Prema Zakonu o zaštiti životinja, na području svake jedinice područne (regionalne) samouprave mora se osnovati najmanje jedno sklonište u kojem je osigurano najmanje 50 smještajnih mjesta za životinje.
Kada je o Gradu Splitu riječ, čak i sama ideja o izgradnji skloništa je mrtvo slovo na papiru iako je drugi najveći grad u zemlji.
Uz to, godinama se o izgradnji skloništa govori samo tijekom predizbornih kampanja, a nezbrinute životinje u medije dospiju tek kada za njih bude prekasno – kada su otrovane, pregažene ili kada se nad njima neki nasilnik odluči „iživjeti“, pa umjesto pomoći, građani iskažu samo zgražanje.
Gdje je zapelo s izgradnjom azila?
Nedavno smo pisali o slučaju otrovanih mačaka koje su uginule ispred dječjeg vrtića. Tako je netko ne samo ubio životinje nego u opasnost doveo i djecu. Poznato je da se zbog ljudske nebrige mačke nekontrolirano množe.
„Rješenje bi trebalo biti vrlo jednostavno – znatno se smanjuje mogućnost zaraženosti životinje ako je ona veterinarski obrađena, odnosno, ako su osigurana sredstva za sterilizaciju/kastraciju slobodnoživućih životinja (mačaka) koje tijekom ove osnovne veterinarske obrade dobivaju i preventivna cjepiva protiv zaraznih bolesti“, ističe naša sugovornica Ivana (podaci poznati redakciji), koja brine o 6 mačaka spašenih sa splitskih ulica.
U razgovoru s Jakovom Vetmom, načelnikom Općine Klis na čijem bi se zemljištu trebao izgraditi azil, ponovo smo saznali kako pomaka – nema, a nema niti novih, konkretnijih informacija.
„Novosti oko izgradnje azila nema jer nam se Grad Split još službeno nikada nije javio po tom pitanju. Tema je bila aktualna za vrijeme kampanje 2021., a od tada do danas mi s Gradom Splitom nismo uopće sjeli ni po pitanju upravljanja projektom, ni po pitanju ideje, ni po pitanju ičega.“
U telefonskom razgovoru, istaknuo je i da od Grada Splita Općina Klis još nije dobila niti jedan službeni dopis na kojem bi se mogla temeljiti suradnja pri izgradnji azila.
„S obzirom na to da se radi o njihovoj inicijativi, očekujemo da nam se oni jave“, istaknuo je.
S druge strane, na 22. sjednici Gradskoga vijeća Grada Splita održanoj 19. listopada 2023., nezavisni vijećnik Damir Barbir postavio je pitanje koje se tiče izgradnje azila za napuštene životinje, točnije, zanimalo ga je kada se očekuje realizacija projekta.
"Ima li pomaka u dogovorima s Općinom Klis oko realizacije azila?"
Zamjenik gradonačelnik Bojan Ivošević, tada je odgovorio kako Općina Klis ne nudi nikakva rješenja i uopće ne odgovara na pitanja o predmetnom zemljištu na kojem je planiran azil. Dodao je i da bi trebala intervenirati Županija, a da je zemljište i dijelom u vlasništvu RH pa bi se trebala uključiti i centralna vlast.
Igra pokvarenog telefona između Grada Splita i Općine Klis
Nadalje, nakon razgovora s načelnikom Općine Klis, javio nam se i zamjenik gradonačelnika Ivošević i prokomentirao kronologiju situacije.
