Na današnji dan, 2.kolovoza 1933. u Veloj Luci održana je veslačka regata reprezentacije mjesta Vele Luke i posade engleskog ratnog broda imena „Ceres“. Naime, engleski ratni brod je posjetio teritorijalne vode ondašnje Kraljevine Jugoslavije. Engleska posada je imala običaj pri posjetu Jadranskim otocima „izazivati“ lokalno stanovništvo na veslačke utrke, u kojima je pokazivala svoju nadmoć i pokazivala svoje vještine i snagu upravljanja brodovima na regatama. Bila je nepobjediva.
Regate su joj služile kao pokazivanje nadmoći i time je slala jasne poruke i samoj Kraljevini. 31. srpnja 1933. u povodu posjeta zapovjedništva broda načelniku Općine Vela Luka, tom posjetu bili su nazočni predsjednik, potpresjednik, župnik i tajnik Općine Vela Luka, te poglavar općinskog suda Blato, kao prevoditelj. Oduševljeni ljubaznošću i ljepotama Vele Luke zapovjedništvo UK ratnog broda predložilo je održavanje regate posade njihova broda i reprezentacije Vele Luke.
Na pitanje o dužini veslačke utrke i njezine staze, velalučki ribari su ponudili relaciju punta Hvara – lanterna Vele rive, na opće zgražanje Engleza kojima nije ni na kraj pameti bilo upuštati se u tako daleke utrke, ponuđena je staza Proizd (otok na ulazu u Velu Luku) – lanterna Vela riva, no i taj se prijedlog odbio. Da bi se nakon nekog vremena došlo do sljedećih zaključaka: čamci moraju biti iste duljine (6 metara), posade su se sastojale od 6 članova, vrijeme i duljina veslačke utrke. Nakon propalih prijedloga naših ribara oko duljine staze, dogovorena je prijateljska veslačka regata punta Ošjaka (otok na sredini velalučke vale) – Vela riva.
Regata je dogovorena 2. kolovoza, s početkom u 11 sati. Englezi su našim ribarima dali jedan stariji, već amortizirani čamac, dok su oni koristili novi koji je bio korišten tek nekoliko puta. U 11 sati čamci su bili na startnoj liniji, sa zvukom sirene oba čamca su pohitala ka Veloj rivi. Englezi su za sobom ostavili suparnike na pristojnoj udaljenosti, no ta je prednost trajala kratko, već na prvoj trećini puta velolučki ribari su ih dostigli, te kroz kraći period prestigli. Da bi stvar bila gora po Engleze, ta prednost se udaljavala, te su u samom cilju doživjeli debakl. Naime ribari iz „tamo nekog mjesta“, za koje nikad nisu čuli pri ulasku u cilj za sobom su ih ostavili pristojnih 100 metara!
Veslači koji su zaslužni za ovaj rezultat bili su redom Petar Novak, Franko Cetinić, Marko Surjan, Franko Burmas, Nikola Barčot, Drago Peričić. Na samoj rivi bile su postavljene dvije palme, između kojih su stajali već spomenuti poglavari Općine Vela Luka.
Vela riva bila je prepuna radoznalih ljudi iz svih mjesta na otoku: Čare, Smokvice, Korčule. Nakon međusobno primljenih čestitki, zapovjednik broda je svakom od veslača, u spomen na održanu utrku dao mornarsku britvu (mornarski nož) koji je bio neizostavni dio opreme svakog mornara.
Sljedećih dana mornari su pozivali mještane u razgledavanje ratnog broda. Ova utrka je imala neke posljedice koje su se odrazile na samo mjesto, a još uvijek su prisutne. Tadašnji načelnik Općine Vela Luka Nikola Tabain Jakovljev u spomen na održanu regatu dao je posaditi 36 mladih palmi. Također posada je načelniku poklonila sliku ratnog broda Ceres, na kojoj je pisalo „Presented to the Town of the Captain, Officers and Ships Company of H.M.S. Ceres" i to je prvi pisani dokument u kojem se Vela Luka naziva gradom. Ovaj događaj bio je tek žeravica koja se kroz vrijeme rasplamsala u pravu vatrenu stihiju, naime osnovan je veslački klub „Ošjak“, svake godine u lipnju održava se regata sv. Ivana, a da veslanje nije samo zabava i priča svjedoče nam razne medalje i nastupi sestara Jurković (europske juniorske prvakinje 2017.) i Perice Vlašića čija su postignuća redom:
- državno prvenstvo u skifu uzastopce 1953. – 1958.
- nastupio na OI 1956. i 1960.
- europsko prvenstvo 1953. (zlato), 1955 (bronca)
Pobjeđivao je na međunarodnim regatama: Bled, Henley, Duisburg, Antwerpen, Celovec. Danas se Vela Luka ponosi sestrama Jurković koje kažu kako se ne mogu ni sjetiti ukupnog broja raznih nagrada i priznanja.