joj je vjerni suputnik već dugi niz godina, a njezin bicikl je skoro star kao i ona - samo dvije godine mlađi. Bicikliranje za nju nije samo rekreacija, već i njezin način života.
Tako je nastao novi projekt, kojeg su organizirali u partnerstvu s Regionalnim volonterskim centrom Udruge Mi , a podržali su ideju njezine kolege i brojni zainteresirani učenici. Time je ostvarila svoj dugogodišnji san!
"Sudionici biciklijade ne samo da se natječu i nadmeću u različitim kategorijama, već svojim sudjelovanjem čine nešto puno značajnije. Naime, učenici otkupljuju svoje startne brojeve, čime doniraju sredstva odabranoj skupini kojoj te godine pomažu. Tako su prošle godine doniranim prihodom pomogli članovima Udruge osoba s cerebralnom paralizom Srce kupiti sve što su iskazali kao potrebu. Između ostalog i osigurali prijevoz za željeni izlet na Pelješac i Pelješki most .Ove se godine se donacijama pomaže članovima Udruge za Sindrom Down 21 Split uljepšati svakodnevnicu. Zahvalni smo svim našim podržavateljima jer uz takvu podršku nije teško zasukati rukave!
Moj san je bio dovesti biciklijadu u školu, a naši partneri, te kolege volonteri su mi to i omogućile. Kako nismo djecu mogli pustiti da se sami voze od točke A do točke B, profesor iz Tehničkog je isplanirao i posložio poligonsku biciklijadu. Naglasila bih da nam Školski poligon Split svake godine do sada pomaže s pojedinim rekvizitima.
Međutim, nije bilo dovoljno samo organizirati biciklistički događaj. Trebalo je pronaći način kako ga obogatiti i učiniti značajnijim kao i prikupiti financijska sredstva. Već prve godine, biciklijada je privukla pažnju. Nacionalna zaklada za civilno društvo dodijelila je financijsku nagradu te je omogućila uspješnu organizaciju manifestacije. Tu su i naši sponzori; Cetina nam daje osvježenje, Rizzo sendviče, dok nas Piksera grafički sponzorira. Imamo i volontera iz drugih udruga koji nam se priključuju, kao što je volonterka iz Udruge srce.
Mlađe osobe su sve osvještenije i dolaze nam sa željom da nam se priključe, pedagoginja, ravnatelj i drugi kolege i škole slijede moju viziju i neizmjerno sam svima zahvalna na tome“, priča nam Ivanovski.
„Volontiranje ne zna za dob, vrijeme i tempo života“
U vrijeme nastajanja lučke biciklijade, rodila se ideja o osnivanju volonterskog kluba s ciljem objedinjavanja i efikasnijeg promoviranja humanitarnih ciljeva. Tako je ova inicijativa službeno zaživjela prije pet godina, no njihovo humanitarno djelovanje datira godinama unazad.
„Klub je osnovan sa samo sedam prvašića i mene kao učiteljice, a sada, nakon pet godina broji 32 aktivna učitelja i čak 70-ak učenika. U volonterstvu nema ograničenja - dobrodošao je svatko tko želi doprinijeti na svoj način, bez obzira na godine, vrijeme i tempo život“, kazuje nam naša sugovornica.
Osim učenika, klub privlači i njihove razrednike koji se nesebično pridružuju njihovim projektima, ali i bivše učenike na što su posebno ponosni.
„Naši bivši učenici, sada su već srednjoškolci ili studenti koji aktivno sudjeluju u akcijama kao sportaši, snimatelji, producenti i u mnogim drugim ulogama.
Projektima se povezuju različite generacije, potičući time međusobnu umreženost učenika, ali i učenika i učitelja pa čak i onih umirovljenih“, objašnjava Ines Ivanovski.
Njihov logo koji su osmisli tadašnji prvašići, simbolizira važnost činjenja dobra i pružanja ljubavi drugima, potičući razumijevanje i podršku različitostima.