„Jakov Vetma je osobno šetao s Vicom Mihanovićem tijekom kampanje 2021. U kolovozu iste godine, nakon što smo izabrani od strane građana, došao sam na Dan općine Klis, pružio mu ruku i pitao ga: 'Kada ćemo graditi azil?' Ja osobno. Tada sam mu rekao da iza projekta stojimo financijski. Ali oni nisu ništa napravili. Dalje, kako ćemo mi komunicirati izmjenu njegovog prostornog plana? Je li on može splitski GUP promijeniti? Radi se o njegovim prostornim planovima, a zemljište je u državnom vlasništvu. Trebao bi zahtijevati da država pokloni Općini Klis parcelu predviđenu za izgradnju azila. To je prvi korak koji Općina Klis mora napraviti samostalno.“
„Mi smo i na svečanoj sjednici jasno rekli da smo spremni sudjelovati, i na Gradskom vijeću, i u medijima. A koliko se sjećam, on je ove godine obećao medijima da će promijeniti prostorni plan. Godina je pri kraju, je li pokrenuo promjenu? Nije. To je bilo obećanje medijima mimo ičega s Gradom Splitom. Znači, pitanje je mijenja li se prostorni plan? Jer, možemo mi svašta željeti, ali postoji zakonska procedura. Ovdje je uvjet bez kojega se ne može izmjena prostornoga plana Općine Klis. I to može isključivo Općina Klis napraviti. A onda, u smislu izrade projektne dokumentacije, financiranja, investiranja, tu je Grad Split. Da bi Grad Split mogao biti investitor, mora biti suvlasnik parcele, a da bi bio suvlasnik parcele, Republika Hrvatska treba, možemo to tako reći, pokloniti parcelu Klisu i Splitu. To su sve koraci koji prethode službenom uključenju Grada Splita. Do tada, Grad Split može samo načelno reći 'spremni smo', i čekat da oni odrade ostale korake“, zaključio je Ivošević.
Zakon je jasan - životinji se mora pomoći
Dok se Grad Split i Općina Klis ne dogovore o konkretnim koracima koji bi bili značajni za izgradnju prijeko potrebnog azila, čitav teret brige o napuštenim životinjama pada na leđa građana. Neki od njih izdvajaju i veći dio svojih mjesečnih primanja kako bi pomogli životinjama u nevolji. No, što je s onima koji radi vlastite financijske situacije nisu u mogućnosti pomoći životinji, što oni mogu učiniti ako naiđu na bolesnu ili ozlijeđenu životinju? Prema postupcima odgovornih, mogu samo okrenuti glavu. Iako, Zakon je jasan – životinji se mora pomoći.
„Ako nije moguće utvrditi tko je ozlijedio životinju, pružanje potrebne pomoći životinjama mora organizirati i financirati jedinica lokalne samouprave na čijem je području životinja ozlijeđena“, stoji u Zakonu.
No, da apsurd bude veći, govori nam Ivana, u Splitu i okolici gotovo da i ne postoji veterinar koji će životinju prihvatiti, ako se pojavite s njom i kažete da joj je potrebna pomoć, a životinja nije vaša, nije ničija, nego je s ulice. Veterinari odbijaju liječiti životinju jer ne postoji garancija da će troškovi liječenja ikada biti naplaćeni. Rijetki su oni koji će pomoći, i radi se o doista rijetkim situacijama.
Iz privatnog skloništa za napuštene životinje Animalis Centrum, ukazali su nam da problem doista postoji.
„Sklonište, ono koje nudi rješenje za napuštene životinje, često se nalazi u tom međuprostoru kada građani inzistiraju da preuzmemo i pomognemo životinjama, a jedinice lokalne samouprave uskraćuju podršku i negiraju odgovornost pa tada o životinjama koje primimo brinemo o vlastitom trošku.“
Sklonište o vlastitom trošku može priskočiti u pomoć ali ne radi se o održivom i dugoročnom rješenju, što je vidljivo iz priloženog.
Grad Split velikih problema ima s mačkama koje nisu kastrirane/sterilizirane uslijed čega se one neprestano razmnožavaju. Posljednje organizirano steriliziranje/kastriranje slobodnoživućih mačaka provedeno je krajem 2022. i početkom 2023. Tada su bila osigurana sredstva za samo 200 sterilizacija/kastracija, što je daleko ispod potreba Grada i SD županije. Iduće se očekuje uskoro, ali i to je samo „gašenje požara“, jer potrebe su znatno veće.
Građani nisu educirani, životinje se truje umjesto da im se pomaže
U razgovoru s Ivanom, Splićankom koja brine o svojim, ali i o „gradskim“ mačkama, ukazala nam je i na druge manjkavosti Grada kada su napuštene životinje u pitanju.
