U Gradskoj knjižnici Marka Marulića u Splitu održano je putopisno predavanje „Černobil (Ukrajina)“ na kojem su članovi splitske udruge The Mladichi iznijeli svoje doživljaje s puta u ukrajinski grad Černobil 2018. Bio je to posjet mjestu na kojem se 26. travnja 1986. godine u 1 sat i 23 minute dogodila jedna od najvećih nuklearnih katastrofa novijega vremena.
Na predavanju je o Černobilu pričao Jurica Galić Juka, splitski putopisac i profesionalni fotograf, inače i kolumnist Dalmacija Danas
"Ljudi često griješe kada kažu da se dogodila katastrofa u Černobilu – nije se dogodila u Černobilu, nego u Pripjatu. To su dva radnička grada koja su bila u blizini nuklearke. Černobil je istoimena oblast i grad u blizini Pripjata. U prijevodu, riječ Černobil znači pelin", istaknuo je.
Osim njega, govorio je i Saša Stojanović Sapa, suputnik i član udruge TheMladichi.
"Ideja je došla još krajem 2017. kada smo se iz Udruge okupili i odlučili otići negdje izvan Hrvatske. S obzirom na to da smo svi fotografi, Černobil nam se učinio zanimljivom destinacijom. Proveli smo šest dana u Černobilu za 11.000 kuna, a bilo nas je devet. Ovo je jedan od primjera da ipak postoje zemlje koje su atraktivne i lijepe, a uz to su i jako jeftine. Inače, doze radijacije koje primite avionskim letom preko oceana, puno su veće od radijacija koje smo mi iskusili, tako da nema mjesta za strah."
Potresne scene iz bolnice
Instrument za detekciju radijacije kojim su se služili tijekom cijelog boravka u zoni katastrofe zove se Geigerov brojač. Radi se o mjernom instrumentu za detekciju radioaktivnosti koji proizvodi upozoravajući zvuk ako je razina radijacije iznad dopuštene.
"Najveći problem je kada uđete u podrume i naiđete na opasače, ili na željezne predmete koje su koristili vatrogasci koji su sudjelovali u saniranju štete. Ti metali su prepuni radijacije i nije ih dobro ponijeti kao suvenir sa sobom", objasnili su na predavanju.
Scene iz gradske bolnice posebno su potresne - mogu se vidjeti inkubatori, dječji krevetići i operacijske sale koje već gotovo četiri desetljeća nisu u funkciji.
„Neki stariji ljudi su nakon katastrofe rekli da žele umrijeti na svojoj zemlji, a živi su i zdravi i dan danas. Kako je to moguće sigurno se pitate, a razlog je u tome što su područje svog boravka jako dobro očistili. Sela u Černobilu zapravo izgledaju kao sela u Slavoniji – kuće su poredane i s jedne, i s druge strane ceste, kao u sokaku. Pripjat je u to vrijeme imao pet srednjih i nekoliko osnovnih škola."
Djeca i roditelji bezbrižno uživali, a onda ih je obavio val radijacije
Černobilska se katastrofa dogodila par dana prije velike proslave Praznika rada, i sve je bilo spremno za paradu lokalnih političari tako da je katastrofa bila velika sramota. Prvi svibnja trebao se otvoriti i veliki lunapark, koji se navodno otvorio dan nakon same katastrofe – kako bi stanovnicima poslužio kao distrakcija dok su sovjetske vlasti krile veliku tajnu. Djeca i roditelji uživali su nasmijani ni ne sluteći da se iznad njih nalazi veliki oblak radijacije. Najstrašnije od svega je što se ni danas ne zna ukupni broj žrtava što trenutne, a što posljedične radijacije.
U svrhu smanjenja posljedica, izgrađen je sarkofag na čijem održavanju i danas rade posebno osposobljeni radnici. Njihov dom je Černobil, a na posao odlaze u Pripjat.
Jedno od najkontaminiranijih mjesta na zemlji je Slonovo stopalo. Radi se o kontaminiranom komadu radioaktivne magme veličine dva prosječna stola, ali ako bi osoba prošla pored njega, ili ga okružila par puta, kada bi došla kući i pogledala se u ogledalo, vidjela bi raspad vlastitih stanica.
Unatoč svemu, priroda je u Černobilu i dalje neumorna. Iako je većina nekadašnjih stanovnika posljednje zbogom voljenom gradu odlučila reći odmah nakon katastrofe, oni preostali, prilagodili su se novim uvjetima i žive neke drugačije živote - uz životinje, vegetaciju, ali i posljedice onoga što se dogodilo 26. travnja 1986. u 1 sat i 23 minute.