Književnici Julijana Matanović i Pavao Pavličić bili su gosti ''Đardina čitanja'' u dvorcu Vitturi u Kaštel Lukšiću.
Manifestaciju organizira ogranak Matice hrvatske i klastera Zora kako bi potakli mlade na čitanje.
"Ja ne pripadam onima koji misle kako se u Hrvatskoj ne čita, zbog toga što često svjedočim kako u bibliotekama postoje liste čekanja za pojedine naslove. Dok god postoje liste čekanja znači da se kod nas čita. Nikako mi nije jasno od kud se izvlače te statistike o nečitanju. Prošle godine sam bila po prvi put izlagač na Interliberu te sam se začudila koliko mladi ljudi poznaju neku svjetsku literaturu koja nama nije poznata. Ostala sam ugodno iznenađena te stavljam upitnik na prenaglašeno čitanje djeci od par mjeseci. U školu sam krenula i nisam znala ni jedno slovo, nitko mi nikad nije pročitao ni jednu bajku, ali mislim da sam bila predodređena za to, i da sam danas jako dobar čitatelj. Nikad nije kasno krenuti s čitanjem, pogotovo u ovom svijetu u kojem živimo, u ludilu povijesti i politike i suspendiranog prava na zdrav razum, književnost je sigurna oaza u koju se možemo skloniti", poručila je jedna od najčitanijih hrvatskih književnica.
Upitana je može li se danas živjeti od iznajmljivanja vlastitih naslova u bibliotekama.
"Po našim starim novcima zarađujemo 0.30 lipa po posuđenom naslovu. Ne može se živjeti od toga, ali kad ne bismo to voljeli, ne bismo ni pisali. Mi jednostavno ne možemo imati naklade kao pisci u državama sa 80 milijuna stanovnika, onda naravno da se ne može zaraditi kao neki svjetski pisci", zaključila je.
Što se tiče lektire u osnovnim školama iskreno je iznijela svoj stav.
"Puno sam pisala o obaveznoj školskoj lektiri, sad imamo i listu koja je izborna te vjerujem kako ta lista daje slobodu samim nastavnicima. Kada bih radila u osnovnoj školi, na prvom satu bih pitala djecu što su čitali prošlo ljeto, da oni argumentiraju je li neka knjiga dobra ili loša. Mislim kako bi se trebalo gledati i na ovaj zavičajni dio jer djeca iz Kaštela će zasigurno voljeti drugi tip literature nego djeca u Vukovaru ili Vinkovcima. Ne treba djecu tjerati da čitaju nešto što nije dio njihovog vlastitog životnog iskustva, njih i njihovih predaka", istaknula je Matanović.
S njenom teorijom složio se i Pavao Pavličić.
"Nemam pojma da se u Hrvatskoj malo čita. Mislim da u ponudi ima jako dobrih knjiga, koje su danas relativno jeftine. Neki ljudi vole čitati neki ne, samo onima koji žele čitati treba dati priliku da lako dođu do knjiga. Što se tiče školske lektire, mislim da je problem u popisu iste. Lektira je važna, ali ona djeci ne smije predstavljati muku. Uklonio bih provjeru znanja iz lektire, ne pripremamo djecu da postanu filozofi nego čitatelji. Želimo da čitanje postane navika, ljubav, da djeci u glavama ostane nešto iz tih knjiga koje će nositi sa sobom kroz život", poručio je Pavličić.