Brodovi i more neodvojivi su od otoka, a o toj temi ovoga petka u Galeriji Centra za kulturu Vela Luka bit će predstavljen kalendar Pomorstvo Vele luke 2020.
Kalendar je rezultat entuzijazma i predanog rada Inicijative za promicanje i očuvanje pomorstva Vele Luke koja djeluje u opjevanim mjestu već nekoliko godina. Evo što nam je u prigodi predstavljanja kalendara rekla voditeljica Galerije Centra za kulturu Vela Luka Rada Dragojević.
- Ovo je treći kalendar kojeg je realizirala i osmislila Inicijativa uz pomoć Centra za kulturu Vela Luka i vrijedan je doprinos očuvanja memorije na iznimno bogatu velolučku pomorsku baštinu i tradiciju.
Inicijativa za očuvanje pomorstva Vele Luke nastala je 2016. godine s ciljem očuvanja, vrednovanja i promicanja velolučke pomorske baštine, a njeni aktivni članovi su Dragiša Barčot, Tonko Barčot, Ivo Žuvela, Ivo Vlašić, Dalibor Vlašić i Veselin Oreb. Inicijativa je do sada organizirala razne događaje i sudjelovala u nizu aktivnosti koji su bitno doprinijeli očuvanju kulturno-povijesne baštine Vele Luke.
Glazbeni gosti su Sonja Dragojević i Franko Bačić. A evo i nekoliko lijepih rečenica iz kataloga:
„Brod i Luka, i još k tome „Vela“, gotovo su sinonimi. Dva nerazdruživa, sudbinska pojma. Ukoliko im, a neophodno je, pridodamo i treći – otok, krug je zaključen. Ne i zatvoren, jer more njihova početna asocijacija, otvara i povezuje. Širi perspektive i na zabačenim otocima. I to upravo zahvaljujući brodu. Brodu koji preuzima naš teret, hrani, donosi nadu, koji je izraz naših čežnji. Naš parobrod Rex, mjesto puno čara i tajanstva. Je li je pretjerano reći da brod živi poput čovjeka, ako se rađa u njegovim rukama, ako živi s njim i za njega, ako ga prati sreća i zla kob? Je li je pretjerano reći da brod umire, ako ga povuku modre dubine ili ga raspetog razrežu na navozima? I što je uopće sa svim strahovima i radostima koje smo na njemu doživjeli i ostavili? Je li i one tonu, režu se ili izgaraju s brodom? Brod je čovjek i čovjek je brod. A more je Mordor, kojim se provlačimo i izbjegavamo zamke. Brod je put kojim moramo kročiti jer nas Magellane, gladne otkrića i uzbuđenja, vuku daljine. Brod je i sentiment, tuga. Jer to je najuzvišenije osjećanje, u kojem smo suočeni sami sa sobom, sami pred sobom, pred našim ponorima i neuspjesima. Tamo da putujem, tamo da tugujem...“