Na današnji dan, 9. listopada 1995. poginuo je legendarni zapovjednik tenkista 4. gardijske brigade Andrija Matijaš Pauk. Teško je iznova opisati sve ono čime je Andrija zadužio Hrvatsku, pa ćemo uglavnom ponoviti ono što smo već napisali prijašnjih godina.
Andrija Matijaš rodio se 31. srpnja 1947. u Pozorcu pokraj Marine kod Trogira, gdje je pohađao osnovnu školu. Srednju dočasničku "Školu za oklopno-mehanizirane postrojbe Jugoslavenske narodne armije" završio je u Banja Luci.
Prelazi iz JNA u Hrvatsku vojsku i postaje zapovjednik samostalne satnije. Bio je profesionalni vojnik, stručnjak za tenkove i oklopnu borbu, te izvrstan sportaš u više disciplina. Imao je, pričaju i danas njegovi suborci, karizmu i autoritet kakvi su se rijetko viđali.
Od prvih zarobljenih tenkova ustrojava Oklopnu bojnu 4. gardijske brigade da bi konačno 10. studenog 1992. godine postao njezin zapovjednik. Nakon uspješnih borbi za Dubrovnik 1992., tijekom kojih je najzapaženiju ulogu odigrao prilikom oslobađanja sela Uskoplje i strateškog Golubovog kamena, nastavio je sa svojim suborcima nizati pobjede na šibenskom i zadarskom bojištu.
Ranjen u Operaciji Maslenica
Za vrijeme Operacije Maslenica njegova bojna kod Kašića razbija srpske tenkove, tu je i ranjen za vrijeme obilaska položaja kada je minobacačka granata pala dva, tri metra od njega. Unatoč ranama po cijelom tijelu bježi iz zadarske bolnice i vraća se na bojište.
Nakon Maslenice radi na daljnjem opremanju Oklopne bojne te prolazi šibensko bojište jednom, a zadarsko dvaput, prije nego je 1. listopada 1993. prepustio mjesto zapovjednika mlađima i postao načelnik oklopnih postrojbi Četvrte brigade.
Nizale su se uspješne oslobodilačke akcije i operacije jedna za drugom: Zima ’94., Skok-1, Skok-2, Ljeto ’95. kao pripreme za oslobođenje Hrvatske. Kao načelnik stožera Andrija Matijaš uspješno vodi 4. gardijsku brigadu u pripremama za Oluju, a sa svojim tenkistima ulazi u Knin kao zamjenik zapovjednika slavne brigade.
Ranjen je više puta, a poginuo na današnji dan, 9. listopada 1995. tijekom akcije ‘Južni potez’ u sukobu sa srpskim snagama na ulazu u Mrkonjić-Grad. Predvodeći napad Oklopne bojne na području Podrašnica, Andrija Matijaš je kao zamjenik zapovjednika brigade poginuo u 13:00 sati.
Poginuo na samom kraju rata
Legendarni zapovjednik i u ovoj je bitki bio na čelu tenkista 4. gardijske brigade, i na žalost, poginuo je skoro zadnjeg dana rata. Nakon što je neprijatelj u idućih 48 sati bio doslovno razbijen, a pripadnici 4. brigade 11. listopada izbili na crtu Tiričevica – Vrbljanska strana – vrh tt. 984, istog je dana crta predana postrojbama 2. brigade HVO-a. Nakon uspješno obavljene zadaće, 11. i 12. listopada 1995. godine, cjelokupni sastav 4. brigade izvlači se s područja borbenih djelovanja i vraća u matične vojarne na području Splita i Knina.
Jedna od izjava Andrije Matijaša Pauka, koja je obilježila njegov ratni put, zabilježena je 1993. godine. Pripremajući se već tada sa svojim oklopnjacima za oslobađanje Knina, Pauk je u svom dnevniku zapisao: "Kad krenemo, gorit će nebo i zemlja".
Time je prvi nagovijestio Oluju, kojom je dvije godine kasnije od srpskih okupatora oslobođena Hrvatska. Nažalost, Andrija Matijaš Pauk, kao ni mnogi hrvatski branitelji, u njenoj slobodi nije uspio uživati.
U spomen na Andriju Matijaša Pauka Četvrta gardijska brigada dobila je i naziv Pauci, a on posmrtno čin general bojnika.
Vječno počivalište mu je u rodnom Pozorcu, u Marini kod Trogira, na groblju Gospe od Anđela.