Udruga Ponos Hrvatske tijekom cijele godine skuplja priče o potencijalnim kandidatima za dodjelu nagrade koja se dodjeljuje ljudima koji su svojim djelima pokazali iznimnu ljudskost, inspirirali druge ili učinili nešto zbog čega su primjer drugima. Bilo da je riječ o spašavanju života, velikoj dobroti ili nevjerojatnoj hrabrosti.
Jedni od kandidata su Vjera Matulić i Dražen Predovan. Vjera je pokrenula je Facebook grupu 'Iznajmljivači sa srcem' gdje iznajmljivači na Jadranu besplatno nude ljetni odmor obiteljima s djecom s teškoćama dok se Dražen uključio kasnije na način da je besplatno prevozio na odredište one koji si to nisu mogli platiti.
.png)
- Bilo je to 5. lipnja lani. Vidjela sam oglas Nikoline Kadijević iz Dubrovnika koja je nudila besplatan smještaj obitelji s djecom s posebnim potrebama. Rekla sam mužu Ivici "Vidi što je ovo dobro!" I ponudila istu stvar - naš smještaj besplatno za bolesnu djecu i članove njihove obitelji. U roku od deset minuta i Nikolini i meni javile su se zainteresirane obitelji - rekla je Vjera Matulić (55) iz Postira na Braču.
Odlučila je organizirati grupu na Facebooku.
- Moja kćer Mihaela bila je administratorica grupe, a svakodnevno je ulazilo na stotine ljudi. Počeli su se javljati iznajmljivači iz cijele Hrvatske, pa iz okolnih zemalja, BiH, Crne Gore, Makedonije, Srbije, Slovenije. Na kraju je više od 650 iznajmljivača nudilo besplatan smještaj - ispričala je Vjera.
Mjesec dana poslije, u srpnju, Dražen Predovan (43) u bolničkoj sobi u Zadru oporavljao se od amputacije noge zbog dijabetesa. Vidio je objavu u Facebook grupi 'Iznajmljivači sa srcem' u kojoj je pisalo kako je bolesna žena iz Kutine, majka troje bolesne djece od kojih je jedno u invalidskim kolicima, dobila besplatan petodnevni smještaj u Novalji. No nije imala novaca da s djecom do tamo dođe.
- Gledao sam, bilo je more komentara. Te bi ovi poslali novce, te bi ovaj platio taksi, te se lijepe srca i cvijeće, a nitko da se pomakne. Ja sam onda napisao - ja ću. I krenuo. Iz bolnice, nego kako - kazao je Dražen.
Na noge je stavio proteze, spustio se do parkirališta, upalio automobil i krenuo na 420 kilometara dug put do Kutine gdje su ga dočekali njegovi budući putnici, još u nevjerici oko dolaska.
- Žena je plakala i stalno mi zahvaljivala, ja sam joj govorio da je sve u redu i da idemo... Tek kad smo došli i kad sam vidio sreću i suze radosnice na njihovim licima shvatio sam koliko im to znači. Prvi put su u životu vidjeli more! Meni je pred kućom takoreći, nisam se kupao zadnjih deset godina, a oni su ga toliko željeli, nevjerojatno nešto. Tako je čudno shvatiti koliko ne cijeniš nešto što imaš, a koliko to nešto nekom drugom može značiti - kazao je Dražen.