„Prije svega, educiranost građana o potrebama i značaju životinja koje nas okružuju nije na zavidnoj razini. Odnos prema životinjama je poražavajući. Svako toliko smo svjedoci trovanja mačaka, a niti nasilje nije rijedak slučaj. S druge strane, osobe koje imaju volje pomoći, njima su ruke vezane. Ako Grad već ne može i ne želi pomoći u hranjenju, za koje mi dobrovoljci/volonteri jedva uspijemo skupiti novac, trebao bi barem pomoći sa sterilizacijama i kastracijama. Takve troškove nismo u mogućnosti platiti jer treba uzeti u obzir da samo jedan takav veterinarski zahvat košta između 40 i 70 eura. A ako se ne obavi, mačka će kroz par mjeseci imati leglo koje najčešće ima do šest mačića. A od kojeg novca sterilizirati čitavo leglo, ako nije bilo sredstava niti za sterilizaciju jedinke?“
Privatno sklonište za životinje Animalis Centrum ima registrirani objekt za prihvat životinja od listopada 2014. koji je odobren od strane Ministarstva poljoprivrede, a sklonište je u vlasništvu obitelji Filipović. Osnovala ga je dr. vet. med. Zdenka Filipović 2013., a trenutna vlasnica je dr. vet. med. Mirta Filipović.
„Sklonište godišnje evidentira između 700 i 900 životinja. Radi se o ukupnom broju, koji uključuje i izgubljene životinje koje se vrate vlasnicima te životinje koje sudjeluju u programu planske sterilizacije/kastracije. Velika većina su ipak napuštene životinje pa možemo zaključiti da prosječno primimo više od jedne životinje dnevno pod našu skrb. Radi se pretežno o psima i mačkama“, naglasio je Zvonimir Filipović iz NO KILL skloništa Animalis Centrum.
U skloništu se trenutno nalazi oko 100 pasa i 20 mačaka, neke od njih borave u samom objektu skloništa koje se nalazi u Kaštel Sućurcu, na adresi Ivana Pavla II 47a, a značajan broj ih je na privremenom, kućnom smještaju kod volontera ili potencijalnih udomitelja.
Inače, Sklonište Animalis Centrum implementiralo je NO KILL orijentaciju od osnutka, prije nego je Zakon o zaštiti životinja to propisao, jer su NO KILL smatrali jedinim ispravnim načinom.
„Ako svim snagama želimo pomoći i spasiti životinje koje su u nevolji zbog ljudske neodgovornosti, pitanje eutanaziramo li životinje je uvredljivo. Natpis NO KILL ispred imena skloništa je tu jer o toj temi nemamo što drugo dodati. Činjenica da smo jedino sklonište u županiji nema nikakve veze s ovim temeljnim, moralnim pitanjem.“
Slučajevi u kojima pojedinac propada jer pomaže životinjama, sve su češći
Osim problema sa smještajem i liječenjem pronađenih životinja, u žrvanj neispravnog sustava kada su životinje u pitanju, sve češće upadaju i sami ljubitelji - oni su psihički, fizički, emocionalno i financijski na rubu očaja – jer slučajevi u kojima pojedinac pokušava pomoći što većem broju od svih zaboravljenih životinja, sve su češći.
Tijekom razgovora, Ivana nam je ukazala na hrabru udovicu pokraj maloga dalmatinskoga mjesta Muć, koja, jedva brinući se o sebi samoj, svakodnevno pronalazi načine za prehraniti i više desetaka mačaka koje su se nakotile uslijed neprovedenih sterilizacija i kastracija. Te mačke su više gladne negoli site, i njihova je sudbina, kao i sudbina žene koja ih prehranjuje, malo je reći neizvjesna.
„Što hitnije, mora se pronaći način, sklopiti ugovori s veterinarima, ili barem jednim veterinarom, kod kojega će se u radno vrijeme moći dovesti životinja na sterilizaciju/kastraciju i cijepljenje o trošku Grada i/ili vlasti. Minimalna veterinarska skrb rješenje je za suživot životinje i čovjeka, čime neće biti opasnosti niti od zaraza kojih se građani s razlogom boje“, naglasila je Ivana.
Nije to jedina priča u kojoj se ne nazire svjetlo na kraju tunela, jer u svakom splitskom kvartu postoje volonteri koji su na rubu snaga kada je borba za ono osnovno, život životinje, u pitanju. Također, svako mjesto u splitsko-dalmatinskoj županiji veže ova ista sudbina, a svaku napuštenu životinju veže neizvjesna noć – jer samo dok nije ozlijeđena ili bolesna, nažalost, ima barem kakvu-takvu šansu za život.