Značajna nagrada kao priznanje za rad
Kao priznanje za svoj rad, Ines Ivanovski je prva koja je dobila nagradu Davora Belaića koja krasi zid njene učionice. Naime, u spomen na profesora Davora Belaića, Volonterski centra Split, utemeljio je ovu nagradu za koordinatore volontera u odgojno-obrazovnim ustanovama.
Ova posebna čast, za Ivanovski ima dodatno značenje, budući da je osobno poznavala djelovanje Davora Belaića.
„To je bio učitelj Matematike koji je nesebično djelovao, djecu je okupljao oko sebe i uz ljubav prema matematici usadio im je ljubav prema čovjeku i s djecom pomagao potrebitima.
Nakon njegove prerane smrti , 2018.godine, Volonterski centar Split je odlučio po prvi put dodijeliti nagradu za kooridanatore volontera u obrazovnim institucijama. Ta nagrada je uvijek sa mnom“, emotivno će učiteljica.
Osim velike dvije humanitarne akcije koje smo spomenuli, njihova plemenitost tu ne završava. Djeca, uz podršku učiteljice Ivanovski, izrađuju šalice i predmete od gline , čestitke za Božić za starije sugrađane ,sudjeluju u različitim kreativnim projektima. Umirovljenici također imaju svoju ulogu, u dogovoru su šivanje torbica od ostataka tkanina i kišobrana. Donacije prikupljene tijekom različitih akcija koriste se za daljnje humanitarne projekte.
Tu dobrota ne staje....
„Kada se potres dogodio u Petrinji, pružili smo podršku Osnovnoj školi Ivan Goran Kovačić- Gora. Posjetili smo ih te boravili s njima dva dana, dočekani nezaboravnim gostoprimstvom. Srećom, ove godine su se učenici vratili u školske klupe i o tome nas izvijestili.
Nismo se zaustavili samo na tom području; sudjelujemo u projektima eko vrtova i brinemo o školskom vrtu, oslikavamo i uljepšavamo naše školsko dvorište. Također volontiramo s Udrugom "Srce" na jahanju u Sinju s osobama s posebnim potrebama, te sudjelujemo s njima na kuglanju. Pomažemo i beskućnicima. Učenicima se tako promijenila percepcija prema toj skupni ljudi od kojih više 'ne bježe'. Volonterstvo je sastavni dio našeg života, kojim se trudimo promicati solidarnost među djecom i zajednicom“, govori nam Ines te nam opisuje još jedan predivni projekt.
„
Nedavno sam bila u Osijeku na premijeri predstave napravljene na osnovi slikovnice koju sam ja izradila s djecom i jednim roditeljem, a koja je izdana u suradnji s Zakladom Kajo Dadić. Ista je na temu dobročinstva i filantropije pa se i zove 'O filantropiji', a predstava je dobila ime 'Filantropija u uvali divljih mačaka …'. Sav novac prikupljen od ulaznica, donirat će se za uređenje prostorija Društva Naša djeca“u Osijeku, priča nam još jednom humanom projektu.“, priča nam o još jednom humanom projektu.
Volonterski klub 'Lučac' svoje ciljeve provodi kroz rad s različitim udrugama.
„Udruga Srce, za osobe s cerebralnom paralizom, ima svoje likovne radionice, prošle godine su bili naši partneri te su nam plakete izradili u znak zahvalnosti. Protekla godina obilovala je kreativnim radionicama i međusobnim posjetima. Udruga Srce se ponosi radionicama gline i slastičarstva koje su organizirali za svoje i naše članove. Osim toga, međusobno su stvorili neka trajna prijateljstva.
Jedna od posebnih suradnji je ona s Udrugom "Lastavice". Za uspomenu su nam izradili sliku s lastama od riže. Značajna suradnja odvijala se s 'Crvenim nosovima' gdje su nas podržali sa snimanjem zabavnog i edukativnog video materijala za naše akcije.
