Petar Novak odabirom svog zanimanja postao je prava senzacija u Kaštelima. Ovaj tetovirani momak ni više ni manje je ''muška teta" u DV ''Čarobni pianino'' u Kaštel Novom. Iz rodnog Belišća preselio se u Dalmaciju, te kaže kako mu je uvijek bila želja stanovati negdje uz more. Njegov životni put nije upućivao da će jednog dana postati odgajatelj u vrtiću. Nakon završene Opće Gimnazije, otišao je na odsluženje vojnog roka te četiri godine proveo služeći u Požegi, Benkovcu i Zemuniku.
- Nisam se vidio u tome pa sam nakon vojnog roka otišao volontirati s djecom s teškoćama u razvoju i tu sam shvatio kako ubuduće želim raditi s djecom. Upisao sam Rani predškolski odgoj na osječkom Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti te se po završetku istog preselio u Dalmaciju.
Na pitanje kako su ga prihvatili roditelji i djeca u vrtiću odgovara sa smiješkom.
- Na samom početku su bili malo začuđeni - objašnjava Petar - ili su možda mislili da sam tata od nekog djeteta ali s vremenom su se već i priviknuli. Djeci je bilo čudno kako muško može raditi kao ''teta''. Nakon nekog vremena svi smo se priviknuli jer zaista je jako lijepo raditi u nekoj skupini gdje imate i muške i ženske odgajatelje tako da svi u biti smo jedna velika obitelj. Naravno da me kolegice malo iskorištavaju za sve muške poslove ali meni to nije zaista teško, jer zašto bi one vukle neki namještaj kad je meni to lakše - objašnjava Petar. Jedina star koju ističe i kojoj nije vičan, je mijenjanje pelena, pa njega uvijek zapadnu malo veća djeca.
Izdao slikovnicu "Neobična priča o medi Dini''
Petar osim ljubavi prema djeci gaji i ljubav prema pisanju i crtanju. Prije mjesec dana izdao je slikovnicu ''Neobična priča o medi Dini''. Slikovnicu ne samo da je napisao nego ju je i ilustrirao i lektorirao. ''Neobična priča o medi Dini'' izašla je u izdanju tiskare ''Slog'' iz Belišća te se za sada može kupiti u knjižari Skripta u Kaštel Štafiliću ili putem Petrovog maila petar.novak67@hotmail.com
- Slikovnica je nastala tako što smo na Fakultetu za dramski kolegij trebali sastaviti neku priču. U osnovnoj i srednjoj sam uvijek nešto crtao tako da sam skupio taj tekst, malo ga doradio te napravio crteže. Sve to skupa je više bila neka igra koja je na kraju završila kao slikovnica. Priča govori o polarnom medvjedu koji se u velikoj snježnoj oluji izgubio od svoje obitelji te završio na ribarskom brodu. Iz svojih bijelih krajeva došao je u šumu. Tu je upoznao hrpu nekih životinja koje nisu navikle na njega niti on na njih. Oni su ga ismijavali cijelo vrijeme, jer je drugačiji, jer je bijel. On se nije bunio, htio ih je razumjeti te je na kraju postao heroj te šume. Spasio je sve životinje od velikog požara tj. on i njegova obitelj. Poanta cijele slikovnice je kako trebamo uvažavati druge i drugačije. Ne trebamo nikoga ismijavati.
Petar se nada kako će se njegova slikovnica naći u rukama mnoge djece koju će medo Dino razveseliti. Osim što radi u vrtiću, Petar vježba, radi kao animator u rođendaonici, čita, piše, druži se s prijateljima te kuje planove za neke nove priče koje će uljepšavati djetinjstvo generacija koje dolaze. Do tada će svaki dan crtati i smišljati neke nove igre za polaznike njegovog vrtića i tako oplemenjivati njihovo djetinjstvo.