Jedna od ključnih suradnji bila je i ostala s Regionalnim volonterskim centrom Split i Udrugom MI. Zahvaljujući njihovoj podršci, zajedno smo proveli aktivnosti koje će služiti kao inspiracija za daljnje projekte. Bez ovih partnera, ostvarenje svih vrijednih inicijativa, ne bi bilo moguće“, navodi Ivanovski.
Potom nam je otkrila buduće planove.
„Pripremamo se za nadolazeće akcije tijekom prosinca, "A di si ti" tradicionalnu humanitarnu akciju, uspješnicu Udruge MoSt iz Splita koja progovara o beskućništvu te pomaže kvalitetnijem preživljavanju te skupine društva. Tradicionalno s volonterima učiteljima, učenicima i roditeljima planiramo kuhanje za beskućnike, razmišljamo o nadolazećem Šušuru te kako organizirati šestu biciklijadu“, kazuje nam.
„Živi i ostavi trag“
Zanimalo nas je kako učiteljica Ines Ivanovski uspijeva koordinirati toliko poslova?
„Koordiniranje više projekata, odnosno akcija je zaista izazovan zadatak, posebno kad se obavlja paralelno s mojim svakodnevnim poslom. Međutim, unatoč tome što je zahtjevno, uvijek me ispunjava zadovoljstvo kada vidim koliko smo postigli. Moj životni moto je moto 'Živi i ostavi trag'“, priča nam Ines, zatim nam je otkrila što ju je potaknulo na volonterski rad.
„Rad na horizontali i vertikali, uz istinsku empatiju prema ljudima, potaknuo me na humanitarni rad. Kroz svoj angažman, svjedočila sam talentu brojne djece u matematici, hrvatskom, tjelesnom, ali za volontiranje i dobročinstvo svi imaju talent.
Želim pokazati da djeca nisu međusobno konkurencija jedni drugima, već podrška. Svi imaju potencijal biti korisni i sretni članovi društva, bez potrebe za stvaranjem pritiska oko savršenih ocjena ili sudjelovanja na natjecanjima.
Moja obitelj, na čelu sa suprugom, pruža mi neizmjernu podršku bez koje ne bih mogla uspješno funkcionirati. Moja djeca su odrasla i stvorila svoje obitelji, a jedna kćerka je studentica. Također sam ponosna baka troje unučadi, koji su svjetlo mog života i inspiracija za daljnji rad“, priča učiteljica.
I dok smo razgovarali s učiteljicom Ines, u njen razred je uletjela skupina veselih četvrtaša koje smo upitali zašto su se priključili volonterskom klubu.
„Uključila sam se ove godine, iako sam htjela i prije, ali zbog drugih obaveza nisam mogla. Volim pomagati drugima, a i zabavno je“, kazala je učenica Sofija.
„Tu sam gdje je sjeme dobrote“
Kao svoje najveće osobno postignuće u životu Ines navodi ostvareno roditeljstvo.
„Sretna sam i ponosna na moju djecu, kao majka, svjedočim odgovornim ljudima zdravih svjetonazora ponos kako svojoj obitelji, tako i široj zajednici. A to želim i od mojih učenika postići.
Sretna sam i zadovoljna što sam u dugom braku, jasno da to nije imperativ, ali to je moje osobno postignuće.
Što se tiče profesionalnog postignuća, sretna sam što sam odabrala učiteljski poziv, što mogu iskoristiti svoj talent i što sam u prilici da prenositi znanja i vještine malim ljudima koji će jednom biti odrasli. Jednom kad posijemo sjeme, nekad će negdje narasti.
Čovjek je gusto posađen, ali ljudi rijetko niču, pročitala sam davno izreku nepoznatog mi autora. Moja je želja da ljudi gusto niču i zato sam tu gdje je sjeme dobrote“, lijepo je opisala naša sugovornica.
Za kraj nam otkriva još jednu želju.
„Zaista želim da u svim školama zaživi jedan od ovakvih tipova aktivnosti“, zaključila je.
